DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 378 — Ne ćemo pogriešiti, ako kažemo da ih je malo medju hrvatskim! šumari, koji bi se sa toHkim radom a na korist našeg šumarstva podičiti mogli. Nu nije jedino taj razgranjeni njegov rad doprineo, da je bio toliko štovan i poznat širom naše zemlje, nego još više ono njegovo zlatno srce, koje nije znalo za razliku izmedju nadzornika i šumara, izmedju predsjednika i zadnjega člana šumarskoga družtva. A ako mu se može redi, da je imao kakovu manu, onda je ta mana bila njegova predobrota. Tko je jedanput pokucao na vrata Mije Vrbanića, taj nije praznoruk od njega otišao, on bi, da pomogne skroz nepoznatomu mladomu čovjeku, obilazio od Poncija do Pilata, doklegod ne bi svoju svrhu polučio. Nu čemu da dalje nabrajamo, kada smo osvjedočeni, da je svakomu hrvatskomu šumaru sve to dobro poznato, da svaki u svojemu srcu čuva makar jednu ugodnu uspomenu na Miju Vrbaniča. Obasjavan tima uspomenama počivaj mirno mili pokojnice; ljepšeg spomenika do onoga, što ti ga hrvatski šumari u svom srcu podigoše, nitko ti drugi podići ne će. 0 načinu uredjenja šuma stojećih podjavnim nadzorom"^. osobitim Piše Ivan Partaš, kr. profesor šumarstva. daZakonom se šume od 26. ožujka i 25. travnja 1894. propisano je, zemljištnih zajednica, kao i ostale šume, stojeće pod osobitim javnim nadzorom, imadu urediti za potrajno uživanje i s njima polag odobrenih šum gospodarstvenih osnova gospodariti. Bilo bi suvišno dokazivati, da je ova zakonska ustanova podpunoma opravdana, kad se nepusti s vida, da su * Referat, Što se je imao čitati na ovogodišnjoj glavnoj skupštini hrv.-slav. šumarskoga družtva. |