DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 1. u ZAGREBU, 1. veljače 1897. God. XXI. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Vs stranice 2 for. 70 nove.; za V4 stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popiistbina. 0 t. z. „razšestarenju na periodički jednake sječivne površine" kao vrlo zgodnoj i jednostavnoj metodi uredjenja visokih šuma, koje se čistom i oplodnom sječom sjeku. Piše J. Partaš. Odkako se i kod nas sve više pazi na racionalno gospodarenje sa sumarni, te odkako su i političke oblasti prve molbe dobile svoje stalno šumsko upravno osoblje, morati de se što skorije sastaviti i šumsko-gospodarstvene osnove za razna šumska gospodarstva, i to ne samo za šume stojeće pod osobitim javnim nadzorom, već i za oveće šume privatnih posjednika, kojima je stalo do toga da znadu, što im šume potrajno nositi mogu, i kakovim je troškom šumsko-gospodarstvo skopčano. Uredjenje ovećih šuma zbog toga je od prieke nužde, jer u nijednoj grani proizvodnje nije teže razlučiti kamate od same glavnice, kao upravo u šumarstvu. Njeki vlastnici dosta velikih šumskih kompleksa, kao da pravo ne uvidjaju veliku važnost samog uredjenja šuma, pak se nebrinu za sastavak nuždnih im šumskogospodarstvenih osnova, nu ima ih koji važnost i potrebu uvidjaju, ali govore, da je samo uredjenje šuma i sastavak osnova preskup i da u tu svrhu izdani troškovi često nisu u skladu sa probitci, koje osnova pruža. Ovaj prigovor jest žalibože često opravdan, nu koji je uzrok tome? Istini za volju mora se spomenuti, da je toj okolnosti kriv najviše onaj, koji se je |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 50 latio sastavka gospodarstvene osnove, jer je odabrao takovu metodu uredjenja, koja je sama po sebi skupociena. Medju skupociene metode uredjenja spadaju u prvom redu sve tako zvane normalno zališne metode, jer iziskuju sasma točnu procjenu svekolik e drvne zalihe i prirasta. Obavi li se ova procjena točno kako se i mora, biti će osnova kod svakog iole većeg šumskog kompleksa skupa, a to tim više, jer se taksatorne predradnje i geometrijske predradnje točno obaviti moraju, specialno izlučenje i izmjera svih pojedinih sastojina ili odsjeka. Hoće li se pako kod tog posla štediti, obavljaju se tada te geometrijske i taksatorne radnje samo površno, nu od toga malo hasne, osnova će se doduše na papiru činiti valjanom, nu počev u praksi prema njoj gospodariti, doskora će se opaziti njene krupne mane, koje su mnogo puta takove, da ciela osnova svu vriednost izgubi. Opetuju li se ovakovi slučajevi češće, tada nije čudo, da se gubi povjerenje interesovanih krugova u šumske stručnjake i u samu šumarsku nauku. Da ne bude ovakovih slučajeva valja u svih onih prilikah, gdje se hoće na manji trošak ipak do valjane osnove doći, odabrati onakav način uredjenja šuma, odnosno izračunavanja prihoda, koji je jednostavan, da i manje vještom stručnjaku bude lako sastaviti valjanu osnovu, čak i u onom slučaju, gdje se sve geometrijske i taksatorne radnje ne mogu dosta potanko i točno obaviti. Medju ovakove metode uredjenja za visoke šume spada u prvom redu «razšestarenje na periodički jednake sječivne površine*. U mojem članku priobćenom u 9. broju Šumarskog lista od prošle godine, u kojem sam opisao metodu uredjenja šuma, koju držim najzgodnijom za šume stojeće pod osobitim javnim nadzoom, osvrnuo sam se u obće na historijski razvoj nauke o uredjenju šuma i u kratko spomenuo glavne vrsti načina običajnih u praksi za izračunavanje samoga prihoda šuma. Ujedno sam iztaknuo, da se u glavnom dvie glavne skupine metoda razlikovati mogu, i to jedne, kod