DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 415 pokrivene, 10—15 žarko-crvenih cvjetaka sjedi u grunjidima (corjmbus; Doldetraube), utrudjujući ti oko svojom živom bojom. Na Javorju raste i Kosa vinealis, Rosa arvensis, a uz šumske okrajke ona divna R. alpina , kraljica alpinske flore Na Javorju rastu još ove ruže: R. litoralis R. glauea, var, falcata, R. arvensis var. ovata, dočim ima kod Delnica R. Pseud o-c usp idata, R. Karstiana, R. stenocantha, R. rubrifolia var, pia (= R. primorensis). Oko Fužine, Lokava, Mrzle Vodice prekrasan je ures šumskih okrajka R. petrophyUa, kod Tršća ima R.f i ssi dens,Ina Sv. gori R. činer ascens, u koje je veliko lišće kao baršun mekano, a poput lješnjaka debeo plod nataknutim žljezdama ^ ´ Dragutin Hire. Izbor uzgojnog oblika u visokoj šumi. Važno pitanje o obliku, u kojem da se pomladjuju i odgajaju šumske sastojine razpravlja se u šumarskoj literaturi a i praksi već od više godina, nu još nije ni izdaleka privedeno koncu, te de biti cilj tim dalji, eim se manje pri tomu budu uzimali u obzir ine okolnosti i uslovi, koji su tim temom u inače tiesnom savezu. Tako se primjerice danas čista sječa strogo osudjuje, za prebornu se na mnogim mjestima znade samo sa povjestnog gledišta, dočim je geslo sadašnjosti gospodarenje na «najmanjim površinama* spojeno ponajviše sa naravnim pomladjivanjem, a nazvano različitimi imeni. Svaka nova nauka nailazi u praksi ponajprije na sumnju, zatim ali, kad ju praksa jednom aprobira, podaje joj se sliepo i bezuvjetno tako, da je ved mnogo štete nastalo uslied toga, što su se razna sredstva neumjestno uporabljivala, pa zato nije ni čudo, da se praksa sve više i više odvraća od svake nove nauke! |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 416 — U naprednim zemljama običaje se pripisivati glavna zasluga liepim uspjelim sastojinskim oblicima lih čovjeku i njegovoj djelatnosti; nu neka onaj, koji se recimo tim hvali, da nevoded čiste sječe, ima uvjek u šumi «hlada», malo promisli, nije li možda upravo sama narav i proti šumarevim namjerama najviše doprinjela tomu toli hvaljenomu blagoslovu, pa će prečesto doči do rezultata, da čovjek sam nezaslužuje u tom pogledu tolikoga slavlja! Od mnoge bi bilo koristi, kad bi postojala statistika, koja bi izkazivala stojbinske čimbenike za barem najvažnije uzgojne oblike, jer bi to donjekle pripomagalo kod samog izbora tih oblika; ostale okolnosti pako, koje još osim stojbine mogu uplivati na taj izbor, morale bi se dakako osim toga od slučaja do slučaja uvažiti. Neka nam bude dozvoljeno, razjasnujud gore spomenuto pitanje, upustiti se u iztraživanje, u koliko može biti izbor oblika uzgoja slobodan, a u koliko opet ovisan o vanjskim odnošajima. Prije svega pako spomenuti demo i uglaviti sliedeće : Glavnu važnost kod izbora uzgojne vrsti ima stojbina , a pošto ona u obće stoji u upravnom omjeru sa duljinom pomladnog razdobja, t. j . onog duljeg ili kraćeg vremena, u kojemu se pomladak nalazi pod zasjenom stare šume, to ćemo osnovati razdiobu uzgojne forme na duljini ovoga vremena. Prema tomu možemo razlikovati u glavnom sliedeće oblike uzgoja: 1. Pomladak se nalazi pod zasjenom stare šume 0 godina, t. j . čista sječa. 2. Pomladak je u zasjeni 1 do 15 godina, = oplodna sječa sa kratkim pomladnim razdobjem. 3. Zasjena traje 1 do 40 do ^ godina (u = obhodnja), t. j . oplodna sječa sa dugom pomladnom periodom, zatim gospodarenje sastojinsko i t. d. 4. Zasjena traje 1 do u godina, = Gajerovo visoko šumarenje, preborni sjek. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 417 — Pogledom na gore spomenuti upliv stojbine dođi će kod čistog sjeka u obzir samo ta okolnost, da li je u obee možno bez ovećih potežkoća na istoj dotičnu sastojinu uzgojiti, dočim se kod ostalih uzgojnih metoda nesmije pustiti s´vida svojstvo pomladka obzirom na zasjenu, t. j . da li je u stanju, kraće ili dulje doba — osobito ovo potonje — uztrajati pod zasjenom sjemenjaka. Osim stojbine mogu još uplivati na izbor uzgojnog oblika: vrst drveća, zatim šumski prihod i drvarsko tržište, te napokon pravni i ini odnošaji. a) Upliv stojbine na oblik uzgoja. Poznato je doduše, da veća ili manja množina svjetla, koju za svoj razvoj zahtjeva različito šumsko drvlje, ovisi donjekle od klimatičkih i stojbinskih odnošaja, ali istom iztraživanja Wiesnerova dokazala su, u koliko stoje u medjusobnom savezu ta potreba svjetla i temperatura zraka, a Lorenc pl. Liburnan zaključivao je onda na temelju toga potanko i točno na gore spomenuti upliv stojbinskih i klimat´čkih okolnostih. Da je k´tomu znanstvenomu iztraživanju još kakve statistike, tićuće se stojbine, to bi se žudjeni cilj, koji ide za valjanim izborom uzgojne vrsti i vrsti drveća, bez dvojbe još prije postigao. Takva statistika imala bi sadržavati maksimum i minimum kakvoće stojbinsih faktora, pod kojima raste i uspjeva naše najvažnije šumsko-sastojinsko drvlje, a pogledom na izbor uzgoja, kako već spomenuto, obširan izkaz svih onih podnebnih i stojbinskih odnošajš,, kod kojih uspjeva ova ili ona forma uzgoja, te bi se po tomu onda dalo zaključivati u tom obziru na maksimum, minimum i na optimum. Najvažniji uslovi za vegetaciju šumskog drvlja jesu : svjetlo, toplina, te stanovita vlaga tla. U kojemu se medjusobnom odnošaju ovi faktori nalaze, predočio nam je veoma poučno g. pl. Lorenc na sliedeći način: |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 418 — «Kod višje temperature zraka potrebna je manja množina svjetla*. «Prama tomu je potreba svjetla za bilje rastuće u većih geografskih širina te u višjoj nadmorskoj visini veća». «Drvlje poraslo na tlu dobrih fizikalnih svojstva, osobito na svježem, rahlom, prilično humoznom i dovoljno dubokom, odoljeva bolje i uspješnije zasjeni*. Svaki mladi šumski naraštaj raste pod pritiskom stare sastojine, koji traje kraće ili dulje vremena, te koji djeluje ili direktno ili sa strane; iznimku ćini dakako čista sječa. Pomladku se tim oduzima svjetlo i vlaga tla; u kojoj mjeri se pako to sbiva , ovisi prije svega o gustoći i samoj naravi stare šume; stabla, koja imadu riedku krošnju, te koja se osim toga još nalazi visoko nad zemljom, — dakle je deblo visoko bez granja, — otimlju mladim biljkam manje svjetla, nego ona sa nizkom i gustom krošnjom. Isto tako će više žemljištne vlage imati mladi naraštaj na razpolaganje, ako je drveće stare sastojine dubokog korenja, dočim će onakovo drveće, koje ima već samo po sebi plitko korenje, absorbirati puno vlage iz plitkih vrsta tla za sebe. Cim zasjena dulje traje, tim se mladoj sastojini više oduzima svjetla i vlage, pošto ona sa rastućom ^krošnjom od istih sve to više potrebuje; čim je nadalje pomladno razdobje dulje, tim će veća razlika u dobi postati kašnje medju pojedinim! individui mlade šume, od kojih će opet stariji, jači, trebati više svjetla i topline, a na uštrb slabijima i mladjima; napokon će se takav pojedinac u prebornoj šumi morati tečajem punih trijuh četvrtina svoga života ovako boriti sa svojima jačima drugovima, pa će tek u zadnjoj četvrtini moći donjekle da nadoknadi ono, što nije mogao da prije stigne. Intenzivnost sunčanog svjetla može se smatrati u eieloj srednjoj Europi jednakom, dočim je razlika u temperaturi, a osobito u tlu veoma velika. Pošto pako, kako već spomenuto, množinu svjetla, što ju drvlje u svom rastu zahtieva, može nadomjestiti do njekoga stanovitoga stupnja temperatura, te pošto |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 45 <-- 45 --> PDF |
