DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´t3maa3r, Br. 12. u ZAGREBU, 1. prosinca 1896. God. XX. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 tor.; za Vs stranice 2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje prinijerena popustbina. 0 razgranjivanju drveća. Piše Josip Etiiiger. drvede premanaKako u otvorenom prirodi motriti možemo, razgranjuje se šumsko položaju na kojemu raste. Stabalca iz sjemenja polju izrasla, počmu ved od prve mladosti od ozdo razgranjivati se i širiti, te pridrže taj karakter razvoja sve do skrajnje svoje starosti; usuprot stabla, koja u gustom sklopu rastu, ne razgranjuju se kao ona prva, ved im ostane deblo više — manje čisto. I tako svako stablo raslo osamice, ili u sklopu nastoji da se osigura prot raznim elementarnim uepogodam, tim više, jer je od prirode odsudjeno, da na onoj grudi zemlje, na kojoj je niklo i poginuti mora. Držalo se je, a i još se drži, da je zadada razgranjivanja na otvorenom prostoru izraslih stabala ta, da štiti tlo od sunčanoga žara i suhih vjetrova, da ga dakle održi svježim. Akoprem habitus malo ne sviju vrsti drvlja u podpunom skladu sa tim nazorom stoji, to ipak ima i takovih vrsti drvlja, kod kojih se granatost ne sudara sa gore istaknutom zadaćom, a medju tima je u prvom redu naš jablan. Tko pozna jablan, nitko ne de modi uztvrditi, da on sa svojim uzrastom, odnosno svojom granatošdu tlo si svježim uzdržati može, pošto mu grane stuboške u vis rastu. Osim jablana ima još i drugih vrsti drvlja, kojima grane mjesto u širinu, u visinu rastu, kao što su Ouercus pjramidalis, Ulmus caprestris pyr.. Cupressus semperviren, Cupressus thyoides i dr. Uzevši habitus netom navedenih vrsti drvlja u |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 522 — obzir, ne možemo pristati uz mnienje, da su grane jedino u tu svrhu, da čuvaju tlo od izsušeuja, nego mislimo, da je njihova zadaća jošte jedna druga, naime ta, da čuvaju deblo, odnosno najmlađji drvni sloj i mladu koru od elementarnih nepogoda —: vrućine, vihra, leda, naglih promiena temperature i t. d. Da ti elementarni ekstremi u istinu mogu štetno djelovati na stabla, koja su u naponu svoga rasta, svjedoče nam razne pogrieške i bolesti drveta i kore, kao što su to: razpukline, upale, curenje soka i stima pogrieškama skopčane i uvjetovane bolesti, kao što su rak i ine. To nam dokazuje i na pol oklaštreni jablan, koji se nije radi ničesa drugoga osušio, već radi toga, što je na oklaštrenom dielu kora ostala bez zaštite granja, te usljed vanjskih na nju nepovoljno djelujućih upliva nije više mogla normalno obavljati svojih funkcija. To isto dokazuju nam i mlade preveć naglo i preveć riedko proriedjene sastojine: ispucana kora, suhobrkost, zaostajanje u visinorastu i dr., a to su sve posljedice nagle promiene odnosno nepovoljnog upliva klime i temperature usljed toga, što su stabalca ostala bez medjusobne zaštite, koja u sklopu nadomješćuje zaštitu od granja. * * * Da granje ne ima tu svrhu, da uzdrži tlo svježim, mislim, da će se donekle moći i sa sliedećom činjenicom dokazati. Mjeseca kolovoza namjerio sam se na težake, koji su kopali grabu, koja je dielila dva posjeda (dioba je uzsliedila usljed segregacije); i graba je bila metar duboka te je prosiecala 80 godišnju hrastovu šumu, a za tim tekla preko polja i livada. Ne malo sam se začudio, kada sam opazio, da je izkopano tlo u šumi bilo puno suše od onoga na otvorenom polju, akoprem je šuma u prilično dobrom sklopu bila*). I sami težaci rekli *) Da je ta tvrdnja istinita, dokazao ju je i prof. Dr. E. Wolny u svojoj razpravi „tJntersuchungen tiber dan Einfluss đer Pflanzendeeken auf die Grundwasserstanđe". Dotični stavak glasi: „In einem mit Waldbaumen oder mit krautartigen Pflanzen besetzen Boden bildet sich im Verlauf đes Sommerhaibjahrs selbst bei grosserer Machtigkeit der Bodenschicht (95 cm.) Grundwa8ser entweder gar nicht oder nur voriibergehend, wahrend in dem nakten Erdreich unter sonst gleichen Bedingungen eine stetige der Niederschlagsmenge entsprechende Zunahme bis zu beđeutender Hohe, unter Umstiinđen bis zur Oberflache dea Bodens statfindet." Vidi: Forschungen auf dem Gebicte der Agriculturphy8ik, Band XViII. Uređn. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 523 — su mi, da im je puno teži posao sa kopanjem bio u šumi, nego li izvan šume.iTom prilikom dao sam si izkopati nekoliko mladih jedno- i dvogodišnjih iz sjemena poniknulih hrastića, koji su poradi preveć suhoga tla uginuli.