DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 531 — Oblik i rast šumskog drveća u svjetlu Darvinove nauke. Od šumskog asesora Dr. Metzgera u Han. Miinđenu. Udara jako u oči, da u botanici nije još nikada sa potpunim uspjehom pokušano pomoćju Darvinove nauke protumačiti vanjski oblik šumskog drveća. Razumljivo je, što je botanicima više stalo do toga, da detaljnom mikroskopskom analizom protumače physiološko stvaranje godišnjaka ili probleme, kako se u drvetu voda provodi, nego do raznih promjena u obliku čitavog stabla. Šumski su botaničari trebali već davno krenuti ovom posljednjom stazom; statistički podatci šumskih pokusnih zavoda i razna druga u literaturi iznesena promatranja i istraživanja pokazala su, kako se vanjski oblik stabla po njekim upravo nevjerojatno stalnim pravilima mijenja. Mnoge činjenice, koje uplivišu na obhk drveta, raspravljene su manje više u suni botanici, ali nikad nije još pošlo za rukom, da se ovi razni pojavi, koje u rastenju drveća opažamo, protumače jedinstveno, kako nebi tumačenje jedne od tih pojava, stajalo u oprjeci sa tumačenjem druije. Stoga i ima još tih pojava, koje stoje u oprjeci sa teorijama, razvijenim u knjigama. Razlog ovom valja tražiti u tom, što se nije pokušalo naći jednu izlaznu tačku, s´ koje bi se svi ti pojavi mogli promatrati. Mjesto što se do sada induktivnim načinom sa specijalnoga prelazilo na općenito, trebalo je istraživati deduktivno, te pomoću opće priznatih poučaka nastojati protumačiti i pojedine pojave. Samo ovim načinom moći ćemo upotrijebiti ono, što smo već pronašh, kod istraživavja onoga, što nam je još nepoznato. To stanovište, sa koga ćemo moći promatrati sve pojave u životu našega drveća, pokazuje nam Darvinova nauka. Pisca ove rasprave i drugove mu u struci, koji su se dugo godina bavili phvsiologijom drveća na osnovi Darvinove nauke, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 532 — zadovoljili su potpuno postignuti rezultati, to ga je i ohrabrilo, da glavno od toga i u ovoj raspravi iznese. Da se uzmogne ovako istraživanje bolje razumjeti, treba se sjetiti glavnih Darvinovih poučaka. Darvinova je zasluga, što su poznati razlazi i djelovanje naravskog priploda (Zuchtwahlj. On nam je pokazao, kako i zašto imadu svi organizmi da izdrže jaku borbu za opstanak, i to ili sa organizmima, njima jednakima, ili sa organizmima druge vrsti; on nam je pokazao, kako u toj borbi pobijede uvijek oni, koji obzirom na svoju organizaciju, konstituciju i način života imadu prednost pred drugima, kako nadalje i na potomke pobjedioca po principu prirodjenja (Vererbung) ova prednost prelazi, i kako napokon ovaj princip, po kom bolja svojstva ostanu pridržana, princip, koji je Darvin nazvao naravnim izborom priploda vodi do toga, da se svi stvorovi, obzirom na svoje organske i anorganske uvjete života, usavršuju. Sto znače dakle ovi poučci, za šumsko drvede? Vrlo su različiti protivnici, s kojima se mora boriti šumsko drvrde. — U sastojini mora se boriti, kako u mladosti, tako i u starosti sa drvečem iste ili različite vrsti; šumsko grmlje smeta mu na tlu, gdje se nalazi, dočim se životinje i parazitične biljke njim hrane. Nemanje mora drvo odoljevati i elementarnim nepogodama: vjetru, snijegu, ledu, mrazu, i pripeci, vlazi i suši. Njihovom štetnom djelovanju ne može nikako izbjeći, jer je drvo vezano na ono mjesto, gdje je izrastlo. Do pobjede nad organskim stvorovima pomaže mu krošnja, koju ono brzo raširi i zakloni tlo uokolo sebe. — Cim mu se krošnja brže širi, tim više oduzima svojimi biljevnim protivnicima svjetlo, koje je glavni uvjet za život njihov; osim toga pomaže mu to, da mu životinje manju štetu nanašaju. Cim je bujnija i jača konstitucija stabla, koje je druga stabla u svojoj okolici nadraslo, tim sigurnije odolijeva ovo i parazitičnim