kojih je etat vezan na površinu a druge, kod kojih se etat izračunava pomoćju drvne zalihe i |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 51 — prirasta. Eventualno modi je još kao treću skupinu razlikovati one metode koje kod izračunava etata uzimlju obzir i na površinu i na drvnu zalihu. Svakako je dakle prva skupina metoda, naime one metode kod koje je etat samo propukt površine, takova, da omogućuje sastavak jeftine, a ipak dobre i sjegurne šumsko-gospodarstvene osnove. Stog razloga danas se opet te methode više ciene i uvažavaju. Medju metodami, kod kojih je etat vezan na površinu, zauzimlje za šume visokog uzgoja i to specialno one, koje se čistom i oplodnom sječom sjeku, najuglednije mjesto već prije spomenuta metoda «i"azšestai´enje na periodički jednake sječivne površine», poznata u njemačkoj literaturi kratkim imenom «flachenfachwerk». Obrazložiti velike prednosti ove metode, glavna je svrha ovoga članka. «Razše8tarenje na periodički jednake sječivne površine» zahtieva u prvom redu samo točno poznavanje veličine šumske površine, što je kod nas lako, jer je čitava zemlja katastrom točno izmjerena, pak nam gruntovnica i kataster daju ove podatke, koje u tom pogledu trebamo. Točno poznavanje svekolike šumske površine trebamo i kod svih ostalih metoda, dakle tu razlike neima. Kad se je taksator odlučio za najshodnijuobhodnjupodielisamoobhodnju u pri mjereni broj gospodarstvenih razdobjailiperiodaisvakoj takovoj periodi izračuna normalnu površinu. Sada se im;vju preduzetitaksatorne radnje, a ova mu metoda dozvoljava, da ih, bilo većom ili manjom točnošću obavi. Zahtieva li vlastnik šume, da mu se točno iztraži i predoči stanje čitave šume, tada se imade svaka pojedina sastojina procieniti i to bar na veličinu, vrst drva starost i drvnu zalihu. Hoće li vlastnik vrlo jeftirm osnovu, tada je dovoljno proći čitavu šumu i o svakoj sastojini pobilježiti neka data, i to u prvom redu kako je po prilici velika, kakova je vrst drva, kakav je obrast i što je još najvažnije, kolika je starost dotične sastojine. Poznavanje starosti pojedinih sastojina stoga je veoma važno, da se uzmogne znati kojoj bi se periodi najshodnije dopitati imale. Uz ove notice o stanju pojedinih sastojina najbolje je |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 52 odma napraviti i skicu, koja će nam dobro poslužiti, kad se budu sastojiiie pojedinim periodam doznačivale. Starijim sastojinama valja posvetiti nešto više pažnje, nego li mladim, a najviše onima, koje taksator misli prvoj periodi dopitati Pošto je prije, prošav čitavu šumu, pobilježio okularno podatke za sve sastojine i napravio skicu, može odmah iz te skice razabrati, gdje se te najstarije i za sječu u prvoj periodi najzgodnije sastojine nalaze, a znade ujedno iz svojih bilježaka, koliko ih po prilici imade. Da znade točno kakove su to sastojine valja ih nakon toga točno izmjeriti, urisati u nacrt (najbolje kopiju iz katastralne karte) i obaviti za svaku od tih starih sastojina točnu dendrometrijsku procjenu, jer «razšestarenje na periodički jednake sječivne površine» zahtjeva u prvom redu da se dopita svakoj periodi jednaka površina, i to, bilo geometrijsko jednaka ili reducirana jednaka površina. Pošto je izkustvo dokazalo da e jednostavnije i shodnije uzeti geometrijsko jednaku površinu, to je najbolje niti se neobazrieti na razne bonitete, već ako je šuma vrlo velika, a ima dosta vehkih ra.zlika u bonitetu, tada podieliti gorje i lošije bonitete prilično jednako na svaku periodu t. j . tako, da ne budu pojedine periode snabdjevene samo najboljim, a druge opet samo najgorim bonitetama. Kada