DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-4 — Ijan, ali troškovi preveć veliki, uaime 2 — 3 for. po jutru. To je bilo uzrokom, da se je to uzgojne sredstvo ubrzo napust ti moralo. Umjesto istoga izmislilo se drugo, puno jeftinije. Bilo je naime šumskih predjela, koji su ved 10 i više godina predzabranjeni bili — (zašli bi predaleko, da uzroke tomu navadjamo) — i u kojima je podmladak već tako visoko i gusto porasao, da se je samo težkom mukom tada provlačiti moglo. Moramo istaknuti, da su to vedim dielom takovi distrikti bili, u kojima je biele šume puno više bilo od hrastovine. Po rali ] 5—20 hrastova a oko 30—50 jasenovih, briestovih i grabovih stabala). Naravna je stvar, da je i tu biela mlada šuma mah preotela, dočim su se hrastidi, akoprem ih je dosta bilo, posve izgubili. Ta okolnost navela je državnu upravu, te je u kupoprodajne ugovore uvrstila jedan paragraf, ]3t>lag kojega je svaki drvotržac — kupac bio obvezan svoju sječinu od mlade biele šume očistiti t. j . pri korjenu ju izsjedi, štitedi pri tom dakako što vedma mladu hrastovinu. To cišdenje imalo se je samo ondje obaviti, gdje je biela šuma sbilja bila pogibeljna hrastićima. Obzirom na gore navednnu okolnost, naime, da je jur u predzabranama biela šuma preotela mah, zatim na onu alineju rečenoga paragrafa, koja veli, da se izsječenje biele šume samo ondje obaviti ima, gdje bi sbilja mogla ugušiti hrastide, jeste taj paragraf posve umjestan i opravdan. Nu žalibože u praksi se nije mogao izvesti u onoj čistodi, kojom je u theoriji izražen. Radnici trgovčevi, koji su taj posao obaviti imali, niesu mnogo pazili na razliku: prieči li biela šuma hrastide u razvoju ili ne? Nije im to donekle ni zamjeriti, jer se slika podmladka malo ne na svaka pol rala mienja i obzirom na smiesu i obzirom na gustoću te visinu, odnosno starost; pa ako je taj posao jošte zimi obavljen — kao što je to rečeni paragraf indirektno nalagao — kada se sitna i tanka hrastova stabalca točno ni razabrati ne mogu, onda nije ni čudo što se na spomenutu alineju rečenoga paragrafa slabo pazi, nego se biela šuma malo ne od reda posječe. A da ni sami upravni činovnici niesu obzirom na tu proceduru istoga |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 5 — mnienja, mislim, da ne trebam ni spominjati. Rezultat je ipak bio taj, da su se na taj način sječine većim dielom sasma očistile od biele šume, tako da su ostali sami hrastići. Prema tomu bio bi dakle gore poželjeni cilj sa dotičnim paragrafom postignut. Nu sada nastaje pitanje, je li taj način uzgoja sbilja shodan, i ne protivi li se možda naravi i karakteru hrastića? U tu svrhu valja da promotrimo narav hrasta. Drži se i uči se, da je on svjetlo Ijubeća bilina; to je istina kao što je i to istina, da malo ne sve biline svjetlo ljube, jer bez istoga ne ima im obstanka. Nu što se tiče onih oznaka »lichtliebend« i »schattenertragend«, to valja istaknuti, da te oznake niesu za sve faze starosti pojedinih vrsti drvlja jednake; hoću tim da kažem, da je stupanj svjetlosti, koga jedna te ista vrst drvlja u pojedinim razdobjim svoga života potrebuje posve nejednak i različit, tako da ta razlika može ovdje ondje više od 50% iznašati. Po mojem mnienju 1 —10 godišnji hrastić lakše podnaša polusjenu, nego podpuno svjetlo ;* istom od 10 godine, predpostaviv, da je u sklopu, može se prepustiti podpunomu svjetlu, akoprem ne možemo prešutiti, da će on i u polusvjetlu sve do 15—20 godine bez uštrba na svoj rast napredovati, — i to najviše usljed onoga drugoga svoga velikoga svojstva, naime da usljed dubokog svog korenja i sjenu** i mnoga ina oštećenja dugo izdržati može. Ja u obće niesam upoznao nijednu vrst drvlja, koja bi tako dugo 10—20 godina, podpunu zasjenu podnašati mogla kao hrast. Mi se možemo