biljkama i životinjama. I spomenutim elementarnim nepogodama odoli drvo bolje, ako mu se krošnja rano razvila, tako proti |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 533 — upali kore, proti mrazu; suša i prevelika vlaga tla takodjer mu manje škode. Jedino mu ne pomaže ovako razvijena kruna proti buri, te pritisku snijega i leda, šta više, opasnost je tada još veća, jer je pritisak veći, isto tako veća je težina snijega i leda, koji se na većoj krošnji sakupi. Cim stablo pruža više grane u vis i na stranu, tim je veća poluga, na koju ove prirodne sile djeluju, te ´su tim veće i posljedice njihovog mehaničkog djelovanja. U ovom slučaju mora biti dakle nešto drugo, što će drvetu do pobjede pomoći, a to su čvrstoća i gipkost nosioca krošnje, naime stabla i grana. Ova svojstva moraju biti dakle razvijena razmjerno prama veličini krošnje. Iz svega rečenog slijedi, da će u toj borbi za opstanak pobijediti ona stabla, kod kojih se sjedne strane krošnja najgušće razvije, s druge pak strane nosioci te krune moraju biti dovoljno jaki, da navalama elementarnih, sila uspješno odolijevaju, gdje njihovi konkurenti već podleći moraju. Stabla, kod kojih jedno od navedenih svojstava ili obadva nisu u tolikoj mjeri razvijeni, koliko kod njihovih susjeda moraju vremenom nedvojbeno uginuti, pa pošto se ne mogu rasplodjivati, to ih malo po malo sasvim ne stane iz sastojine. Medjutim nije u tom pogledu opasnost za sva stabla jednaka, jer je i njihova snaga u borbi sa svojim suparnicima nejednaka. Neprijatelju, s kojim se stablo usljed svoje raširene krune uspješnije bori, predati će samo polagano gospodstvo nad onom okolicom, nad kojom je ono do sada vladalo. Isto tako drugi organski stvorovi skučuju ga samo polagano u njegovom napredovanju, dok ga napokon sasvim neunište. U istom smjeru prikazuje se i djelovanje upale kore, mraza, suše i prevelike vlage. Ovakovo postepeno ugušivanje pojedinih individua pruža im medjutim i mogućnost, da se eventualno oporave. Usuprot podliježe stablo jednim mahom buri, te pritisku snijega i leda. — Ako se stablo izvalilo, ili ako mu je krošnja |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 534 — polomljena, prestaje za uvjek i njegovo gospodstvo nad onim mjestom, gdje je do tada stajalo. Time, što je nestalo njegove krošnje, nestalo je i onoga štita, pomoću koga se svim svojim protivnicima opiralo. Uporedjujuci gornje činjenice da naime bura, pritisak snijega i leda stablo u jedanput unište, i da tu obično nema nade na oporavljanje, dočim mu ostali neprijatelji samo postepeno oduzimaju uvjete za život, pri ćem se drvo eventualno i oporaviti može, moramo doći do zaključka, da je od velike važnosti, ako se deblo i grane tako razviju, da uzmognu zaštititi stablo proti navalama neprijatelja prve vrsti. Prirodno je dakle, da u prvom redu moramo imati na umu ovu zadaću drveta (Holzkorper), ako hoćemo pravilno prosuditi dojam naravnog priploda (natiirliche Zuchtwalil) na njegovu konstrukciju. Naravni prijebor u borbi za opstanak u savezu sa prelaženjem svojstava na potomke (Vererbung), uzrokom je, da se deblo i grane ne samo dovoljno jako razviju, nego i da njihovo ustrojstvo odgovara svrsi. Što se pod ovim razumijeva, razjasniti će se sljedećim stavcima. Spomenuto je već, da se krošnja stabla u vis i u šir mora dovoljno razviti, ako se hoće osigurati njegovo gospodstvo nad mjestom, gdje se nalazi i pri tom moraju s´ druge strane njegovo deblo i grane biti dovoljno jake, da to gospodstvo proti vjetru i buri zaštite. Za gradnju svih triju tih faktora treba materije, — Svjetlo i toplina jesu sredstva, pomoću kojih se materija stabla pomnožava, pa kako množina svjetla i topline, koje za vrijeme jedne vegetacione periode djelovati mogu, zavisi od mjesta i podnebja, to je jasno, da se ta na novo stvorena