DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 22 — Nu pošto zakon ništa ne spominje, da li je to počastna služba ili de mu te imati opredjeliti nagrada, to čekajmo na pravilnik. Šumar će imati najviše posla s tim predstavnikom zemlj. zajednice t. j . sa glavarom ili predsjednikom zem. zajednice. Za željeti bi stoga bilo, da za glavara zajednice bude izabran, što inteligentniji suovlaštenik. Da se i na novčanu nagradu glavaru — ma i najmanju — zaboraviti nesmije, naravna je stvar. Nitko danas ne služi badava. Evo u kratkim crtama predočio sam, što je zemljištna zajednica i kako raditi valja. Pak pošto toga još mnogo za pisati i predočiti ima, to će mo nastaviti u drugom članku. 0 preustrojstvu magjarske više šumarske strukovne nauke. Na zemaljskoj šumarskoj skupštini predavao: Silndor Horvatli, kr. ug. uadsavjetnik. Slavna skupštino! Kada sam prije godinu dana taj predlog stavio, da na današnjoj našoj skupštini, osim na dnevni red uzetih, predmeta i o pitanju naše više strukovne nauke razprav- Ijamo, te kasnije, kada sam na poziv pripravljajućeg odbora referadu ovog pitanja na sebe primio, nije mi pred očima lebdio cilj, da se sa jednim ili drugim aktualnim pitanjem naše više strukovne nauke bavim, ili da na pojedine, u oči udarajuće manjkavosti i pogrieške preporučam brzi liek. Sa ovog gledišta pretresati pitanje, za mene bi na svaki način lakše, a sa gledišta neposrednog uspjeha valjda i koristnije bilo; ali ja ipak mislim, da s jedne strane interesi naše struke, koji su sa pitanjem naše strukovne nauke skopčani, s druge strane veličanstvenost prilike, koja nas je danas ovamo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — U načelu bilo je doduše izrečeno, da se medju slušatelje i onakovi primati mogu, koji ne žele rudarstvo svršiti, ali da nije bila glavna zadaća polagana u naobraženje ovih posljednjih, jasno se uviditi može, osim inih već i iz te jedne karakteristične činjenice, da se je profesorima još i u šestdesetim godinama naslov rudarskog savjetnika podieljivao. Šumarstvo dakle nisu još niti u toliko priznali za samostalnu granu obćeg narodnog gospodarstva, da bi zastupnike istog sa odgovarajućim imenom nazvali bili. Bezuspjeha trudio se je prvi profesor, vrstni Hinko Wilkens za samostalnost ovog mladog zavoda; njegovu vremenom zaboravljenu uspomenu uzkrisila nam je u simpatičnom liku knjiga Vadaseva; njegovo nastojanje bilo je bezuspješno, te je ovaj vrli strukovnjak na skoro do toga uvjerenja došao, što je i otvoreno očitovao, da se u Stavnici dobro, i struki odgovarajuće šumarsko učilište ustrojiti ne da. Badava se je zauzeo za mnienje Wilkensovo, poslije njegove smrti, njegov privremeni nasliednik nadšumarnik Lang; odgovor na njegovo odriešito postupanje bijaše taj, da kod popunjenja izpražnjenog Wilkensovog mjesta ni njegovu preporuku u obzir uzeli nisu. Ali još bolje nego li bezuspješna Wilkensova i Langova nastojanja, karakterizira ondašnje stanje šumarstva jedno izvješće Wilkensovog pravog nasljednika, rudarskog savjetnika Friderika Feistmantla, u kojem se je glasoviti šumarski profesor tobože za izpravak Wilkensovih i Langovih bludnja, načelno izjavio, da ne može biti nikada svrha stavničkom šumarskom učilištu šumarske gospodare uzgajati sa obćom šumarskom naobrazbom, već se mora nastojati, da se interesom rudarstva čim bolje udovolji. Feistmantla su njegovi sudrugovi i nasliednici bez iznimke za izvrstnog strukovnjaka, i za stup šumarstva držali; nemože se dakle ni misliti o njem, da bi ovo sažaljenja vriedno očitovanje, od njega poticalo, kada se ne bi u tom očitovanju obće shvaćanje tadanje doba očitovalo; te ako ga nije i proti njegovoj volji tadanji položaj na ovakovo omalovaženje šumarstva prisilio. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 Ovo stanje nije se niti onda promienilo, kada se je ovomu skromnomu zavodu u godini 1846. naslov akademije podielio. Po imenu imao bi taj zavod ravnopravan biti sa rudarskom akademijom, ali je u bitnosti ostao ono, što je i bio: skromna škola, koja je mjesto da napreduje periodično nazadovala. Predavanja je i od sada jedan jedini profesor sa dva pomoćnika obavljao, bilo je i takovih perioda, kada su trogodišnji tečaj na dvogodišnji reducirali, dapače se — žalostna je to istina — još i to dogodilo, da je kroz cieli jedan polgođišnji tečaj sve šumarske predmete jedan jedini zamjenik pristava predavao. Ovo se je dogodilo u šesdesetim godinama, kada je ovaj polstoljetni zavod u podpunom smislu rieči vegetirao. Ništa ne bi moglo bolje karakterizirati ovdašnje stanje naše akademije, kao ono izvješće, koje je u godini 1867. samo ravnateljstvo akademije podneslo odgovornoj vladi, i to onom prilikom, kada je bilo pozvano, da podnese shodan predlog o preustrojstvu akademije. . Ovo izvješće, kako to u Vadasevoj knjizi čitamo, izradile su dvije odlične osobe rudarstva i šumarstva: naš pokojni Karlo Wagner te i sada još živući Stjepan Forbakv, izvrstni savjetnik rudarstva. Ove dvije kompetentne osobe izjaviše se od rieči do rieči ovako 0 našoj sažaljenja vriednoj akademiji: »Ako . . . njezin naukovni sustav sa današnjim razvitim stanjem šumarske znanosti i sa ustrojem drugih sličnih učilišta prispodobimo, sa žalošću se moramo osvjedočiti, da je u znanstvenom pogledu iako zaostala, da zahtjevima dobe ne odgovara, da jedva stoji Uci niveau običnih šumarskih škola, u obće da nije sposobna za oto, da onakove šumare uzgoja, od kojih bi država uredjenje loših šumarskih prilika, te razvijanje istih sa uspjehom očekivati mogla; a ipak ovo je jedino šumarsko učilište u magjarskoj državi, dočim zemlje preko Lajte posjeduju jednu podpuno ustrojenu akademiju (Mariabrunn) i četiri dobre šumarske škole (Aussee, Weisswasser, Prag, Gradac). |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 31 — Na žalost, nastavak ove važne reforme do danas nije usliedio. U naukovnom sustavu, u naukovnoj osnovi, te u pravilima akademije preduzete su i poslije toga zamašne promiene, a i učiteljske stolice su od godine do godine bolje obskrbljene bile sa potrebitima sredstvima, ali samo ustrojstvo u bitnosti ostalo je do danas ono, koje je bilo i u godini 1886.; dapače ako sve u obzir uzmemo i rapidni zahtjev vremena, tada možemo mirno tvrditi, da sadašnje ustrojstvo akademije — bez obzira na oto, da je bila uzpostavljena učiteljska stolica za lučbu, te da su se naši vriedni strukovnjaci nakon dugog čekanja od bivšeg podredjenog, tako rekuć nevriednog položaja konačno podignuti mogli, podniposto nije bolje niti savršenije od privremenog ustrojstva od godine 1867. o kojem — kako smo vidili — samo ravnateljstvo akademije kaže, da ni približno ne dosiže postavljenoga si cilja. A ipak, podjemo li uspjeh djelovanja toga u bitnost i nesavršenoga zavoda izpitivati, tada moramo priznati, da je svojoj zadaći počam od godine 1867. ipak bez nazadovanja sve bolje i bolje udovoljavao. Učiteljske stolice usuprot skromne dotacije, sabrala su naukovna sredstva i sbirke bez