- 419 — ona sa geografskom širinom i sa nadmorskom visinom raste, to je donjekle moći zaključivati i na sam uzgojni oblik sastojine, ako se promatra srednja godišnja toplina dotičnoga predjela, jer se može reći: Čim koja šuma dalje na sjeveru ili višje nad morem leži, tim više svjetla potrebuje njezino drveće, i tim je isto manje u stanju, uspješno podnašati pritisak i zasjenu stare šume. Od fizikalnih svojstva tla najvažnija je vlaga; sva ostala svojstva, kao: položaj, dubljina, veća ili manja ralilost, te kemičke sastavine tla, mogu samo djelomice doći u obzir, i to opet samo u toliko, u koliko mogu da unapriede i olakšaju biljkami absorpciju zemljištne vlage. S druge strane prieči opet i prevelika vlaga tla rast šume tako, da uviek mokro tlo ne prija ni jednoj vrsti drveća, koja se goji u visokoj šumi. Glavnim temeljem zemljištnoj vlagi jesu atmosferičke oborine ; čim je godišnja množina oborina u obće veća, tim veći i stalniji je i sadržaj vode u tlu, i tim je bilje, dakle i šumsko drveće, bolje i više u stanju, odoljevati direktnom i postraničnom zasjenjivanju. Jedan od glavnih činbenika dakle, po kojih će se moći prosudjivati mogućnost i sigurnost odgajanja šumskih sastojina pod zastorom sjemenjaka, jest godišnja množina oborina; s njom se može jakost i trajanje zasjene staviti u upravni razmjer, jer: pomladjivanje će tim sigurnije uspjeti, a zasjena će smjeti tim veća, gušća biti i dulje trajati, čim je veća godišnja množina oborina, naravno predpostaviv inače jednake okolnosti. Ota godišnja množina oborina doseći će u onakovim šumskim predjelima, gdje se gospodari prebornom sječom ili gdje je običajna oplodna sječa sa dugačkim pomladnim razdobjem, pa gdje još k tomu možda i zaštitno drveće, čbunje, dobro uspjeva, tamo će ta množina doseći visinu od popriečno 800 milimetara. Tako je n. pr. množina godišnjih oborina u Bavarskoj poprečno 1165 mm, u Wtirtemberžkoj 915, u Badenskoj 1070, u Alzaciji i Lotaringiji 925 mm.; dočim je ista u Saskoj samo 745 mm., u zapadnoj Prusiji te u ravnici |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 420 — Šlezke G45, a u Meklemburgu tek 605 mm. U sjevernih pokrajina naše monarkije iznaša množina kiše u godini samo u sredogorju i na visočinama od najmanje 600 metara nadmorske visine vise od 700 ram., u alpinskih zemlja iznaša ona doduše i preko 800 mm,, ali ova povišica gubi svoju važnost počam od stanovite nadmorske visine uslied niže zračne temperature. U južnim austrijskim pokrajinama je množina oborina veoma različita, već prama tomu, da li tamo više vlada vlažan južnjak ili pako suha bura; tako n. pr. dobivaju gorski predjeli, 600 i 1000 m. visoki, u jugoiztočnoj Kranjskoj godišnje 1000—1600 mm. kiše, a srednja godišnja temperatura im je 8" C, — sve sami dobri uvjeti za prebornu šumu. Tomu nasuprot iznaša množina oborina u Češkoj i Moravskoj, izuzam okrajno gorje, samo 400 - 700 mm., pa je stoga tamo pomladjivanje u predzabrani pod zastorom stare šume veomo otežčano Ovaj potonji način pomladjivanja, bilo to naravno ili umjetno, čini se da bi istom kod množine kiša od najmanje 700 mm. mogao i htjeo da dobro napreduje, što bi u ostalom ipak još statističnimi podatci trebalo točnije i jasnije izkazati. Uzev sve to u obzir, manje demo imati uzroka, predbacivati prijateljima čiste sječe, kao što se to u obde do sada uviek činilo, njihov način gospodarenja, jer je čista sječa mnogo puta bila upravo od nužde uvedena, pošto su ine vrsti pomladjivanja — naravna većinom neuspjele. Sigurno je mnogi napredni šumar nastojao,da usvoji Hartigova načela i pravila o nanizanju i redu sječina, ali bez uspjeha; pomladak i izbojci najedanput izčeznuli, pripravni sjek zahvaćao sve dalje i dalje, etat se već nemogaše redovitom sječom da pokrije, pa eto prehvata; sjeČine se međjutim okoroviše, a šumar sam sebi uvjek si predbacivaše, da ipak mora negdje da je pogriešio ! Na drugim opet mjestima pomladi se svaka i nesetna čistinica sama od sebe, a čovjeku nepreostaje druga zadaća, nego samo da podje prirodi u njenom stvaranju n susret, pa eto mu željene sastojine. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 421 — Stoga se i nesmije a i nemože smatrati svaki način gospodarenja obćenito uporabivim, već se prije svega moraju potanko proučavati stojbinski odnošaji, a zatim pomno pratiti sama priroda i njeno djelovanje. čistim se sjekom u pravilu najviše štedi snaga tla, pa on i nezahtjeva premnogo vlage; al´ se opet s´druge strane. kako je znano, nesmije upotriebljivati čista sječa u onakovima položajima, gdje se je bojati, da će se izsušiti tlo i nestati mekote; ovakovi položaji pako obično obiluju kišom, pa stoga i omogu čuju uspješno pomladjivanje u pređzabrani — zagajivanjem, t. z. predpomladak, — bilo umjetnim ili naravnim načinom. Nego u svakom slučaju moralo bi se jasno ustanoviti, koji uzgojni oblik čemo pod zadanimi okolnostimi zaista uporabiti modi. Tako bi se n. p. zahtievalo nješto nemogućega, kad bi se na gornjem rubu gore jednostavno gospodarilo preborno, a srednja godišnja toplina u toliko je nizka, da mlade biljke u prebornoj šumi nisu u stanju dovoljno uspjevati stoga, što se nemože zadovoljiti njihovom zahtjevu svjetla, koji kako smo gore vidili, sa temperaturom stoji u obratnom smjeru; g. Lorenc pl. Liburnan kaže o tomu u ostalom: « da se u našim gorskim predjelima, koji leže iznad šumskih sječina (čista ili oplodna sječa), u obće niti nenalazi takova preborna šuma, u kojoj bi bili zastupani svi dobni razredi počam od najmladjega, u jednoličnom razdieljenju; stoga i neuspije naravno pomladjivanje tamo, gdje na takovim visočinama pojedince prebiramo; pa zato se i nalaze blizu krajnje medje šumske vegetacije u gorju samo riedke sastojine, i to ili skoro jednake dobe ili pako raznih dobnih razreda na različitim površinama ». Tuj se dakle neda pravo reći, da se gospodari pravim prebornim sjekom, već su to manje više prelazi oploduoj sječi, koji se već prama prelaznom stupnju njihovom, imenuju raznimi imeni, te o kojih se niti nemože kazati, da se osnivaju na stručnom znanju i umjeću, već su nastali slučajno. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 422 — Dr. Karlo Gayer u poznatom njegovom djelu «der Wald- ba´i» kaže; «neka se upotrebljuje čista sječa poglavito na svježem plodnom tlu, doćim će se oplodna većinom moći rabiti i na slabijem sa uspjehom», kako se vidi, to su njegovi nazori upravo obratnoga smjera od onih, koje smo gore razložili po gledom na odnošaj stojbine prama uzgojnoj formi. Nadalje veli on: «Preborno se ima šumariti tamo, gdje je tlo plitko i veoma slabo, koje zahtjeva neprestane zaštite, onda na strmim položajima, koji su jako izvrženi vododerinama, opuzinam zemljišta, usovima, te stalnim jakim vjetrovima it. d.» Gayer teži u glavnom za tim, da se snaga tla pojača ili barem uzdrži, pa se iz toga i dadu razjasniti njegova načela. Nama je pako stalo do toga, da se ustanovi, koliko se u obće može očekivati od stanovite njeke stojbinske vrstnoće, a pri tom imamo ipak uvjek na umu, da ćemo veoma često nailaziti na zaprieke, koje se neće dati savladati. Osvjedočeni smo podpuno o tomu. da bi preborno gospodarenje bilo veoma na uhar tlu tamo, gdje je isto «veoma plitko ili veoma mršavo», nu žalibože na takovomu se tlu ne- da^le tako gospodariti, te smo gore natuknuli, kako takove «preborne šume» izgledaju na visočinama, u predjelu usova, te na granici šumske vegetacije. Zato je nuždno, da nauka praksi jasno pokaže, dokle će se u istoj njeko strukovno načelo dati s´probitkom ostvariti, jer će nam se inače na polju šumogojstva eventualno dogoditi isto tako kao i kod uredjenja šuma, gdje se u uredu i na papiru sasvim drugčije gospodari, nego vani u zbiljnoj praksi, a sve to «za volju napredka znanosti*. Šumar hoće da znade, kako i na koji način je moći uzgojiti i odgajati šumu na zadatoj stojbini, a ne, koji od tih načina je najprobitačniji; zadaća je znanosti, da jasno ustanovi medjusobni odnošaj stojbine i načina gospodarenja, a ne, da praksa istom nakon dugog vremena sebi na uštrb spoznade istinu! |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 423 — Do