materija, koje množina i od kakvoće samoga tla zavisi, mora razdijeliti u nekom izvjesnom razmjeru na krošnju i na njezine nosioce. Sliedeće razmatranje razjasniti će nam, kako se zbiva ova razdioba nove materije. Sredstvo, kojim drvo osvaja sebi više mjesta, jest krošnja, pa čim je ta veća, tim više stvara drvo nove materije, i tim |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 535 — se uspješnije bori, sa svojom okolinom. — Većom krošnjom postizava drvo dakle dva cilja, prvo, što si je raširilo prostor, a drugo, što dobiva više uvjeta, da 6e taj prostor još povećati. Naprotiv nije drvo ništa osvojilo tim, što su mu na tom osvojenom prostoru deblo i grane odebljale, jedino, što će lakše odolijevati buri. Spomenuto je, da je krošnja mjerodavna za veličinu prostora, koje si drvo može osvojiti, pa prema tome i prirodno je, da po principu pridržanja onoga, što je prikladnije, ponajviše ona stabla do rasploda dolaze, koja su za raširenje svoje krošnje učinila najviše , a da pri tom nisu propustila učiniti najnuždnije za pojačanje njezinih nosioca, drugim riječima, za raširenje krošnje treba čim više materijala upotrijebiti, a za debljanje stabla i grana samo onoliko, koliko je to zbilja potrebno. Naravni priplod djeluje dakle kod drveća ekonomski ako, da se od assimiliranih tvari što više za krošnju upotrijebi, a da grane i deblo sa čim manje materije ipak toliko ojačaju, da uzmognu odoliti djelovanju već više puta spomenutih elemenata. Kod ovog ekonomskog principa moramo se ovdje malo više zadržati iz dva razloga; prvo, što je to važno za stereomitrijski oblik stabla, o čem će biti docnije govora, a drugo, što je to novo stanovište, koje će strukovnjaci kao obično sa nekim nepovjerenjem susresti. — Mislimo, da ćemo ispravnost ovih nazora najbolje dokazati, ako nabrojimo nekoliko karakterističnih primjera iz prirode. Ovaj princip važi ne samo kod šumskog drveća, nego kod svih bilina, kojih život zavisi od djelovanja chlorophjla, jer sve te biline, težeći, da u borbi za opstankom pobijede, nastoje, da im se lišće, koje assimilaciju obavlja, čim brže razvije; sve te biljke upotrebljuju za to što više pribavljene materije, a za pojačanje nosioca krošnje koliko je moguće manje. — To se najbolje opaža kod penjačica (Sclilinggewachse) koje prepušćaju predmetu, oko koga su se oplele, da nosi njihovu težinu i težinu snijega i leda, koje se nad njima naslaže i da |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 536 — paralizira upliv vjetra na lišde njihovo. — JDehlo dakle ovih bilina nemora vršiti onu zadaću, koju vrši deblo drveća; ono služi jedino za provodjenje soka, pa je s´ toga dovoljno, ako se u njemu nalazi samo provodno staniČje. Iz ovoga sliedi, da na deblo penjačica |treba potrošiti vrlo malo pribavljene materije, pa s´ toga i vidimo, da hmelj, pasulj, divlja loza i druge ako se n. pr : uz smrekovu granu penju, zapreme lišćem u jednoj godini toliki prostor, koji će smreka sa svojim iglicama jedva u jednom deceniurau zapremiti. Sva dakle materija, koja se producira, upotrijebi se za stvaranje krošnje, pa s toga i nadvladaju one u borbi za opstankom cisto drveće, koje mora samo svoju krošnju da nosi. Medju penjačicama i drvećem ima naravno čitav niz prelaza. — Da spomenomo n. pr. ružu, ribiz, ili patuljasto voće. Krošnju ovih bilina nosi kolje, na koje su te biline prikoljene no ne kao kod penjačica, kod kojih predmet, oko koga se motaju, nosi cijelu težinu; ovdje počiva krošnja većinom na samom deblu, a kolac ju štiti samo, da se ne uvali. Na mirnom vremenu stojati će ruža manje više uspravno i bez kolca, ali će se izvaliti, čim vjetar pirne. Deblo njezino nije dakle dovoljno jako, da se vjetru opre, — no ovo je i sasvim prirodno, kad mu se uvijek kolac u pomoć dade, a sva razvijuna materija, dakle i ona, što bi se