troškova t. j . od poklonstva, te su ih na taj način od godine do godine tako usavršavale, da su za nekoje predmete te sbirke danas već skoro podpune. I predavanja su se od godine do godine proširivala, te su se usuprot obterećenja šumarskih učiteljskih stolica podigle na niveau, koji je vriedan podpunog priznanja. Ali što još više iznenadjuje, profesorski sbor, akoprem je bio preobterećen sa poslovima, nije se povukao nazad medju šances^e teoretičnih nauka, već se je trsio, da što intenzivnije ostane u savezu sa praksom ; akoprem na polju razvitka praktičnog gospodarstva, nije mogao mjerodavnu ulogu voditi, ipak je i u ovom pravcu liep uspjeh polučio; a osim toga vršio je, a i još vrši težku zadasu oko presadjivanja inozemske znanosti na magjarsko tlo, te napokon oko razvitka magjarske šumarske literature. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 — Sa jednom rieeju, naša šumarska akademija ne predstavlja sliku stagnujućeg, već u svakom pogledu svojoj svrsi napred koracajućeg zavoda. Ovo je istina, koju svaki mora priznati, tko je sa pažnjom motrio razvitak naše akademije. Ali za oto neka ovo povoljno izkustvo nikoga ne navede na krivi put, kada podjemo ustrojstvo naše obuke preizpitivati obzirom na buduće velike zadaće, koje nas čekaju. Ove zadaće, po mojem mnienju, tako naglo rastu, da bi nas i onda silile na razmišljanje, kada bi onaj uspjeh, o kojem sam sada govorio, sbilja samoj akademiji zahvaliti mogli, to jest, kada bi sa pravom reći mogli, da je ustrojstvo naše akademije barem do sada stavljenim zahtjevima udovoljilo. Ali stvar ipak ne stoji ovako, jerbo onu činjenicu, da se je naša strukovna nauka na dosadašnjem niveau-u uzdržala, ne možemo zahvaliti samom zavodu, već osobito onoj sretnoj okolnosti, da su na učiteljske stolice šumarske akademije u godini 1867. na čelu sa Karlom Wagnerom, bili pozvani takovi muževi, koji su kao i njihovi nasliednici, unatoč podi^edjenom položaju zavoda, za stvar se toliko zauzeli, koliko se je sa vršenjem dužnosti u obće spojiti mogla; koji su svu svoju sposobnost i sve svoje radne sile uložili u ono zajedničko nastojanje, da strukovnu nauku što više podignu, te koji su i sami dionici one sreće bili, da su barem izvan zavodnih zidova, uvjek računati mogli na onu moralnu podporu, koju su potrebovali te pomoću koje su napokon i samostalnost šumarstva postigli. Samo ovako je bilo moguće našu struku podići iz onoga položaja, u kojom se je prije godine 1867. nalazila, te ju polagano dignuti na onaj stepen, na kojem se sada nalazi; ali na kojem se ipak po mojem mnienju, bez korjenite reforme za buduće ne će uzdržati moći. Našu akademiju čekaju sada veće, težije i intenzivniji rad zahtjevajude zadaće, i to ne samo obzirom na obuku, nego i na razvitak šumarske znanosti i književnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 35 ona će tima zadaćama i zahtjevima moći samo onda podpuno udovoljiti, kada prema tomu ustrojena bude. Naša akademija, kako smo vidili, ima tu duboku manu, da nije samostalan zavod kod kojeg bi svaki djelatni faktor izključivo za napredovanjem šumarstva težio, već je ona samo popunjujući dio jednog velikog zajedničkog zavoda, na kojem su dva u vrlo maloj rodbini stojeća fakulteta, naime rudarstvo i šumarstvo, jedan sa drugim sustavno skopčana: pod zajedničkom upravom, pod zajedničkim vodjenjem, i većim dielom sa zajedničkimi profesori, i sa zajedničkima predmetama. Ja ovu zajednicu tako protunaravnim podjarmljenjem za našu struku