u našim još neproriedjenim 30—40 godišnjim mladićima osvjedočiti, da jur 15—20 cmt. debeo jasenić, ako je zastrt (nadkriljen) hrastićem, za dvije godine ugine; usuprot hrastić se probija kroz grane hrastića ili jasena, koji ga je nad * Vidi XII broj Š. liste 1896. čJanak Etingerov glasom kojega je on odgojio u pivnici dvogodišnje hrastide, dakle bez svietla. ** Vidi V. Lorene-ovu razpravu, odnosno rezultat iste, koji glasi: ,.Drvlje poraslo na tlu dobrih fizikalnih svojstva, osobito na svježem rahlom, prilično humoznom i dovoljno dubokom, odoljeva bolje i uspješnije zasjeni´. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 8 <-- 8 --> PDF |
krilio na sve moguće strane; zaostaje doduše u rastu zahiruje, ali da bi uginuo o tom ne ima ni govora. O tom nam najbolje govori velika razlika u debljini hrastića u takovoj mladikovini: imade ih 8—30 cm. u prsnoj debljini, akoprem su svi maF ne jednake visine i jednake starosti. Počam od toga razdobja, dakle od 15—20 godine dalje može se o hrastu reći, da je svjetlo Ijubeća bilina, ali do 10 godine mislim, da mu podpuno svjetlo nije probitačno. To nam svjedoče sadašnji hrastovi mladici,. koji su postali iz onih gore opisanih krajiških prebornih sječa, gdje su po 10—15 godina, izprvice pod većom kašnje pod manjom zaštitom i zasjenom starih stabala porasli; to vadimo napokon i u sadašnjim 5 godišnjim predzabranama, gdje samonici, akoprem u podpunoj zasjeni, upravo vidljivo napreduju, dočim umjetno zasijane kulture na golim, svjetlu izloženim sječinama u prvim 1—6 godinama jedva za polovicu tako brzo rastu. Uočiv sve te gornje momente, ja sam toga mnienja, da mladim, popriečno trogodišnjim hrastićem, koji su izrasli u predzabrani ne samo pod zaštitom drvlja, nego i u družtvu mladih jasenića, hrastića itd. ne može prijati, niti od probitka biti, kada iznenada lišeni i zaštite visokog drvlja, i postrane zaštite (Seitenschutz) ine mladikovine, budu iznenada izvrženi podpunoj insolaciji, vrućim vjetrovom i inim elementarnim nepogodam. Pošto se je već uvela Čista sječa, tada o zaštiti materinskog drvlja dakako da ne može biti ni govora, nu zato se može ostaviti postranična zaštita, koju pružaju brže rastući jasenići, kojima kako se čini svjetlo i otvoreno stanje puno više prija, nego mladim hrastićem. Druga veoma važna okolnost je ta, da nije uviek svaka sječina podpun o sa hrastovim samonikom pomladjena, nego bud s nerodice žira, bud što su stari hrastovi preriedki bili; tek mjestimice, tako da je višeput polovica sječine ostala bez hrastova podmladka. Izsječe li se dakle biela mladikovina, onda na toj polovici u prvi kraj ne bude ni hrastića, ni biele šume. Te se praznine doduše moraju popraviti naknadnim sijanjem |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
_ 7 — žira, nu svakomu će slavonskom šumaru biti dobro poznato, da je uspjeh takovib popravaka jako nesiguran, s razloga, jer sječina već prve godine obraste takovim korovom i travurinom, koja upravo melianično prieči i sijanje žira i sam razvoj hrastića.* Što bude kašnje iz takovih sječina, odnosno mladih zabrana? Naslagana snaga plodnog tla ne može mirovati, ona mora producirati, a posljedica toga bude, da je tomu tlu svako sjeme, svaka žilica dobro došla, da iz nje stvori individuum, koji će jasenićem i briestićem oduzetu hranu za svoj rast upotrebiti t. j . mjesto posjećenih jasenića itd. nastaniti će se vrba, jošić, žestilovina, šaš itd. A i mnogi, te mnogi jasenov ili briestov panjić i korjen potjerati će iznova. Iz gornjega sliedi, da će nakon 10—15 g. na toj sječini biti malo ne isti razmjer smjese medju hrastovinom i bielom šumom, kao što je bio prvo izsječenja biele mladikovine, s tom razlikom, da će jasenići biti 4—6 godina mladji, nego onda, kada ne bi bili izsjeeeni. Dakle