morala upotrijebiti za pojačanje debla, upotrijebi se za razvijanje krošnje, lišća ili ploda. Ovaj princip, po kom se assimilirana materija u biljci razdjeljuje, upotrijebio je čovjek na svoju korist. Tako će na ruži biti više i ljepših cvjetova, ako je prikoljena, nego ako njezino deblo samo mora krošnju nositi. Kod voćaka takodjer, kod kojih se krošnja nmjetno drži, biti će plod krupniji i soćniji, a te voćke bolje i rodjavaju. Ovo umjetno djelovanje čovječje najbolje se dade upotrijebiti u vrtlarstvu. U šumi nalazimo mnogo primjera, koji se više približuju drvetu. Tako n. pr. i Citisus raste brzo u vis, a slabo u debljinu, dočim je obratno kod Lonicera — vrsti, koje su |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 537 — upudene, da same svoju krošnju drže. Kod bukava, koje se nalaze kao podrast pod starim razgranatim hrastovima, nije deblo tako razvijeno, kao što bi bilo, da nije hrastova. Uzrok tomu jest ta okolnost, što mlade bukve, kada svojim granama dosegnu do hrastovih grana, naslone se na njih, cim im se onda uspravno stojanje olakša. Usljed toga upotrijebi se za razvijanje krošnje, i onaj dio materije, koji bi se potrošio za pojačanje debla, kada bi ovo moralo da izdrži cijeli otpor, t. j . i onaj dio, što su ga u ovom slučaju hrastove grane preuzele. Ukloni li se hrašće, saviti će se odmah i ove bukve — pa istražujemo li sada u kojoj su mjeri njihove kršnje razvijene, naći ćemo, da u tom pogledu ne zaostaju ni malo za bukvama, koje su se na otvorenom mjestu razvijale. Slično se opaža kod stiješnjenih stabala u sastojini. Njihovo deblo ima da drži jedino svoju vlastitu težinu na mirnom vremenu; da ih vjetar ne uvali, štite ih ostala stabla u susjedstvu. S toga i jest deblo ovakovih individua u razmjeru prema visini vrlo tanko; prirastu visinu pokraj sveg potisnutog položaja ne zaostaje za prirastom ostalih slobodnih stabala. No ovo je sasvim jasno, jer ono, što se na prirastu u debljiuu zaštedi upotrijebi se za prirast u visinu. Guste, zatvorene sastojine pružaju nam dovoljno primjera, iz kojih se vidi, kakov oblik imadu stabla prije prorjede, a kakav poslije prorjede. U ovakovim su sastojinama sva stabla vitka i imadu velik prirast u visinu. Tim, što se jedno drvo na drugo naslanja, pomažu si držati vlastitu težinu i štite se medjusobno proti vjetru, mogu dakle jedan dio materije na deblu uštediti, i za prirast u visinu upotrijebiti. S druge strane prisiljeno je drvo, da ovo čini, jer samo velikim prirastom može jedno drugo nadvisiti, i na taj način u borbi za opstanak pobijediti. Medjutim kod ovakovih sastojina prijeti opasnost, da vjetar poruši u jedanput čitavu množinu stabala. Sasvim je đrugčije kod pravodobno proredjivanih sastojina. Prorjedom oduzima se pojedinim individnima mogućnost, da se jedno na drugo |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 538 — naslanja, i oni su prisiljeni, da upotrijebe relativno više materije za pojačanje svog debla a relativno manje za raširenje svoje krošnje, nego u gustoj sastojini*. Istaknute nazore potvrdjuju i promatranja kod prijeborne proriede. Na prvi mah pomislio bi čovjek, da će prirast krošnje i debla na slabijim stablima, koja kod ovakove prorede ostaju, naglo poskočiti, kad im se jaci susjedi uklone. No ovo se dogodi samo obzirom na prirast debla, — dočim je Ijetorast u visini prve godine poslije prorede vrlo malen i tek poslije dužeg vremena postigne postepeno svoju prvobitnu veličinu. I ovdje je uzrok ono isto, što smo kod predidućeg primjera naveli. Prije prorede mogla su se slabija stabla naslonjati na svoje jače susjede, koji su ih i od vjetra zaklanjali — te se usljed toga na debljini uštedjena materija mogla upotrijebiti za prirast u visinu. Poslije prorede nema više oslonca, stablo je onda samo sebi prepušteno, s´ toga mu je prva