sada se nemože kazati, da je zaista tako bilo; šumar će indi dobro uraditi, ako bude po mogućnosti i sam opažao i bilježio upliv poduebja i tla na njegovu šumu; prije svega valja da se mjeri godišnja množina oborina; vrstnoću tla treba prosudjivati po poznatim načelima, poglavito obzirom na visinu stabala; prama tomu, da li se nalazi više ili manje podredjenog drvlja i grmlja i nuzgredne sastojine, moći je zaključivati na stupanj svjetla, t. j . onu njegovu množinu, koja je nuždna uspješnom, rastu glavne šume. U obće pako neka se nikada ne bude proti tomu, da se razne vrsti uzgoja nalaze eventualno i na manjim površinama jedan do drugoga, tako n. pr. čista sječa pokraj oplodne ili druge koje, ali dakako uviek samo prama potrebi i prama okolnostima, koje bi to zahtievale; pa onda se na to i u samoj gospodarstvenoj osnovi uzme obzir, koja u ostalom treba uviek da bude u tiesnom savezu sa samim uzgojem i raznim njegovim oblicima. lb) Upliv vrsti drveća na uzgojni oMik. Rast i razvoj drveća u obće, te naravno mu pomladjivanje ovisno je poglavito o stojbini. Iz toga razloga ne dade se niti ustanoviti upliv vrsti drvlja na način uzgoja, a da se ne uzme u obzir i opet stojbina u širem smislu. Medjusobni odnošaj stojbine i vrsti drveća ravpravljan je obširno u mnogim strukovnim listovima i knjigama, ali pošto, kako već spomenusmo, manjkaju statistički podatci vrhu pojedinih stojbinskih činbenika, koji uvjetuju najbolji uspjeh stanovite yrsti drveća, to je lahko razumljivo, da je sigurno prouzročen mnoni gubitak od snage tla i na zemljištuoj renti tim, što se je na mnogim mjestima uzgajalo drvlje, kojemu tamo nije prijala stojbina. Način pomladjivanja i uzgajanja sastojine prije svega je ovisan o šumogojstvenim svojstvima obtojavše vrsti drveća, zatim 0 samom obliku dotične sastojine, te napokon o svojstvima |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 424 — one vrsti drveda, koju želimo možda u buđudoj sastojini uzgojiti u čistoj ili mješovitoj šumi. U tom pogledu napominjemo, da demo obzirom na izbor pomladnog načina biti tim više vezani, čim više posla imademo sa onakovimi vrstmi drveda, koje nepodnose zasjene, kao što su to poglavito bor i ariš; a nasuprot tomu da de nam biti slobodnije ruke, ako gospodarimo sa jelom, smrekom ili bukvom, koje vrsti podnašaju a i zahtjevaju zaštitu i zasjenu. Zatim de nam biti mnogo težje uzgojiti novu sastojinu od više različitih dobnih razreda, po gotovu u dugačkim pomladnim periodama, ako nam je šuma sva ili manje jednolična, dočim de to biti laglje kod šume, koja se ved sastoji iz raznih dobnih razreda, i to ili individualno ili mjestimično, t. j . u skupinama, na krpe. Pri tomu ide stojbinu ta važnost, da de na slabijoj stojbini drvede pod zastorom bolje uspjevati i obratno, te de dakle po prije spomenutom, podnašati isto zasjenu tim teže, Čim je položaj šume višji nad morem, čim dalje leži na sjever i čim je manje oborina. Poredanje vrsti drveda prama tomu, da li laglje podnašaju gušdu ili dulje vremena trajudu zasjenu, bilo bi za stanovitu njeku okolicu sliedede: jela, bukva, smreka, — hrast, bor, ariš; jela je pri tom t. z. «najtamnija» vrst. Jelu i bukvu modi je primjerice na njekoj stojbini sa uspjehom naravno pomladiti oplodnom sječom sa 10—20 godiš, pomladnom periodom, dočim nam to ne bi tako dobro pošlo za rukom kod smreke, koja bi možda samo pod veoma r´edkim zastorom još mogla da se održi, pa kod koje još i ta okolnost nepovoljno djeluje, da staro drvede uslied plitkog korienja iz gornjih vrsta tla uzima vlagu, t. j . oduzima ju mladom naraštaju. Kod sastojina razne dobe pokazuje ved sama obstojnost njihova, da im je stojbina povoljnija ; na čistinama i čistinicama, koje de nastati, kad izvadimo dozrelo stabalje — bilo to oplodnim ili prebornim sjekom, — modi demo laglje uzgojiti mladu sastojinu, pošto de tu biti i više svjetla a i više kiše. (Svišlt će se). |