unatoč onomu paragrafu, vratiti će se status quo ante u svakom onom slučaju, gdje nije hrastov samonik podpuno pokrio sječinu i na taj način tako rekuć mehanični zapriečio, da se ostale vrsti drvlja ne uvrieže. Napokon moram spomenuti još jednu okolnost, koja je vjerna pratilica svijuh niže ležećih sječina, i koja okolnost ne ide na uhar mladoj hrastovim, a to je: močvarenje tla, čim smo staru šumu posjekli. To omočvarenje nije svuda jednako, negdje se jedva opaža, usuprot negdje opet stvore se gotovi gjolovi, kojima, dok je još stara šuma stajala, ni traga nije bilo, jedino što je šaš, jošić i vrba kazivala, da je to mjesto bilo vlažnije, nego ostala stojbina. To omočvarenje dolazi odatle, što je stara, netom izsječena šuma razpolagala sa puno, puno više transpiratornih aparata** t, j . lišća, koje je stojbinsku vlagu izhlapljivalo, dočim sada mlada trogodišnja sastojina ne ima * U novije doba rabi ae sa uspjehom na takovim sječinama sijanje žira na krpe. ** Vidi WolIny: Dnteraachungen iiber dar Einfluas den PflaDzendeoken auf die Grundwa8serstilnde |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — djivanja, naime putem prieborne sječe, kojim su načinom odgojeni najljepši sadanji 30—60 godišnji mladici i koji način stoji u diametralnoj oprieci sa sadanjim ogojem inauguranim sa višespomenutim paragrafom, slobodan sam iztaknuti, da taj paragraf nije kadar nadomjestiti onoga čišćenja, koje je u početku ove razprave spomenuto, nije ga s toga kadar nadomjestiti, jer se uporabljuje prerano. Čišćenjem (Auslauterung) može se u obće istom onda započeti, kada imademo jur gotovu sklopljenu mladu sastoj i n u pred sobom, kada nam je cio njezin karakter, obzirom na smjesu, na stojbinske a donekle i mjestne — prodajne odnošaje jasan; a ne već u prvoj (3—6 godišnjoj mladosti, kada sjeČina još pod puno ni pošumljena nije: gdje se nepoželjna vrst drvlja prije odstranjuje, nego li je ona, koju odgojiti želimo izniknula. Efekt, postignut tim paragrafom, nije nikako istovjetan sa pojmom, koji je skopčan sa izrazom „čišćenje" u šumogojstvenom smislu, pa zato je po našemu mnienju ne samo iluzoran, nego obzirom na prirast i novčanu dobit dojduće sastojine upravo štetan. Da je to sredstvo iluzorno već smo dokazali, jer niti je kadro podići lirastovinu u prirastu, niti je kadro nepoželjenu bielu šumu za uviek iztriebiti; a da je i štetno, to će moratisvatko priznati, tko promotri sječine od g. 1890 —1892, podpuno obraštene, sa 1—4 metra, visokom mladikovinom, i sječine od god. 1893—4 o kojima tek može reći, da su pošumljena površina. Ta razlika će trajati po mojem mnienju sve dotle, doklegod te sastojine, —od kojih, ćemo ovu prvu (1890 do 1892) nazvati A, a onu drugu (1893—4) B. - ne dorastu do prve proriede. Da će prva sastojina A. barem za 5—6 godina prvo dozoriti za proriedu o tom ne može biti dvojbe, ako se uzme u obzir, da se iz hrastovih mladikovina prvom i drugom proriedom vadi većim dielom samo brže rastuća biela šuma, koja je jedina u 20 godini dorasla do takovih dim.en |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
-u šija, koje se već unovčiti mogu t. j. hrastovoj mladikovini jeste upravo biela šuma, l?;oja nam prvu dobit nosi; ona biela šuma, koju smo nastojali iz našega gospodarstva iztriebiti, odnosno izklj učiti kao malovriednu vrst drvlja . U strahu, da će nam ona uništiti hrastik, navjestili smo joj rat, a kad tamo a ona nam podaje za punih 20 godina prije dobit, koju bi u čistom hrastiku tek 20 godina kašnje postigli. A to za šumsko gospodarstvo, koje je upućeno lih na šumarenje sa sporo dozrievajućom hrastovinom, koje je nadalje obvezano podmirivati potrebštine svoga pučanstva na gorivu i sitnoj gradji, ~ puno vriedi. Tu ćemo tvrdnju podkriepiti sliedećim primjerom. Imamo