zadaća, da osigura svoj uspravni položaj, što će postići samo pojačanjem debla. Dio dakle materije, koji se prije upotrebljavao za prirast u visinu, mora se sada upotrijebiti za prirast debla u debljinu, i zbilja opažamo kako se sada godišnji kolutići, na jedanput povećaju, i to dolje jače a gore slabije, dok je to prije bilo obratno, t. j , kolutići su bili gore širi nego dolje. Istom onda, kada je deblo toliko udebljalo, da može podnositi i onaj dio otpora proti vjetru, koji su do sada mjesto njega jači mu susjedi na sebe preuzimali, postići će prirast u visinu svoju prvobitnu veličinu. Navadjanjem ovih konkretnih primjera išlo se samo za tim da se vidljivo predoči princip razdjelenja materije na krošnju i deblo. Vratimo se sada glavnom cilju ove rasprave, a toje pitanje, kako se razvija stereometrijski oblik organa, koji služe kod drveta kao nosioci (Trager). * Izgleda, đa je kod proređjenih aastojiua "/o; koj´ otpada na grane, veći, nego kod gustih, ali ovo je samo prividno. Kod gustih sastojina suše se uvjek doljnje, grane zbog pomanjkanja svjetla i otpadaju, dočim kod prosto stojećih stabala sve grane ostanu. U prvom slučaju vidimo mi dakle na koncu samo nekoliko sumandai u posljenjem pako cijelu sumu grana. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 539 — Istaknuto je već, da u borbi za opstanak ostaju pobjediocima ona stabla, koja sa što manje sredstava ojačuju svoje nosioce toliko, da mogu staviti svim navalama čim vedi otpor. U mehanici zovu se ovakovi nosioci „nosioci sa jednakim otporom". Mi demo se dakle u prvom redu zabaviti sa nosiocima ove vrsti. Mehanicni otpor, koji mora drvo dati, jest proti pritisku i proti savijanju. Prvi otpor t. j . otpor proti vlastitoj težini stabla, daje neprestano samo deblo (Schaft), Otpor proti savijanju nastaje onda, ako težište krošnje ili na njoj se nalazećeg tereta ne ide centralno kroz samo deblo, nego postrance njegove osi. Nu u prvom redu izaziva vjetar otpor ove vrsti, ako postrance na krošnju piri. Grane moraju savladjivati otpor gotovo samo proti savijanju, jer u ovom smislu djeluje i vjetar i njihova vlastita težina. Nosioci imadu dakle neprestance da savladjuju gotovo nepromjenjivi pritisak svoje vlastite težine, docim vjetar i pritisak snijega djeluju sa vrlo različitom jakosti. Cim je njihovo djelovanje jače, tim drvo mora da izdrži veći otpor, a tim nastaje za njega i veća opasnost. Ovi elementi djeluju na drvo postrance, drvo mora dakle da u odlučnom momentu izdrži otpor proti savijanju. Sigurnost, da se drvo ne prekine, zavisi od prereza (Querschnitt) njegovih nosioca. Deblji su nosioci jači a tanji slabiji. Ako je nosioc na jednom mjestu nerazmjerno deblji, nego na drugom, prelomiti će se uvjek na najtanjem mjestu. Kod drveta ne ide se za tim, da se samo neka mjesta od proloma osiguraju, nego je glavno, da se opće nigdje ne prelomi, njegovi nosioci moraju dakle imati razmjerno jednake prereze, da može na svim mjestima pružiti jednaku sigurnost proti prelomu. Noovi moraju biti prema tomu tako sagradjeni, da imadu na svim mjestima jednak otpor. Ovakova konstrukcija ujedno je i najprobitačnija za drveće. [ Kod ovako konstruiranih nosioca neće se na štetu jednoga mjesta nagomilati materijal na drugome, da se tim dobije dje |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 540 — lomićna sigurnost proti prelomu. Jednakim razdjelenjera mate rijala postignuta je ne samo jednaka sigurnost, nego u op^e^ maksimum te sigurnosti. U borbi za opstankom pobijede stabla, koja sa minimumom materijala postignu maksimum sigurnost pa u tom smislu moraju biti i nosioci drveta sagradjeni. Kad se je postavio jedanput ovaj temeljni poučak, mogu se nadi matematične zasade i poučci za nosioce ove vrsti u svakoj učevnoj knjizi, koja govori o teoretičnoj mehanici. Pisac ove