držim, da bi i u onom slučaju, kada nam ne bi izkustvo iz prošlosti pri ruci bilo, morali doći do uvjerenja želimo li naime našu strukovnu nauku oživiti, da ju najprvo moramo od ove zajednice osloboditi, te od rudarske nauke podpuno odieljeno, sasvima potrebštinama dovoljno providjenu samostalnu šumarsku visoku školu iznova ustrojiti. Ovaj zahtjev tako je naravan, da nije potrebno opravdanost istoga dalje dokazivati, kao što ne treba dokazivati, da je našima šumama potreban zrak i svjetlo, da je svakomu uspjehu potrebna duševna sloboda. Da mi tko ne predbaci, da sam u ovom glavnom pitanju pošao iz obćenitih načela, uzimam si slobodu ovu zajednicu i iz bliza karakterizirati. (Nastavit će se). II.ISTJ^:EC_ Osobne viesti. ImenOTanje. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati kr. kot. šumara I. razreda Antun a Kerna , kr županijskim šumarskim nadzornikom II. razreda kod kr. žnp. oblasti u Ogulinu; kr. asistenta na kr. gosp. i šumarskom učilištu u Križevcima |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 34 vriednih radnja, ali to još nije dosta; a uz to moramo sa ža lošću opaziti, da ni resultati dosadašnjih iztraživanja nisu jos obćim dobrom postali, valjda upravo radi toga, što nije bio profesorski sbor u stanju, da znanstveno iztraživanje na ovom polju sam vodi, te rezultate sistematično sam izradi. I proizvadjanje naše jelove i hrastove kore imade veliku važnost, veću nego u Saskoj, a ipak, dokle ova ima jedan praktično uredjeni zavod za iztraživanje tannina u Tharandu, koji kao kupca tako i prodavaoca za mali honorar u svaki čas 0 vriednosti njihovog materijala upućuje, dotle moraju naši proizvoditelji i kupci tim zadovoljni biti, da vriednost svoga materijala po izgledu procjenjuju; te ako onda francezki i drugi konkurenti (jelovoj) hrastovoj kori prigovaraju, nemaju kuda da se obrate, tko da jih naslanjajuć se na resultate znanstvenog iztraživanja obrani. Na polju drvne trgovine često nastaju parbena pitanja, koja se tiču više hiljada for., i koja se na čisto znanstvenom temelju riešiti moraju. Mora se ustanoviti na primjer, da li je odnosni materijal zdrav, ili za ustanovljenu tehničku svrhu sposoban? Radi sprovedjenja ovakovih iztraživanja badava bi se obratio sud ili interesirane stranke na učiteljsku stolicu za uporabu šuma u Stavnicu, jerbo — kako mi je poznato — za ovakova iztraživanja naša akademija još uredjena nije. Faktično se ni ne obraćaju ovamo, već redovito na državnu srednju obrtnu školu — što u istinu ne služi nama na diku. I u pogledu vodnih gradjevina sasvim su drugčiji naši odnošaji od onih u Njemačkoj, jerbo će za nas još kroz dulje vremena biti transportiranje drva na vodi od važnosti. Na ovom polju već i imademo dovoljno razvitu tehniku, ali za oto imademo i važnih još neriešenih pitanja, kakovo je na primjer ono, da li naime ne bi kod zidanja naših nakapnica mogli upotrebiti jeftiniji materijal, nego dosada. Uredjenje ovakovih pitanja i još više takovih sličnih zadaća, zatim osobito na znanstvenom temelju urediti se imajuće pokusno iztraživanje, namiće se našoj akademiji danomice, a |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 33 — Važni dio znanstvenih iztraživanja i književne djelatnosti, jeste i u Njemačkoj većim dielom još lih u profesorskim rukama ; tim više je to kod nas, gdje se zastupnici šumarske struke osim profesora, izključivo od činovnika sastoje, kojima malo ne cielo njihovo vrieme službene dužnosti zapremaju, te ako se koji za