DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 59 — Citirano djelce jest uporabom velikog materijala teorije i prakse sastavljeno, te se osobito šumarom polit, oblasti na proučenje preporuča. Julijo V r a n i č a r, kr. županijski šumarski nadzornik. Kratki dodatak razpravi g. profesora Partaša: o postotku, kojim se ukamaćuju glavnice, uložene u šumi."^ K onima razlozima, koje je gosp. profesor Partaš za opravdanje nizkog ukamaćenja glavnica, uloženih u šume, u svojoj nedavno u ovom listu objelodanjenoj razpravi naveo, slobodan sam još sliedeće nadodati, odnosno nadopuniti. U rečenoj razpravi iztaknuto je, da se od nepovoljno situiranih šuma ne može tražiti šumska renta, nu ipak i takove šume representiraju veliku vriednost, koja se ne da novcem izraziti (povoljno djelovanje na oborine, bujice i t. d.). Tu ćemo točku nadopuniti, da još izrazitije pokažemo, da takove šume sbilja veliku vriednost reprezentiraju i da dapače i neku rentu bacaju, ne doduše neposredno šumskoj upravi, nego posredno obcemu gospodarstvu. Kad pogledamo goli kamen strmih briegova, po čijima stranicama se tek ovdje-ondje sabralo nešto humusa, moramo se čuditi, da na tora golom kamenu šuma raste. Raste tu bukva, hrast, omorika, bor itd. protiskavajući si žilje kroz kamenje, te bi čovjek rekao, da tu nema razlike izmedju onih plitkoga i onih dubokog korenja: svaka je vrst drvlja ved zatajala samu sebe, priiagodiv se okolnostima, kako se je prilagoditi dalo — prava slika najsiromašnijeg sloja ljudskog družtva. Da nije te šume, što bi bilo? Bio bi goli kamen. Izbor izmedju te dvije alternative sigurno nije težak; pa kada je tomu tako, smije li * Vidi „Šum. list" od godine 1896. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 60 — se u obće i nabaciti pitanje, da li ta šuma rentira? Nu akoprem se već a priori čini nepravedno od te šume rentu tražiti makar samo od 0.57o, — to ju ona ipak baca. Vi ste sigurno već vidjeli po takovim brdinama razsijana kućišta, vidjeli ste na južnim obroncima u sredini šumišta pojedine vinograde i ostale poljske kulture, a znadete i to, da podno takvih kamenitih briegova, obraštenih šumom ima plodnih poljana i livada. Pitajmo se sada, kako bi se dugo još zelenio onaj vinograd, kako dugo bi se još dole kosilo sieno i pšenica, da ne stane one šume gore? Ne treba nam istom dokazivati, da bi nestajanjem šume, nestalo i onih vinograda, livada i poljana, a s njima i onih raztrešenih kućišta. Ako je pako tomu sbilja tako, ako je šuma sbilja uvjet obstanku onih poljskih kultura, ne participira li onda šuma na renti, koju dotične poljske kulture bacaju u isto tolikoj mjeri, kao i ručni rad uložen u te kulture ? Tu dakle valja tražiti šumsku rentu onih šuma, koje takovu šumskoj upravi neposredno ne bacaju. Doklegod šumska uprava bude štitila onu šumu, odnosno bude izdavala bilo veći, bilo manji trošak, da ona porastlina ostane netaknuta, sve dotle moći će onaj poljodjelac i vinogradar bez straha ulagati svoj trud u obradjivanje svoga tla. Povuče li usuprot šumska uprava svoju ruku sa tobož nerentabilne porastline, podju li pojedina stabla padati, bilo usljed starosti, ili zareznika, ili ljudske ruke ili usljed raznih elementarnih nepogoda; ne bude li se svaka i najmanja čistina što brže nadomjestila novimi individui, te umjesto žilja, koje bi ono malo humusa