rasprave obradio je i matematičnu stranu ove teme „u Miindener forstliche Hefte" — te ju je na ovom mjestu izostavio, jer mu je bila svrha, da pred čitaoce iznese svoja nova gledišta i najvažnije rezultate svojih deductivnih istraživanja. Preostaje samo još, da se ovi rezultati pregledno poredaju. Najvažniji rezultat, do koga smo u ovoj raspravi iznesenim razmatranjem došli, jest taj, da se najraznoličitije i prividno najheterogenije pojave u rastenju drveća pojedince, a i cijelih nastojina, dadu razjasniti nekom jednistvenom teorijom, koja se potpuno slaže sa priznatim općenitim poučcima u prirodi. Ovdje nema iznimaka kod glavnog pravila, nema ni jedne pojave u razvijanju drveta, koja se ne bi dala protumačiti pomoću ove teorije. Sva pitanja, koja si čovjek u tom pogledu može postaviti, dadu se dovesti u neki logični savez, svako djelovanje dade se svesti na svoj uzrok. Pisac ove rasprave razjasnio je u »Miindener forstliche Hefte« ovdje istaknute glavne misli sa mnogo primjera iz života našeg drveća, te je našao uvijek harmoniju izmedju svojih abstraktnih nazora i konkretnih pojava u prirodi. To ga je dovelo do toga, da promatra narav šume sa sasvim drugog gledišta, nego što je to do sada bilo. Da navedemo nekoja specijalna istraživanja. I. Na pojedinom stablu istraživan je : A. oblik njegovih nosioca, te se pokazalo: 1.) Nosioci, da imadu jednak otpor na [^svim mjestima i da su sa što većom štednjom gradjeni, moraju imati okrugao prerez; |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 541 — 2.) Deblo poviše žilja pa do krošnje mora imati oblik ro tacijonog tijela treće vrsti. Ondje, gdje krošnja počima, prelazi približno u čunj. 3.) Jz ovog stavka dadu se izvesti jednačine, na temelju kojih se mogu stvoriti poučci o medjusobnom odnošaju promjera, visine, sadržaja, obličnog broja i čistoće debla. Ovi se zakoni identificiraju sa zakonima, koji su u tom pogledu u literaturi već stvoreni. 4.) Iz drugog stavka dadu se matematički izvesti t. z. redovi za ispupčenost, t. j . za koliko bivaju promjeri u jednakim razmacima odozdo gore manji. Na ovaj način izvedeni redovi slažu se sa Burckhardtovim redovima. B. Mijenjanje oblika nosioca. 5.) Iz 2. stavka izvelo se za na samo stojeća stabla, u koliko mora deblo odebljati, kada mu se krošnja u slobodnom prostoru raširi. I ovdje ja račun pokazao, da će biti godišnji kolobari dolje širi, a gore uži. 6.) Pomoćn 2 stavka proračunalo se, kako se kod nasamo stojećeg stabla mora deblo promijeniti, kad mu se zelene grane odsijeku. Iskustvo uči, da u ovakom slučaju bivaju godišnji kolutići posije kresanja gore širi, a dole uži, — a to isto pokazuje i račun pomoću 2. stavka. 7.) Za stablo, stojeće u sklopu, izračunalo se, kao što se i iz iskustva zna, da će mu biti godišnji kolobari gore širi, a dolje uži, ako mu se krošnja poveća, kako to već u sklopu biva. 8.) Isto se opazilo i onda, kada je stablo prešlo iz sklopa u slobodni prostor, kao što to biva kod prorjede ili posije sječe u srednjoj šumi. Stvaranje godišnjaka prije prorjede biva kao u 7. stavku, a posije prorjede kao u 5 stavku, te kada se sastojina opet sklopi, prelazi iz ovog posljednjeg stadiuma ponovno u prvi. C. Razvijanje cijelog stabla. 9.) Postavljen je stavak, da razni djelovi krošnje imadu nejednaku važnost obzirom na opskrbu debla sa gradivom materijom. Najveći dio ove materije dobiva deblo od gornjih dije |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 542 — lova krošnje, a najmanji ili gotovo ništa od dolnjih djelova. Do ovoga se došlo usporedjujući konstrukciju grana i okolnost, da se lišće nalazi ponajviše na vanjskoj periferiji krošnje. 