naime rezultat proriede jednoga distrikta od lOO rali sreza Cardačinske grede; sastojina je 37 godina stara, a razmjer smjese joj je prema pronalazku ustanovljenom prigodom revizije godine 1882 sliedeći: 0´7 hrastovine, 0´3 biele šume. Prorieda je obavljena 1894, dakle 12 godina nakon revizije, te mislim, da se taj razmjer smjese za to kratko vrieme nije mogao bitno promieniti. Da bude slika sastojine podpunija, iztaknuti ću, da na višim mjestima hrastić dolazi u družtvu sa briestom, ali ima i takovih mjesta, gdje je posve čist i to mjestimice tako gust, da ih na jednom kvadratnom hvatu po 10 imade. Svih deset su jednake visine (10—12 metara) i jednake debljine (.5—7 cm), da skrajnjeg vrha su bez grančice, čisti doduše ali bez čvrstog habitusa, tako da su im se počam od šestog metra visine vršike izmedju sebe izpreplele, pa kada odozdol gledješ gore, jedva možeš razpoznati, kojemu stablu pripada odnosna vršika. Polovica tih hrastića mora se izvaditi, a što dobijemo od njih koju drvnu gromadnu, koji novac? Pet hrastića po 10 m. duljine i 7 cm. debljine daje nam jedva 0.10 m* goriva treće vrsti po 50 nvč. = 5 nvč., dakle suhi hrastić po jedan novčić; uzmimo, da bi nam pošlo za rukom dva prodati za letve š, 11 nvč. to bi onda dobili za svih pet hrastića 25 novč. ili pet novčića od komada. Da su ti hrastići u 37 go |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 — diui tako sitni, krivo je s jedne strane to, što sastojina nije prvo 16 godina proriedjena, a s druge strane opet velika žilavost hrasta, odnosna borba medju jednako jakima, koju su upornu borbu vodili tako dugo kao na svoju, tako i na šumovlastnikovu štetu. U nešto nižim dielovima nalazimo uz hrastiće još i topolu jošića i jasenića; tu nam se ukazuje posve nova slika: sastojina je riedja ali krupnija, a posušeni panjići jasenovi pružaju nam dokaz, da niesu u borbi onako žila^^i kao hrastići i da su morali prvo — kašnje popustiti i uginuti, i to na korist preostavših. Na prelazu izmedju tih dvijuh slika nalazimo još i treću karakterističnu, koja je kao i one prve dvije više manje ovisna od stojbine; a to je ondje, gdje suho tlo prelazi u vlažnije, ili obratno. I tu nalazimo u gustoj hrpi 7—8 hrastića, a medju njima jedan jasenić, jošić ili topolić, — a to jedno jedino bielo drvo promienilo je cielu situaciju koja se kud i kamo razlikuje od one u prvoj slici. Umjesto deset ljuto borećih se stabalaca, posve zaostalih dimenzija, imamo mi ovdje jedan jasenić od 20—25 cm. debljinu i 8—10 met. čiste duljine do prve grane; sa svake strane imamo nadalje po jedan jače razvijen hrastić, koji je doduše još nadvišen od jasena, ali se je već počeo uspješno protiskavati kroz jasenovu krošnju; a napokon imamo 5 — 6 hrastića, koji doduše još vegetiraju, ali su već podlegli u borbi sa svoja dva jača takmaca. Proriede će ovdje uzeti kao jasena tako i one zakržljale hrastiće, a ostaviti jedino ona dva snažna. Prva slika nam je dala 25 novčića, od ove potonje grupe usuprot dobiti ćemo od jasena, koga možemo kao kolarsku gradju unovčiti sa najmanje od 5—16 = 0.10 ms a 5 for. =^50 nv., ostatak od opet 0.10 m´ goriva trer´e vrsti a 58 novčića = 6 nvč., za šest hrastića svakoga pol- novčića, to bi onda ukupno bilo 69 novčića. Dakle ona potonja grupa pružala bi nam za ISO^^n veća dobit od one prve! Ta dobit potiče većim dielom od jasena samog. Da nam se ne prigovori, da ova dobit u »malom ne stoji u istom razmjeru sa |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 15 <-- 15 --> PDF |