ono malo prostog vremena ponešto sa znanošću i književnošću baviti može, ipak će riedko koji biti u stanju, da sistematično djelo sastavi. U Njemačkoj razmjerno još je i lahka zadaća profesorskog sbora, jer si profesorski sbor mnogih dobro obskrbljenih učilišta posao razdieliti može, dočim kod nas ciela zadaća na jedno jedino učilište pada, a profesorski sbor ovog učilišta tako, kako je sada ustrojen, neće biti u stanju sviju poslova svladati. I na polju obuke težija će biti od sada zadaća naših profesora, jerbo sa razvitkom naših gospodarstvenih prilika, zahtjevati će se razmjerno i od učenika više, te će se osim temeljnih znanosti naskoro od njih tražiti, da i na samostalno iztraživanje dolično pripravljeni budu. Na polju razvitka znanosti pojaviti će se sasvim druge zadaće nego li su do sada bile. Do sada se je devetdesetina našeg znanstvenog rada sastojalo iz assimilacije inozemske znanosti. Za ovo kratkih 30 godina, odkada je naša strukovna nauka na znanstveni temelj postavljena, moramo se zadovoljiti i s time, da dostignemo naobraženi zapad. Više nismo ni tražiti mogli, ali sada je hora, da našu strukovnu znanost na svakoj točki u domovinsko tlo presadimo, jerbo inače ne će moći životnim zahtjevom udovoljiti. Već i dosada osjećamo onaj nedostatak, da naime naša strukovna znanost nije mogla na svakoj točki naših specijalnih odnošaja prodrieti. Kultura naših pjeskulja najtežiji je dio uzgajanja šuma, a uz to je tako specijalna, da se za riešenje toga problema badava obraćamo za savjet k inozemstvu; sabiranje izkustva i pokušaja, koja su nam na ovom polju potrebna moramo izključivo mi sami obaviti. U ovom pravcu dogodilo se već hvale 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 30 — Uprava ostala je i na dalje po starom, onaj bo način, da su ravnateljski poslovi štavničkom komorskom grofu, koji je iste dosada obavljao, oduzeti, i jednom iz profesorskog sbora izabranom ravnatelju predani bili, nije sa šumarskog gledišta — kako ćemo to viditi — imao nikakove važnosti; niti ustrojenje profesorskog sbora nije se u bitnosti promjenilo, u kojemu je šumarskima strukovnjacima kao dosada, tako i od sada samo podčinjena uloga dodicljena bila. Akoprem su u godini 1867. u privremenom ustrojenju označena dva mjesta pomodnih učitelja, sa dva mjesta izvanrednih profesora nadomješćena, a osim toga svaka šumarska učiteljska stolica sa jednim vježbenikom providjena bila, ipak je od ovih u godini 1867. ustrojenih dvijuh profesorskih mjesta jedno obustavljeno bilo, tako, da su šumarski profesori jedva isto dobili sa novim ustrojstvom, do li jedino to, da su si podignućem obukovnog niveaua osim svojih poslova i veći dio tereta onog sistiranog profesorskog mjesta medjusobno razdieliti prisiljeni bili. Jedan dio ovog tereta prošao doduše i na profesore rudarstva, ali tim je opet samostalnost akademije novi uštrb pretrpila. U godini 1877. ukinuta je odredba izvanrednih profesorskih mjesta, te su konačno i profesori šumarstva svi postali redovitimi, te su tako prama svrsi, koja se je zastupala u profesorskom sboru, dolikujuće mjesto zauzeti mogli. Nakon 10 godina povećan je broj profesora sa jednom silom, u koliko je naime u godini 1886. za obću i specijalnu lučbu jedno četvrto profesorsko mjesto ustrojeno. Sa ovim još uvjek niesu bili olakšani tereti starijih trijuh profesora, jerbo ni prije niesu oni lučbu predavali, već profesori rudarstva, a od njihovih predmeta nova je učiteljska stolica samo dva neznatna predmeta