vezalo, podje kiša taj humus izpirati, a usljed toga izpiranja podje jedno stablo za drugim padati, onda će onomu poljodjelcu biti uzaludan svaki trud, njegovomu je polju odzvonilo. Ne ima li dakle šuma podpuno pravo da participira na renti, koju oni poljski gospodari od svoga tla beru? To je dokaz za briegovite šume, a sada ćemo pogledati, kako je u ravnici. Obično se kaže, da je hrast kod nas okupirao najplodnije tlo, naime posavsku i podravsku nizinu To je doduše istina, ali ja bih se ipak usudio prigovoriti, da je |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— (il — onaj izraz »najplodovitije tlo« relativan; one su nizine naime najplodovitije »šumsko«, a ne najplodovitije tlo u obće. Tlo naime, koje je godimice 1—2, a puno puta i 4 — 6 mjeseci pod vodom, tlo, na kojem se ne može zimski usjev uzgajati, a taj je, kako je poznato, najvriedniji, takovo tlo kraj svih svojih povoljnih kemičkih sastavina ne može se najplodovitijim nazvati. Nu niesu samo godišnje poplave, koje to tlo čine nesposobnim za zimski usjev, nego i još jedna druga okolnost. Kada bi mi naime u istinu htjeli pretvoriti šumsko tlo u poljodjelsko, bi li mi sbilja time postigli vedu rentu, nego li sa šumskim gospodarstvom? Ja mislim, da ne bi i to iz sliedećih razloga. Poznato je, da je veći dio naših posavskih šuma ne samo izvržen Savskoj poplavi, nego samo šumsko tlo da je tako vlažno, da ga jedina šumska transpiracija čuva od omočvarenja. To nam dokazuju godišnje šumske sječine, koje postanu nakon što su stabla na njima porušena, barem za 10—IS^/o vlažnije, nego što su bile, dok je šuma još stajala. Poznato je takodjer, kojim se redom pojedine vrsti poljskih kultura od sela naprama šumi redaju: najprije su vrtovi, zatim oranice, napokon livade, a iza livada šume. Taj red nije samo slučajan, nego je u jednu ruku uvjetovan narodno-gospodarstvenim zakonima, a u drugu ruku, i to baš u predjelima, o kojim govorimo, i o stupnju vlage, koja postepeno prema šumi sve to veća biva. Kada bi mi dakle htjeli polovicu vinkovačko-mitrovačkih šuma, uzmimo od prilike 55.000 rali, pretvoriti u poljodjelsko tlo, to bi iz gore navedenih uzroka jedino livadarstvo mogli na istomu gojiti. Livadarstvo je, kako je poznato, jedna od najunosnijih poljodjelskih grana, te bi na prvi mah svatko pomisho, da bi pretvorbom šumskoga tla u livadarsko renta toga tla u vis skočila. Nu iz sliedećega ćemo uviditi, da bi se mogli u računu prevariti. Izsječenjem šume ne bi se samo dotična površina omočvarila, nego bi i sadanje, do sume ležeće livade prekomjerno vlažne postale. Trebalo bi dakle najprije znatan kapital za kanalizaciju, odnosno odvodnju uložiti; drugo: troškovi proizvodnje siena narasli bi naprama sadanjim troškovima za 20 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 62 — do 30%, i to s toga razloga, jer bi nove livade bile od sadanjih sela popriečiio za 4—5 kl. odaljenije, i jer bi nadnice za košnju i sušenje, usljed velike ponude (Angebot) te vrsti radnje znatno poskočile; i treće napokon, jer bi povišena proizvodnja siena oslabila sadanju cienu za 30—50°/o. Sračunamo li dakle kamate za kanalizaciju i troškove uzdrzanja za istu, zatim povišeni izdatak za proizvodnju s jedne, a obaljenu cienu gotovoga proizvoda s druge strane, onda ćemo uviditi, da smo dirnuli u prirodno ravnovesje, koje je svakoj