13 dobitkom u »velikom«, evo cielokupnog rezultata gore spome nute proriede, koja nam je dala: 10 m^ jasenove grdje a 5 for 50 for. — 45 ma jasenovih drva II vrsti a 48 nč. . . . 21 » 60 100 ma » » III » » 32 » ... 32 » -— 90 m" briestovine II , » 40 » .. . 36 » — 280 m^ » III » » 27 » . . . 75 » 60 40 ma topolo vine i j osovine II vrsti 33 . . . 13 » 20 33 m2 » » III » 22 . . . 7 » 26 Ukupna biela šuma: 10 m^ gradje .. . 50 for. — 235 fr. 66 n. 588 m^ goriva . . . 185 » 66 Usuprot dobivano je hrastovine : 300 ma goriva III vrsti a 27 nč 81 for. — Dakle u „velikom" iznaša dobit za bielu šumu za skoro 200"|o više, nego li za hrastovinu, ili: kod prve proriede u 37 godišnjoj sastojim sa 0.6 — 0.7 hrastovine i 0.3 — 0.4 biele šume dobili smo po jutru za hrastovinu 81 novč. a za bielu šumu 2 for. 36 nov. Da je ta sastojina bila 1.0 t. j . čista hrastova, onda bi nam ta prorieda u mjesto 317 for,, dala circa 120 for.. ili kakovih 400 ma goriva [za koje se možda ne bi ni našao kupac] umjesto 900 ma, koji su sbilja za gornju svotu (317 for) unovčeni. To smo zato spomenuli, jer ne ćemo pogriešiti, ako kažemo, da su ona krupnija jasenova i briestova drva kupcu u obće omogućila kup te proriede, jer kako je poznato, drva treće vrsti jedva da mogu pokriti trošak izradbe, izvoza i šum. pristojbe, pa to je glavnim uzrokom, da mnoge naše sastojine moraju čekati do 30. godine, da budu prviput proriedjene. Rezultati gornje proriede uče nas, da ne imamo pravo, ako idemo zatim, da već od prve mladosti odgajamo čistu hrastovinu; oni nas nadalje uče, da hrastovina ne će ni najmanje trpiti, ako sve do III. dapače i IV. dvadesetgodišta, dakle do 60 odnosno 80 godina pričuvamo barem 10—15°io biele šume uz hrastovinu i to zato, jer je: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — 1. biela suma kadra znatno podići šumsku rentu, odnosno kadi´a nam je u prve dvije najmršavije periode dati drvnu gromadu, koju nam hrast nikada dati ne može; 2. jer hrastovina pomješana sa bielom šumom pokazuje veći prirast, zato, jer je u borbi sa bielom šumom hrast jači, nego li u borbi sa rodjenim bratom; i što biela šuma ^upliva na takav način na stojbinu, koji ide upravo u prilog hrastu. U tom pogledu sporedio bih ja mješovitu šumu sa racijonalnim poljskim gospodarstvom, koje za pojedine vrsti tla ustanovljuje obhodnju sa mienjanjem godišnjih plodina (Frucht\vechselwirtschaft) na taj način, da ovogodišnja plodina pripravi tlo za dogodišnju. Tako je na pr. na jednom hrvatskom imanju uvedena sliedeća 10 godišnja obhodnja: 1. kukuruz, 2. zelena grahorica, 3. napolica, 4. raž ili jeČam sa djetelinom za 5., 6. i 7. godinu, 8. repica, 9. raž, 10. grahorica za sjeme. U toj 10 god. obhodnji rabimo dakle 3 godine za djeteljinu, 3 godine za raž, ječam ili napolicu, 2 godine za grahoricu, 1 za kukuruz i jednu za repicu. Prenesemo li smisao toga gospodarskoga načela na šumarstvo, onda bi taj od prilike glasio: na ovoj stojbini preporučuje se 100 godišnja obhodnja a uz smjesu od 30° 0 hrastovine, 30°|o jasenovine, 20° o briestovine, lO^jo grabovine i lO^jo topolovine i jošavine. Dakako, da će se postotci mješovitosti mienjati prema stojbini; mi za naše posavske hrastike izabrali bi razmjer od TO",,, hrastovine, 20°´o jasenovine i iCjo ine biele šume. 3. čini se, da je i kvaliteta hrastovog drveta u mješovitim sastojinama bolja, nego li u čistoj hrastovim; 4. imaju mješovite šume obzirom na neke elementarne nepogode veću sigurnost; a napokon 5. pošto šumarstvo ne računa samo sa sadašnjošću, nego isto toliko i sa budućnošću, te pošto nijeizključeno, da će biela šuma posije 20 — 30—60 godina doći do neke uporabivosti, o kojoj mi sada ni ne sanjamo, — kao što ni prvo 20 godina niesmo mislili, da ćemo za kratko vrieme dobiti za pojedine hrastove do 300 for. — to svakako ne bi bilo uputno, da |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 15 — nas, ili naše potomke takova eventualna potreb azateče praznoruke t. j . bez one vrsti drvlja, koja se bude tražila. Prema tomu bio bi