10.) Iz stavka 9., te stavka 2, 5, 6, 7 i 8 izvelo se, kakav odnošaj postoji izmedju prirasta debla u debljinu i krošnje M visinu: a.) Ako je drvo posve samo, onda mu je deblo vrlo jako, a visina neznatna. b) Ako najdolnje grane ne pridonašaju ništa za pojačanje debla (stavak 9.), to 6e se prirast u visiau povećati, ako se ove grane uklone. Ovo je i Robert Hartig opazio c) U srednjoj šumi prestanu stabla rasti u visinu posije svake sječe, no ovaj se prirast pojavi opet do bližnje sječe. Različite rasprave Weiseove, Endres-ove, Bartet-ove i drugih potvrdjuju ovo pravilo. 11.) Pomoću istraživanja od N. J. C. Miilera, kako asimilira lišće različitih vrsti drveća, razjasnila se iz stavka 2. i 9. cijela evolucija drveta od klice pa do zrele starosti. Razvijene krivulje slagale su se potpuno sa krivuljama, što ih je Guttenberg tačnom analjsom stabla razvio. II. Na sastojini istraživana je: A) Gradnja sastojine. 12.) Pošto su uspostavljene stepenice visina u sa-3tojini i gdje mora krošnja početi kod svakog pojedinog stabla, pa kada su postignuti rezultati usporedjeni sa činjenicama u prirodi, razvijene su onda i stepenice za kubični sadržaj i oblični broj pojedinih stabala u istoj sastojini. Potpuna harmonija abstraktnih rezultata sa onim, što se u prirodi zbiva, pokazala se i ovdje. Tako je n. pr. konstatovano, da će pojedini djelovi neke sastojine, ako se ova razdijelila u 5 razreda sa jednakim brojem stabala, procentično učestvovati na ukupnoj sadržini sastojine upravo onako, kako je to već Weise i Wimmenauer razvio. B. Razvijanje sastojina. 13.) Po stavku 11. proračunato je razvijanje visine najviših stabala u sastojini, te je iz ovoga zaključeno na razvi |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 543 — janje t. zv. srednje visine u sastojim, Rezultat se slagao sa tablicama o prihodu. 14.) Izvedeni su razni odnošaji izmedju razvijanja visine u sastojini i smanjivanja broja stabala za vrijeme cijele ophodnje. Suglasnost sa tablicama nije ni ovdje izostala. 15.) Iz obadva prediduća stavka, te iz stavka 2. prikazuje nam se tok prirasta drvne gromade cjelokupne zastojine. Konstatovano je, da se t. zv. faktori za visinu moraju kretati uvijek na istoj visini. Iz prispodobe sa različitim tablicama vidila se i ovdje suglasnost sa zbiljnim odnošajima. 16.) Iz 14. i 2. stavka razvijen je tok prirasta kružnih ploha u sastojini, te se je kao svagdje pokazala harmonija sa tablicama. 17.) Na posljetku razjasniti ćemo ovdje jednu pojavu, koja bi se mogla više odnositi na pojedino stablo, te bi to razjašnjenje trebalo može biti postaviti odmah iza 11. stavka. No ovo je hotimično izostavljeno, da na posljetku pokaže još jednu karakterističnu crtu u životu našeg drveća. Mislimo izbijanje mladica na samom deblu i sušenje vrha, što se je do sada smatralo kao posljedica neke bolesti. Izbijanje mladica na deblu opaža se kod onih stabala, koja su odrasla u sastojini, ali su posije sječe pojedince pridržana. Cim su više ova stabla bila prije u sastojini stijesnjena, tim će jače izbijati sada na njima mladice. Na temelju nazora, iznesenih u ovoj raspravi, dade se ova pojava lako protumačiti. Da su ova pridržana stabla od mladosti prosto stajala, bile bi sigurno tamo grane, gdje sada mladice izbijaju, no zbog pomanjkanja svijetla, dok su u sastojini stojala, mogla se njihova krošnja razvijati tek na najvišem dijelu stabla. Sada kada su dobila svjetla, počimaju ta stabla razvijati krošnju i na onom dijelu, gdje to prije nije moglo biti. Kad bi stablo i sada samo, svoju prvašnju krošnju povećavalo, moralo bi se pojačati i deblo, da se proti vjetru osigura. Istina povećavanjem krošnje prema dolje povećava se i površina, na koju vjetar djeluje, no ovo se paralizira tim, što ujedno biva kraća i poluga, na koju vjetar djeluje, jer se težište |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 544 — krošnje spušta sada dole, a poznato je, da je djelovanje neke sile jednako statičnom momentu iz sile i poluge. Deblo