proizvodnji,^ odnosno obrtu stanovitu granicu odmjerilo. Jedna od najvažnijih zaprieka, da šumsko gospodarstvo ne dava stanovite rente, jeste odaljenost šuma od javnih obćila. Kako smo netom vidjeli, ta odaljenost kadra je i samom poljodjelskom obrtu znatno sniziti rentu, doćim mu je povisila troškove produkcije. Uzmemo li u obzir činjenicu, da je poljodjelsko tlo u najbližoj blizini kućišta, da su dakle troškovi transporta veoma neznatni; usuprot pako da su baš transportni troškovi onaj faktor, koji šumsku rentu pritišće, tada imamo opet jedan razlog, kojim možemo nizinu šumske rente opravdati. Ima i drugih još, na oko neznatnih, ali u istinu veoma težkih činjenica, koje ne daju šumskoj renti, da se digne kao kod ostalih obrta, n. pr. kod poljodjelstva; medju tima navesti ćemo samo stojbinu. Kako J3 poznato, stojbina nalaže šumaru upravo apodiktički, kakovu će vrst drvlja uzgajati; u tom pogledu šumar se riedko kada može ravnati po konsumciji (potrošku) bhže okolice, ili dapače ciele zemlje; tako na primjer uzgajamo mi hrastove ne za nas, nego za Francezku, a što je još teže, — ne mi, koji produciramo, nego oni, koji konsumiraju, udaraju cienu našemu proizvodu. U tom pogledu stoji poljodjelski obrt mnogo bolje; i pšenici se doduše udara ciena na svjetskom trgu, nu pšenica ima osim svjetske i lokalnu cienu, koja je jedanput viša, a drugiput niža od one na glavnom trgu. Druga poljodjelčeva prednost jeste ta, da može svake godine usjev mienjati t. j . sijati onaj, koji je u najboljoj cieni, to pako u šumskom gospodarstvu nije moguće. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 63 — Možda 6e nakon svega toga tkogod zapitati: prema tomu dakle niti je šumsko gospodarstvo kadro odbacivati viših kamata, niti to u obće od njega zalitievati možemo? Ni jedno, ni drugo! Šumsko gospodarstvo rentirati de se kao svaki drugi obrt, ali dajte mu uvjeta za to. Nitko ne će podići tvornicu sladora u predjelu, gdje sladorna repa ne uspieva; nitko se ne će baviti sa timarenjem ovaca u nizkim močvarastim predjelima, gdje ovce krepavaju. Stvorite za šumu onako povoljne uvjete, kao što ga ima ratarstvo, pa će i ona svaki novčić izplatiti; mjesto što ju tiskate u močvare i skrajna brda, uzgajajte ju 3—4 km. oko sela, 8—10 km. oko gradova, spojite ju sa cestama i željeznicama, pa eto vam rente! Koliku množinu gorivog i gradjevnog drveta progutaju godinu na godinu gradovi i to uz cienu, u kojoj transportni troškovi iznašaju 8(i°/,„ a tako zvana šumska pristojba, ili ciena drvetu na mjestu proizvodnje, jedva 20"/,,. Promienite te brojke medjusobno, i eto vam čiste zemljištne rente, koja ne će mnogo zaostati za poljodjelskom ! (Ovo, što sam netom rekao, neka se ne razumie tako, kao da ja zahtievam, da bi šumu morali gojiti bliže ljudskim stanovom; toga ja ne mislim, niti će igda do toga doći, jer je šuma neoborivimi narodno-gospodarstvenimi zakoni potisnuta na absolutno šumsko tlo, na kojem će i ostati; ja sam jedino htjeo iztaknuti, da bi i šuma veću rentu bacala, kada bi joj dopitaK ono tlo, koje je sada poljodjelstvo okupiralo.) J. Kozarac. 0 preustrojstvu magjarske više šumarske strukovne nauke. Na zemaljskoj šumarskoj skupštiai predavao: S&ndor Horrath, kr. ug. uadsavjetnik. (Svršetak.) Prije svega pitam, kakovo znamenovanje je imala za šumarstvo dosada zajednička uprava? |