konačni rezultat ovog razmatranja slieđeći: 1. više spomenuti paragraf ugovora jeste u svima onima zabranama, odnosno sječinama suvišan, gdje biela mladikovina nije starija od hrastovog naraštaja i gdje joj smjesa ne prekoračuje 50"|o; 2. ta smjesa ne 6e sve do 20 godine ugrožavati hrastovinu, predpostaviv, da će se u 20 godini izvesti prva prorieda; 3. uzgajanje čistoga hrastika preporučuje se istom počam od 60—80 godine, jer istom u toj dobi počima hrast dobivati svoju vriednost, dočim mu je izpod te starosti vriednost bila ili jednaka, ili većim dielom puno manja od vriednosti biele šume. Iz svega sliedi, da ćemo mi sa hrastovom šumom morati uprav onako gospodariti, kakovu smo ju prvo 50—60 godina gotovu od prirode pomisli: biti će naime čistih hrastića, biti će ih pomješanih u ovakovoj i onakovoj smjesi, kako to bude stojbina i priroda, a ne mi nalagali. Zemljištne zajednice. Piše CraŠO Vac, krapinski šumar. Naše dosadanje gospodarstvo i uprava u šumah bivšeg provincijala, osnivala se je na poznatoj normativnoj naredbi od godine 1871. — Četvrt stoljeća bila nam je ona podlogomoslonom u provadjanju šumarskog rada; a od sada će ju samo povjest šumarstva spominjati! Hvala Bogu, da je ipak nakon 25 godinah bezkriepostnom postala. U pogledu samoga gospodarstva sa dobrom zemljištnih zajednica stvoreno je više zakona, te je time otvoren kod nas |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — sporediti ćemo nekoliko zadnjih sječina državnog sreza Opeke.: U tom srezu stavljen je godine 1888 jedan sjekored od circa 400 rali u predzabranu; sjekored je razdieljen u pet sječina od kojih je prva 1890 a zadnja 1894 godine posječena. Iza sječiue od god. 1894 ostao je još jedan komad od circa 20 rali, preko godišnjeg etata, te je tek god. 1895 došao pod sječu; to iztičem za to, jer pišući ovu razpravu, stojimo mi na stanovištu god. 1894 t. j . kada je onaj ostatak od 20 rali još neposječen bio. Mi imamo dakle pred sobom sječinu od god. 1890, 1991 i 1892 na koje se više spominjani paragraf kupopradajnog ugovora nije uporabio ; zatim imamo sječinu od 1893 i 1894 na kojima je rečeni paragraf uporabljen; i napokon onaj ostatak stare šume. Kako je rečeno cio taj sjekored bio je iste godine t. j . 1888 pi´edzabranjen; nu kada pogledamo s jedne strane prve tri sječine (1890—1892), s druge strane sječine 1893—1894, ta,da kao da ne vjerujemo, da bi to mogla biti jedna te ista predzabrana, predzabrana sa jednako starim podmladkom. Dok je naime mladikovina u prve tri sječine 1—4 metra visoka, dotle je sječina 1893—1894 tako zvana tabula rasa t. j . travurina, a u travurini nizak, jedva vidljiv hrastik; izsječena pako biela mladikovina leži po cieloj površini. U preostavšoj staroj sastojini jeste stanje podmladka skoro isto, kao u prve tri sječine, samo što biela šuma 8 pomanjkanja svjetla nije onako visoka i onako gusta, usuprot je hrastov podmladak mjestimice nešto gušći, nego onaj u prvim trima sječinama. Nastaje sada od sama sebe pitanje: Hoćemo li odgajati hrastovinu načinom, kakav je u sječinama 1890—1892, ili onim, kako ga nalazimo u sječinama 1893—4 t. j . uz uporabu spomenutoga paragrafa? Je li probitačnije imati 2—3 metra visoku mladikovinu u smjesi od 60% hrastića i 50°,o ine biele šume. ili čist hrastov podmladak, koji se još travurini oteo nije? Obzirom na jur iztaknutu okolnost, da će se u sječini, očišćenoj od biele mladikovine ista nakon 3—4 godine naknadno opet uvriežiti; obzirom nadalje na onaj način pomla |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — ni deseti dio tih organa, usljed česa suvišna voda i vlaga, ´ umjesto da putem žilja i lišća upijena i izhlaj)]jena bude, ovlazi tlo sad više, sad manje; potraje li ta transpiratorna stanka dulje vremena tada se suvišna voda