se dakle ne mora toliko pojačati, koliko bi bilo potrebno, kada bi se kruna i dalje samo gore razvijala, prema tomu ostaje od assimiliranih tvari više za krošnju, nego što bi to inače bilo. Izbijanje mladica na deblu jest samo sretstvo, da se deblo na svoj novi položaj prilagodi. Slično ovom dade se rastumačiti i suliobrčnost. Ako se ni sa izbijanjem mladica nije smanjio otpor, koji deblo mora savladati, ili ako stablo zbog pogoršanog tla nije u stanju hraniti čitavu krošnju, prirodno je, da mora otpasti jedan dio tog drveta. Logično je, da de to biti najgornji djelovi, jer de se tim skratiti poluga, uuanjiti dakle otpor debla. Na taj način suši se vrh stabla, pri čemu se ovo mora brinuti za to, da zatvori ulaz parazitima na onim mjestima, gdje su suve grane otpale. I sušenje vrha niie dakle drugo nego sretstvo, da se stablo na svoj novi položaj prilagodi. Mnogi strukovnjaci nastojali su, da protumače izbijanje mladica i sušenje vrha. pa su došli sve do kojekakvih zaključaka ; na temelju piščevih nazora razjašnjene su obadvije te pojave gornjim načinom sasvim logično. Tko želi o tom opširnije čitati,, neka uzme originalne radnjeu 3, 5, 6 i 7 svesci »Miindener forstl. Hefte«. Ove radnje odnose se na razvoj stabala, kao što je to u ovoj raspravi razvijeno. Pisac namjerava, da izda još raspravu, u kojoj bi se sa istog stanovišta protumačila nutrašnja struktura drveta. Preveo Jov. Metlaš. Dodatak, Upozorajud čitatelje 8. Lista na ovu zanimivu razpravu, moramo istaknuti, da je Dr. Hang priobdio u Allg. Forst- und Jagdzeitung svezak za listopad, noticu, u kojoj se ne slaže sa drom Metzgerom u svima točkama. Naročito ne u onoj točki, u kojoj se navadjaju uzroci usljed kojih stabla u sklopu dobivaju deblje godove u gornjem dielu debla (odmah podno krošnje), dočim stabla na otvorenom prostoru imaju deblje godove u dolnjem dielu deblovine. Isto tako ne slaže se obzirom |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 545 na suhobrčnost i na tjeranje mladica na stablima, koja iz sklopa na svjetlo predju. Dr. Haug misli, da je u tom pogledu još uvijek pravovaljana teorija Dr. G. Jiigera, takodjer osnovana u duhu Darvinove nauke, i po kojoj se teoriji debljina godova ima svadjati na upliv svjetla i tlaka usljed vjetra, a ne u smislu Metzgerove teorije, da naime stablo postane opornije proti sili vihra. U obde misli Dr. Haug, da se Darvinova nauka o baštinjenju pojedinih svojstava ne može uporabiti na bilinstvo u onom pogledu, kako to Dr. Metzger u gornjoj razpravi razvija. . Uredn. LIST^K:. Osobne viesti. Imenovanje. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati nadšumara-upravitelja križevačke imovne obćine Bogoslov a Hajek a šumarnikom sa sustavnimi berivi. — Ban kraljevina Hrvatske Slavonje i Dalmacije obnašao je imenovati abiturienta šumarstva Gjur u Telar a šum. vježbenikom kod II- banske imovne obćine sa sustavnimi berivi. Odlikovanje. Prigodom pođieljivanja nagrada i odlikovanja za predmete izložene na izložbi dobili su počastne diplome: Brodska imovna obćina; hrvatsko.slavonsko šumarsko društvo; braća Guttmann u Belišću, tvornica tanina u Žnpanji; Vlekoslav pl. Tukorj u Daruvaru. Zlatnu državnu kolajnu dobilo je: hrvatsko družtvo za gojenje lova i ribarstva. Umrli. Na 6. studenoga t. g. preminuo je u Zagrebu naglom smrću umirovjeni kr. državni šumarnik Ant e Soreti ć u 67. godini svoga života. S njime je i opet nestalo jednoga od naših najpoznatijih šumarskih ličnosti. Ako se i nije u svojoj struci javno isticao, ipak je bio radi svoga lojalnoga značaja i kod mladjih i kod starijih šumara veoma obljubljen, a to u današnjem vieku borbe i otimanja puno vriedi. »Šumarski list« se je pokojniku davno već odužio donesavši u jednomu prijašnjih tečajeva njegovu sliku, a mi mu kličemo: Slava ti čestiti pokojnice! — |