na se preuzela, ali i to istom kasnije. Uza sve to ja ovu reformu ipak medju svima dosadašnjima reformama za najglavniju, te za najznamenitiju smatram, jerbo je vlada sa ustrojenjem ove nove učiteljske stolice po mojem mnienju stupila na onaj put, koji može do zdrave i temeljite rekonstrukcije naše obuke dovesti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 29 I tako je bilo da nisu znali niti oni odlični muževi, kojima je izradba reforme povjerena bila, podpuno stati na stanovište, koje su zahtievali interesi šumarstva. Od pođpunog preloma starih tradicija oprezno se suzdržavajud, te štedljivost — kako je sam kazao — do riskiranja svrhe, pred očima držee, mjesto korjenite reforme, naš veliki Karlo Wagner zadovoljio se je sa onim jednostavnim zahtjevom, da se osoblje u jeziku pomagjarizovane akademije, koje se je u svemu od jednog redovitog profesora, jednog pomodnog učitelja i jednog pristava sastojalo, da se to osoblje sa jednim redovitim i jednim pomoćnim učiteljem poveda, te da se uprava u svrhu praktične obuke 300 jut. šume u »Kisiblju« akademiji povjeri. U svemu se je dakle reforma u tom sastojala, da je ministarstvo financija u god. 1867. oživotvorilo predloge spomenutog izvješća i to privremeno, te se je prema tomu i red naukovnog tečaja ustanovio, naravski tako, da su temeljne i pomoćne šumarske znanosti i nadalje profesori rudarske akademije predavati morali. U koliko pako ovo ustrojenje nije moglo obćim zahtjevima udovoljiti, za oto je opet samo ravnateljstvo akademije pružilo najklasičnije dokaze, kada je u onom istom izvješću, u kojem je samu reformu preporučilo, ujedno i to pozitivno izjavilo, da će šumarska akademija jedva moći i poslije ove reforme namienjenu joj svrhu postignuti. Ovo manjkavo preustrojstvo nije niti onda uklonjeno, kada je konačno preustrojenje akademije u godini 1872. usliedilo; dapače nije se ni prigodom kasnijih uredjenja i preinačenja nakon 1872. posvema popravilo. Usljed u godini 1872. provedenog konačnog nstrojenja, obukovni je red na svaki način na zdraviji i Siriji temelj postavljen bio; sa ovim, kao i sa ustrojenjem šumsko-mjerničkog naukovnog tečaja u 4.-oj godini, bez dvojbe je i niveau akademije podignut, ali na samom ustrojenju, o čijoj vrstnoći je konačno i uspjeh preduzete svrhe zavisio, nije skoro nikakova promjena prouzročena. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 28 — stavnu učiteljsku stolicu u svrhu encjklopedičnog naobraženja rudarskih slušatelja, te da se onda na mjesto ove, radi udovoljenja obćih šumarskih interesa države, jedan novi, dovoljno obskrbljeni zavod ustroji. Ne možemo kazati, da je rudarstvo bilo glavnim krivcem da se nije niti jedno, niti drugo dogodilo, već je to bila slabost onog zastupstva, koje je za čuvanje šumarskih interesa pozvano bilo i koje nije bilo kadro u velikom bogatstvu od 13 miljuna jut. šume onu sa gledišta obće narodnog gospodarstva znamenitu činjenicu upoznati, nego je u pođpunom redu pronašlo, da se najznatniji dio naših šuma jednoj drugoj, nipošto važnijoj proizvodnoj grani izruči, kao jednostavan surogat. Ovo krivo, ali duboko ukorienjeno shvaćanje, moglo je samo ono vehko preustrojstvo od god. 1867. polahko sa boljim zamjeniti. Od ovoga vremena nije ni stanje naše strukovne nauke tako žalostno. Sa pomagjarivanjem nastavnog jezika akademije, unišao je novi, zdravi duh medju zavodne zidine tako nizko palog polstoljetnog zavoda, te je ovaj polahko njegovom ´radu sve više i više značaja