digne i nad isto tlo. Sada nije nikakovo čudo, ako priroda, da izravna poremećeno ravnovesje obzirom na suvišnu vlagu, sama posije na takovim mjestima johu, jasen, vrbu itd. jedno radi toga, da rečene vrsti drvlja, usljed bržeg svojeg rasta i poznate velike potrebe na vlazi, istu što većma iz tla izcrpe, a drugo — kao što već spomenusmo — radi toga, jer produktivna snaga tla ne može mirovati. To su dakle momenti, koji nas zateku i s kojima moramo računati u onom času, kada smo meter-sastojinu posjekli a podmladak samomu sebi prepustili. Kao što smo gore iztaknuli, ti su momenti više nepovoljni, nego povoljni hrastovom podraladku. stoga će biti naša zadaća, da proučiv prirodne zakone i mjestne odnošaje, uznastojimo istima se prilagoditi, a ne nasuprot im raditi. Obzirom na uzgoj šuma držim ja prirodu nad ljudsku znanost i umjeće, kao i to, da je svaka ljudska pripomoć u tom pogledu toli neznatna i nemoćna, da nije kadra na dulje vremena odvrnuti prirodnog djelovanja sa njegovog propisanog pravca. Promatrajući vlažno i mokro tlo obrašteno gustom, mladom jasenovinom, ne smijemo planuti i misliti, da nam priroda križa naše namjere, nego moramo upoznati njenu mudrost, da je postavila transpiratore: jasene i jošiće za to, da uz njih uzmogne i hrastić životariti, t. j . da mu oni pripravljaju uslove obstanku; posjecimo sve te jaseniće i jošiće, pa će sigurno ne stati i hrastića. O tom se možemo osvjedočiti u svakom gjolu: jasen ide naprvo t. j . prema dubljini vode, dočim hrast ostaje 2 — 3 koraka unatrag. U tom slučaju nije dakle jasenić, tuđi kao tamanitelj hrastića, nego kao pionir, koji mu jjfipravlja tlo. Mislio sam, da su iztaknute činjenice dosta važne i da sam ih morao spomenuti, makar da sam se usljed toga od samog predmeta ponešto udaljio. Da uhvatimo prvašnju nit, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 5 <-- 5 --> PDF |
vanje; pošto je pako biela šuma najprvo izvadjena, to se je sav podmladak sastojao mal ne iz čistog hrastika. Na taj način su postali sadašnji 30—70 godina stari hrastići, u kojima se nalazi 80—90% hrastovine, a jedva 20 —10% biele šume. Posije razdiobe šuma izmedju države i obćina, uvedeno je u državnom dielu tih šuma novo gospodarenje: umjesto pre- borne sječe, došla je čista sjeća sa pet godišnjom predzabranom. S jedne strane ta okolnost, a s druge opet ona već gore pomenuta, da su naime šume bliže ležeće selima i usljed toga na uzvišenijem položaju nalazeće se pripale obćinama, dočim je niže ležeća sredina mal´ ne u neprekidnoj suvislosti u komplemksih od 12.000—70.000 rali pripala državi, — s jedne strane dakle čiste sječa bez predhodnog vadjenja biele šume, s druge strane niži, poplavi većma izvrženi položaj, napokon i ogromnost sječina, ponajpače onih u šumah investicijonalne zaklade, — sve je to doprinielo, da su prve na taj način nastale državne zabrane bile više jasenove, nego li hrastove. Bilo je doduše i hrastića u njima, ali brže rastuća jasenovina sakrila ih je posvema tako, da su se oku pokazivale samo poput konoplje vitke jasenove šibe. To je za tadanje, ponajpače starije šumare bio malko neobičan pogled, te se je svatko u čudu pitao: kako to, odkle to ? I tako je došlo do toga, da je prije 10—12 godina pokrenuto tako zvano jasenovo pitanje, o kojem je i glavna skupština hrv.