´ Iz gornjega pako sliedi: akoprem je dotična sastojina u dobrom sklopu uzdržana, ipak nije bila kadra tlo ni u dubljinu od jednog metra svježim održati, što više, to isto tlo je na otvorenom polju bilo puno vlažnije, nego u šumi. Sto pako vriedi za cielu sastojinu, to će sigurno vriediti i za pojedina stabla. Obzirom na ovaj uginuli hrastov mladik još mi je sliedeće primjetiti: ja sam posijav u oveću posudu žira odgojio iz istoga dvie godine stare hrastiće i to u pivnici, gdje su u tmini pivnice uz pomno zalievanje već prve godine 40 cm. visoko izrasli, dočim je žilje im još dulje bilo. To sam mislio, da moram spomenuti, da ne bi tko pomislio, da su oni hrastići, koje sam ja izkopati dao, uginuli za to, što niesu imali dovoljno svjetla. Ako uzmemo u obzir razliku izmedju vlage tla na otvorenom polju i u dobro sklopljenoj šumi — kako sam ju ja našao — moramo doći do zaključka, da prekomjerno proriedjivanje ne može imati za posljedicu izsušenje tla, kao što se to do sada držalo i drži; ukazu li se pako na dotičnoj proriedjenoj sastojini štetni pojavi, tada ih moramo prvo svesti na nepovoljan upliv prirode na vanjske, naglo izvržene dielove stabla, nego li na poremećeno djelovanje stojbine. Svatko će morati priznati, da se stojbina, ako iole odgovara dotičnoj vrsti drvlja, ne može za 2—3 godine tako pokvariti, da bi se to odmah, i tako eklatantno na sastojini poznati moglo. Štetne posljedice, koje se na prekomjerno proriedjenoj sastojini opažaju potiču dakle nedvojbeno iz neposrednih, a ne tek iz posrednih uzroka. Kako se iz svega toga vidi, niesmo mi šumari još podpuno proniknuli djelovanje pojedinih prirodnih pojava i upliv stoj |
| ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 6 <-- 6 --> PDF |
524 — bine na pojedine uzgojne oblike, jer tek što smo u misli, da smo stanovito pitanje riešili, bane pred nas nov pojav, koji nam svu logiku prvanjih naših dokaza iz temelja poremeti*). Bosansko šumarstvo na milenijskoj izložbi. Sumište u zaposjednutim zemljama iznaša 2,709.039 ha; od toga odpada na državu 2,157.269 lia a ostalo na privatnike. Od gornje površine zapremaju visoke šume 1,446.366 ha. niske šume i čbunovi 993.814 ha, a alpinski pašnjaci 127.454 ha. Popriečni prirast iznaša po hektaru kod punog porasta; kod reduciranog porasta U visokoj šumi 3.3—4-9 m" 3—3-4 m^ „ niskoj šumi 3´8 3*4 „ cbunovima — O´l—2-6 Uzme li se u obzir, da od visokih šuma odpada na državu 44.783 ha čiste jelove šume, 51.273 ha čiste omorikove, 31.414 ha čiste borove, 110.858 ha čiste hrastove 579.996 ha čiste bu*) Upozorujemo čitatelje na sliedeou razpravu Dra Metzgera, polag koje granje još jednu drugu važnu — po Dru Metzgeru dapače najvažniju — zadadu obavlja, naime da održi ravnovesje, odnosno stabilitet stabla. Sada znamo dakle već tri zadaće, koje grane obaviti imaju: 1) čuvati tlo (pod stablom) od izsušanja; 2) čuvati deblo, odnosno kolanje soka od elementarnih nepogoda, i 3) očuvati stabilitet stabla osobito proti buri. Koje je dakle prava zadaća granatosti? — Ako netko uztvrdi da čovjek ima ruke za to, da radi, netko će mu priznati, da istinu govori; ako drugi opet uztvrdi, da čovjek ima ruke zato, da jede, a ne da radi, jer da ima i takovih ljudi, koji ništa ne rade, a ipak moraju jesti, i to — s rukama, tada ćemo i tu theoriju morati odobriti, akoprem naoko stoji sa prvom u oprieci... Nu kao što je sa ljudskim rukama, tako je i sa granjem stabla: i jedno i drugo je organ bez kojega jedan individuum, jedno družtvo (bilo ljudi, bilo stabala) obstati ne može. Tamo, gdje je potrebno, rade svi ljudi jednog đružtva, i rastu gve grane jednog stabla; tamo, gdje to nije nuždno, gdje je ržd jednih nadomješten radom drugih, ili gdje su jedna stabla zaštićena drugima, a ova opet trećima i sve tako do ruba šume, gdje stabla poČimaju sve većma granati, — tamo ne moraju svi ljudi raditi, niti sva stabla granje do zemlje imati. Pa kao što napokon ruke nisu samo za to, da s njima radimo, s njimi se hranimo i branimo, nego kako je poznato imaju još mnogo drugih zadaća da obave, tako će biti i sa granjem, — osim trijuh gore spomenutih, imati će one valjda još triput toliko raznovrstnih nama poznatih i još nepoznatih funkcija da obavljaju. Uredn. |