udarao. Ali dosadašnja duboko ukorenjena zla, na žalost, nisu ni sada izliečena bila. Akoprem je ono izvješće ravnateljstva, koje sam prije spomenuo, preobrazbu akademije prouzročilo, ipak je u temelju i ova reforma samo polovična bila, te je kao takova samo najnuždnija zla odstranila. Da se naša nastava na novi zdravi temelj staviti uzmogne, i da se razvitak iste samostalnije i slobodnije pospješiti uzmogne, trebalo je osim dobre volje pojedinaca i uztrajnog podupiranja šumsko-gospodarstvenih interesa od strane onih krugova, koji su ovu reformu započeli Medjutim čini se, da ondašnji duh, koji je u obće sa velikima pitanjima političke promjene u našoj državi obuzet bio, niti onda nije za tu reformu dovoljno pripravan bio. Simpatizirao je doduše sa pokretom, započetim po Adolfu Divaldu te Karlu Wagneru u interesu samostalnosti šumarstva, ali nije znao toga pokreta dovoljno podupirati. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 27 — Evo, to je bila sudbina do godine 1867. ovoga učilišta sa nastavnim njemačkim jezikom, koje je po naredbi bečke dvorske komore na rudarskoj akademiju u godini 1808. ustrojeno, te koje je prvi profesor istog Hinko Wilkens do godine 1832. sa takovom ljubavlju njegovao. Što je bilo uzrokom ovomu polstoljetnomu neuspjehu, to sam, mislim, u do sada spomenutima rieeima jasno izrazio: unatoč tome na novo izjavljujem, da izvor svega zla naše strukovne nauke u prvom redu, a osobito u onom bez samostalnosti lebdedem stanju nalazim, u kojem je prama rudarskoj strukovnoj nauci stajala Ali izjavljujuč ovo, ujedno nadovezujem i to, da ja ni iz daleka radi toga rudarsku struku niti odgovornom činim, niti joj išta predbacujem. Onaj položaj, koji se tako protunaravskim čini, da je šumarstvo, te šumarska nastava kroz tako dugo vrieme rudarstvu podčinjena bila, bio je naravskom posliedicom ondjašnjili prilika, koje su kroz dugo vrieme bile takove a da niesu išle u prilog razvoju šumarske znanosti. Ne može dakle nitko rudarstvu za zlo uzeti, da je sudbinu onog, u svrhu njegovanja svojih specijalnih šumarskih interesa, ustrojenog učihšta, izključivo po svojima interesima ravnalo. Dapače, mi šumari moramo za oto rudarstvu naše priznanje izreći, da je svojim načinom već u ono vrieme prigrlilo stvar šumarske kulture, kada to ne bi bilo u stanju nijedna druga struka učiniti. Ipak dobro j)romisliv stvar, nije ni bilo u tom velikog zla, da je štavnički zavod kroz nekoje vrieme podredjen bio; jer ako se je djelovanje istog i u skromnom okviru kretalo, ipak je donekle državi naobražene šumare uzgajao. Ovo zlo je naročito onda započelo, kada su se naši odnošaji u drugoj polovici stoljeća tako razvili, da je nastala potreba, da se interesi našeg šumskog gospodarstva predadu u ruke podpuno izobraženih šumara. Ovaj put je većina želila, da se ili stavnička akademija sa samostalnim ustrojstvom sprovidi, ili da se preinači na jedno |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24: — stavničke akademije tako, kako je to ovdje na temelju vjerodostojnih podataka, napisana, takodjer i naša viša strukovna nauka u cielom svojem razvitku razjašnjena. Ja ću od moje strane pokušati samo sa nekoliko rieci događanje stanje, te razvitak naše nastave ocrtati. Prva ovakova karakteristična crta, koja u prošlosti naše nastave pozornost na se obraća, jeste ona osobita činjenica, da naše stavniČko učilište niesu obći državni interesi, već napose specijalni interesi, t. j . interesi rudarstva stvorili. Početkom