DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 514 bi
naime, da im zasluga što veća bude, upravo najjača stabalca prebirali.
Isto tako ne valja kod kasnijih prorieda štediti na trošku za izvoz
drva na puteve, pri čem valja nastojati, da preostala stabla ne budu
ozliedjena.


Uzrok nestajanju hrastovine u nekim šumama vidi Duhamel u zanemarenim
proriedama; da su iste pravodobno sprovedene, ne bi hrastovina
morala izčeznuti izpređ biele šume.


Kako se iz gornjega vidi, Duhamel je izrekao svoje nazore o proriedi
mnogo prije, nego li je postalo ono «zlatno» pravilo: proriedjuj
rano, često i umjereno ; on je iztaknuo važnost proriedjivanja za prirast
kao i probitak, koji daju mješovite šume; on je iztaknuo veći drvni i
novčani dohodak, koji nam prorieda pruža; napokon je razjasnio i to,
da prva prorieda ne mora vlastitih troškova pokriti, nego da se i bez
toga izvesti mora. Do sada smo držali G. L. Hartiga kao onoga, koji je
prvi prorieđu preporučivao, akoprem su njegova pravila puno manjkavija;
nu premda se je prvo njega proriedjivalo i o proriedi pisalo, ipak
je njegova zasluga, što je on svojima spisima prorieđu do njenog pravog
znamenovanja pretiskao. Ono što je Hartigovoj dobi trebalo, bilo je lako
shvatljivo pisanje, po kojemu je svatko glavna pravila pojmiti i razumjeti
mogao. A to je u glavnom baš zasluga Hartigova.


Ako se sada obazremo na Francezku, pa se zapitamo, koji je uspjeh
Duhamelova nauka ondje postigla, to glasi odgovor: «nikakav». Polag
šumskoga reda bile su naime proriede u Francezkoj sve do konca prošlog
stoljeća zabranjene; Duhamel je sam tu zabranu za državne i obćinske
šume odobrio, jer se je bojao, da ne će možda biti dosta uvidjavnosti a
i savjestnosti, a da se proriede izvedu, kako bi se izvesti morale. Sudeći
po dogodjajima, koji su se kašnje dogodili, čini se, da je Duhamel imao
u tom pogledu pravo. Forstw. Centr. J. K.


Natječaji.


Kod otočke imovne občine izpražnjena su dva mjesta šumarskih
vježbenikah, za koja se ovime do konca listopada 1896. natječaj razpisnje.


Mjestom šumarskog vježbenika skopčan je sada adjutum godišnjih
360 for. stanarine 60 for., te 16 prostornih metara bukovog ogrievnog
drva sa izradbom i dovozom, ali je izgleda da će se taj adjutum od nove
godine povisiti.


Natjecatelji za ta mjesta neka propisano biljegovane, a obložene


1. Sa krstnim listom
2. Svjedočbom dobro svršenog bar srednjeg šumarskog učilišta


ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 515 —


3. Lječničkom svjedočbom, da su za službu u planinskih šumah
tjelesno sposobni i
4. Svjedočbom nadležne političke oblasti o moralnom ponašanju,
molbe, ako su u službi preko predpvstavljenog ureda, inače preko nadležne
kr. kotarske oblasti podpisatom uredu do gore rečenog roke podnesu.
Molitelji, koji su u mjeračini postigli bolji uspjeh ili kod takove
već namiešteni bili, imadu prednost, a i izgleda uz posebni paušaul preko
ljeta geodetičkimi se radnjami baviti.


Otočac, 21. rujna 1896.


Š u m s ko-g ospod ars t V e ni ured


Na vlastelinstvu grofa Rudolfa Normana Ehrenfelškoga izprašnjeno
je mjesto


podšuinara


sa sjedištem u Koški, sa kojim su mjestom skopčana sliedeća godišnja
beriva:


a) u gotovom 550 for.


b) stan u naravi.


c) 20 prost. met. grabovih i 20 prost. met. hrastovih gorivih drva.


Natjecatelji imadu biti hrvatskomu i njemačkomu jeziku u govoru
i pismu podpuno vješti i moraju dokazati, da su koje šumarsko učilište
dobrim uspjehom svršili.


Molitelji, koji su svojoj vojoičkoj dužnosti — prezentnoj službi —
jur udovoljiti, te mogu dokazati, da su šumarski državni izpit položili
ili da su i praktično izvježbani — uživaju prednost.


Obložene molbenice imadu se do 1. prosinca t. g. podpisanomu
ravnateljstvu podnieti.


Valpovo , 15. listopada 1896.


Ravnateljstvo vlastelinstva valpovačkoga.


Na jednom vrlo poučnom revieru višogorja u Galiciji, gdje je gospodarenje
spojeno sa rezanjem drva u parnim pilanama, sa splavljanjem, klizanjem
i tociljanjem drva, kao i uzgojem divljači visokog lova, prima