-slav. šum. družtva u Novoj Gradiški razpravljala. Pitanje to nije ostalo samo teoretično, nego je prešlo i u praksu, te je uprava kr. šumarskog ureda u Vinkovcih odlučila, da prema razpoloživim sredstvima priskoči u pomoć mladim zabranam na taj način, da je stanoviti postotak jasenovine u mladim zabranama pri zemlji izsjeći dala, i time nizkim, prignutim hrastićem zraka pribavila. U takovim 10—16 godišnjim zabranama bili su jasenići 3—4, usuprot hrastići 0.6—1.0 metar visoki ali posve zdravi. To je bilo po svoj prilici prvo čišćenje, koje se u državnim slavonskim šumama obavljalo; uspjeh je bio posve povo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Niesmo ni oni šumski idealiste, koji odgajaju šumu radi šume same; a niti ona vrst pristaša čiste zemljištne rente, koja conditio sine qua non zahtieva od šumskog gospodarstva stanovite kamate, makar i uz riziko, da bi šumska substancija mogla time u opasnost dođi; nu s druge strane opet moramo iztaknuti, da ne bi značilo gospodariti, nego negospodariti, kada ne bi udesili naše šumarenje tako, da od njega što veći dohodak ubrati možemo. Taj najveći dohodak ne ćemo sigurno dobiti onda, ako budemo čekali na glavni užitak, koji u hrastovim sastojinama jako kasno dolazi, nego ćemo nastojati, da ono, što od samog hrasta postići ne možemo, postignemo na koji drugi način, ali ipak tako, da ostanemo vjerni preduzetoj si zadaći, da ćemo naime za glavni užitak na koncu obhodnje imati hrastovu šumu. Buduć da se je kod nas pod zadnje doba počela ovdje ondje pojavljivati težnja za ugojem čistog hrastika i to počam od prve mladosti mu, ponukala me je ta okolnost, da napišem ovu razpravicu; a da u njoj iztaknuti nazori budu jasniji i razumljiviji, morao sam ju sa ovo nekoliko rieči kao u ime predgovora uvesti. Dok posavske hrastove šume niesu još medju državom i obćinama razdieljene bile, pomladjivale su iste većim dielom putem preborne sječe, samo neznatni popravci obavljani su sjetvom pod motiku. U tu svrhu bila je stanovita šumska površina — oko 300—500 jutara velika — pod zabranu stavljena, te se je na istoj godišnja potreba na ogrievu i gradji pravoužitnikom putem priebora izdavala. Počelo se dakako sa šumama, koje su najbliže do sela bile, te je bilo u principu (koji se ipak nije svagdje točno obdržavao), da se najprije povadi biela šuma: jasen, briest, grab, a zatim hrastovi. To vadjenje na tako ograničenoj površini trajalo je 10—15 godina, a prema tomu trajalo je isto tako dugo i naravno pomladji |
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´«aat Al lili Br. 1. u ZAGREBU, 1. sieenja 1896. God. XXI. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Va stranice 2 for. 70 novo.; za VJ stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. 0 uzgoju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima obhodnje.´*´ Razpravlja J. Kozarac. Neima valjda nijedne vrsti drvlja, koja bi, postignuv stanovito dimenzije, bila toli skupociena i od toli ninogovrstue uporabivosti, — usuprot, bez tih dimenzija, od toli neznatne uporabne vriednosti, kao što je hrast. Je li jednom dorasao do debljine od 80 cm., onda ne ima gradivog i kalavog obrta u kojem se ne bi apotrebiti mogao : počam od pilota i bačvarske duge za najveću burad, pa sve do najfinije stolarske radnje njegovo je drvo nenaknadivo, — ali to drvo mora 150—180 godina staro biti. Usuprot, tko pita za hrastovinu od 20—40 cm. debljine? Pa ipak treba 50—100 godina, da postigne ovu zadnju debljinu. Do 20 cm. debljine uporabljuje se ovdje — ondje kao sitnija gradja, ali u velikom iztiskuju ga iz tog obrta druge vrsti drvlja, a to radi svoje lakoće a donekle i jeftinoće. Da ga uzmognemo upotrebiti u kalavom i stolarskom obrtu (dužica, bacvarska roba, boulle, weinscott itd.) treba da je najmanje 50—60 cm. debeo; nu i ta debljina je još uviek premalena, jer je za proizvodnju netom navedenih obrta skopčana sa tolikimi odpadci, da se ta proivvodnja jedva izplatiti može. Prava vriednost hrastu poćimlje istom sa debljinom od 70—80 cm., ili sa dobom od 150 godina; do te dobe je hrast skupocjena vrst drvlja u rubrici »izdataka«, a istom od te dobe počima bivati skupocjena u rubrici »dohodaka«. * Sa osobitim obzirom na gospodarenje u državnim Šumama. |