ovog stoljeća, kada je na stavničkoj akademiji šumarska obuka započela, nije se potreba udomaćenja šumarske kulture — kako sam to sa drugom prilikom već izkazao, te kako to sada i »Magjarski šumarski arkiv« svjedoči — još po cieloj zemlji osjećala; ali dakako počelo se osjećati u onoj okolici, gdje su u ono vrieme kameralne šume izključivo u svrbe rudarstva, te za talionice određjene bile. Na žalost, već se je u prošlom stoljeću u ovima šumama opažalo, da kao što se usljed redovite uporabe šuma, sječine od rudokopja godimice sve više i više odaljuju, da su se u onom istom razmjeru i troškovi za rudarstvo potrebitog ogrievnog i gradjevnog drva povećavali. Ovo iskustvo s jedne, a s druge strane ono mudro nastojanje, da se sa štedljivim gospodarenjem, sa marljivim uzgajanjem izrabljenih šuma, za svrbe rudarstva i nadalje čim jeftinije drvo osigura, smatrali su mjerodavni krugovi rudarstva svojom dužnošću, da na stavničkoj akademiji i za predavanje šumarske obuke jednu učiteljsku stolicu ustroje. Na taj način postala je štavnička šumarska akademija a taj način postanka udario je i na budući razvitak svoj neizbrisivi biljeg. Ovo novo oživotvoreno učilište, koje je iz početka značaj jednostavne šumarske škole imalo, jedva je bilo drugo, nego li nuzgredna učiteljska stolica rudarske akademije, kojoj glavni zavod nije više važnosti pripisivao, nego li mi danas predmetima poljodjelstva, ribarstva i lovstva. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — sakupila, zahtieva od nas mnogo više, nego li da bi kod naših razprava izključivo ono držali važnim, što se nama ovaj čas kod obstojedih okolnosti brzo i lako izvedivim čini. Sadanju millenijsku svečanost magjarskog naroda, slavn. skupštino, moraju svi faktori mjerodavnih magjarskih družtva upotrebiti za oto, da račun polagajud sa svojim položajem, deduciraju iz prošlosti svoje pouku, te sa sigurnim okom gledajuć u budućnost, sa mirnim prosudjivanjem za duga vremena označe one ciljeve, za kojima težiti moraju. Postavimo se daklem i mi na ovo više stanovište. Pogledajmo magjarsku višu strukovnu šumarsku nauku u njezinoj cielini, izpitajmo temeljito stanje iste, ne samo sa gledišta sadašnjosti, nego i sa gledišta dalnje budućnosti; te ako bi postojeći odnošaji na vidik iznieli da ono, što na ovom polju za dobro i probitačno držimo, samo sa težkom borbom postignuti možemo, tada ostavimo sve nuzgredne interese na stranu, te podjimo ravnim putem tomu cilju. Ja se na svaki način na ovo stanovište postavljam u ovom mojem predavanju, te već unapred izjaviti mogu, da današnje stanje naše strukovne nauke u obće dovoljnim ne držim, uslied česa ću takove radikalne reforme predložiti, koje će kod izvadjanja valjda potežkočami skopčane biti, ali koje su nam za razvitak šumarstva neobhodno nuždne; a ja to činim za to, jer sam osvjedočen, da nam to u ovaj čas upravo naša moralna dužnost nalaže. Da se kod izticinja mojih nazora i predioga uzmogu sa shodnimi sredstvi poslužiti, moram u prvom redu u kratko prošlost naše strukovne nauke ocrtati. Neću ipak, da se u ovom pravcu u potankosti upušćam, jerbo me od ove zadaće podpuno riešava ono važno djelo, koje je moj štovani prijatelj E. Vadas, 0 povjesti stavničke akademije u javnost izneo. Djelo Vadasevo bavi se doduše samo sa stavničkom aka demijom, ali zato se ipak svijuh naših strukovnih nauka dotiče. Onima, koji se o prošlosti naše strukovne nauke potanje upo znati žele, preporučujem ovo izvrstno djelo, jerbo je u povjesti |