DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 425 —


Osobne viesti.


f Mijo Vl´banid. Na 30. kolovoza u 2 sata po podne usnuo je za
navjek kr. zemaljski šumarski nadzornik, Mijo Vrbanid. Koliko nam je
poznato, bolovao je preko godinu dana na žutici, kojoj se žalibože nije
oteti mogao. Mjesec dana prvo smrti, vraćajuć se iz Karlovih varih, još
je imao nađe, da će preboljeti, nu na žalost, ta se nada nije izpunila.
I tako taj inaee vanredno kriepki i jaki čovjek morade toli rano — u


56. godini života — podleći nemiloj bolesti. Već smo na prvoj stranici
ovoga svezka spomenuli, da je hrvatsko šumarstvo s Mijom Vrbanićem
izgubilo jednoga od prvih svojih radnika, a mnogi i mnogi hrvatski
šumar najboljega svoga prijatelja. Koliko je obljubljen bio medju hrvatskimi
šumari, najboljim je dokazom predlog g. nadšumara Zobundjije,
da na 28. kolovoza obdržavana skupština hrvatsko-slavonskoga družtva
pošalje iz svoje sredine izaslanstvo bolestnomu Miji Vrbaniću, da ga to
izaslanstvo u znak štovanja u ime skupštine pozdravi. To je zadnja i
jedna od najljepših počasti, kojom se je šumarsko družtvo svoga bolešću
shrvanoga negdašnjega predsjednika i podpredsjednika sjetiti moglo. Akoprem
je nadšamar Zobundjija, stavljajuć taj predlog, svima nazočnima iz
srca govorio, ipak ga ide ne mala hvala, što je na tu dužnost podsjetio
članove šumarskoga družtva, koji bi, zabavljeni velevažnima skupštinskima
razpravama, slučajno možda zaboravili tu dužnost. Ta zaborav bila
bi tim teža, što dva dana kašnje Mije Vrbauića nije više medju živima
bilo. — Koliko smo čuti mogli, pogreb Vrbanićev bio je sjajan, a bio
bi valjda i još sjajniji, da se hrvatski šumari u taj čas niesu desili u
Budapešti; na grobu oprostio se je s milim pokojnikom u ime hrvatskih
šumara g. šumarnik, Mijo Radošević. Životopis Mije Vrbanića jednostavan
je kao što je on i sam bio: u Hrvatskoj se je rodio, u njoj je služio u
njoj je i umro. Rodio se je u Otočcu godine 1839., šumarsku nauku
svršio je u Mariabrunnu sa odlikom, a služiti je počeo najprvo u Otočcu,
zatim u Fužinama. Godine 1873., prigodom preustrojenje vojne krajine
i ustroja imovnih obćina, pozove ga zapovjedajući geueral barun MoUinary
u Zagreb za šumarskoga nadzornika, koju je službu sve do svoje
smrti obavljao. Sto je počam od godine 187.3. pa zadnjeg svoga časa
učinio za imovne obćine, za hrvatsko-slavousko šumarsko družtvo, za
Šumarski list, to ne trebamo istom spominjati, to je svakomu hrvatskomu
šumaru dobro poznato. Poštenjaković od pete do glave, čedan do samozataje
imao je samo prijatelja, za neprijatelje Vrbanićeve nije nitko znao.
31