je obavljena točna procjena tih starih sječivih sastojina tada ih se polag površine toliko I. periodi dopita, koliko normalno na nju odpada. Za ostale periode ne treba se mnogo brinuti, jer je za potrajnost u samom uživanju šume dovoljno skrbljeno time, što im je ostavljena normalna površina. Želi li se stroga godišnja potrajnost unutar I. periode osjegurati, tada valja k ukupnoj drvnoj zalihi svih sastojina dopitanih I. periodi, pribrojiti prirast za pol periode i tako dobije sveukupni etat za I. periodu. Podieli li se izračunani periodički etat godinama periode, dobije se godišnji etat. Nije li se u dvima najstarijima sastojinama dopitanima I. periodi dendrometrijska procjena osobito točno obavila, neka se k sadanjoj zalihi tih šuma ne pribraja nikakov prirast, već neka se jednostavno sadanja zaliha tih sastojina podieli brojem |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 53 — godina periode i na taj način izračuna godišnji etat. Ovako rade francezki šumari, dapače tako je tamo propisano, pak je to neka reserva, koja se tako koncem peride potrošiti može, a ujedno je neko osjeguranje, ako je godišnji etat povisoko udaren. Kod nešto površnije procjene n. pr. ako samo pomoćju pokusnih ploha opredieljujemo drvnu gromadu sastojina dopitanih I, periodi, biti će najshodnije, da se prirast u račun ne uzme, i tim na put stane možebitnoj nestašici drva u zadnjih godinah periode. Ovako izračunani godišnji etat, može se ili čistom ili oplodnom sječom vaditi iz šume, i to dakako samo iz sastojina doznačenih I. periodi, pak se toga radi napravi specialna sječna osnova za prvu periodu. Obćenita sječna osnova za čitavu obhodnju ili uredjajno vrieme može se izraditi, ali to nije od prieke nužde. Za vrieme Henrika Cotte, dakle početkom našega stoljeća, svagda se je ta obćenita sječna osnova sastavljala, nu sada se do nje mnogo ne drži, pa ju mnogi ni ne sastavljaju, ili ako ju sastavljaju, tada samo sasvim obćenito i u kratko. Iz sveg dosele navedenog vidi se, da je «razšestarenje na periodički jednake sječivne površine» ona metoda, koja ima velike prednosti, a te u kratko jesu: 1. Normalno stanje šuma može se ovom metodom najsigurnije postići. 2. Metoda je jeftina, jer ne zahtjeva osobito točnu dendrometrijsku procjenu šuma, pošto je periodički etat lili produkt površine, a samo godišnji etat unutar pojedine periode ovisan o drvnoj zahhi odnosno i prirastu sastojina toj periodi dopitanih. U tom leži i glavna razlika izmedju «razšestarenja na jednake sječine» i «razšestarenja na periodički jednake sječivne površine». 3. Omogućuje laku i sjegurnu kontrolu samoga gospodarstva od strane vlastnika šume naprama svom šumarskom osoblju i opet zemaljskog šumarskog nadzornog osoblja naprama vlastniku šume. 4. Omogućuje lako preizpitanje sastavljenih šumsko-gospodarstvenih osnova. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 54 6. Ova metoda omoguduje i manje vještom i izkusnom šumarskom str vi čn jak u sastaviti valjanu š um8ko-gospodarstvenu osnovu. 6. Radnje oko uredjenja nisu koncentrirane na jedno vrieme, već su podieljene prilično jednako na svaku periodu, pošto se početkom svake periode imadu točno procieniti samo one sastojine, koje su toj periodi dopitane. Po tom ne pada ni trošak oko uredjenja sasvim na sadanjega vlastnika, več djelomično i na njegove nasliednike, što podpunoma odgovara pravednosti. 7. Radnje oko uredjenja nisu tako mnogobrojne s toga je polag ove metode moguće i nekoliko osnova napraviti u isto vrieme, dok n. pr. polag normalno zališnili samo jednu. Sbog ovih velikih prednosti prihvatili su franceski šumari ovu metodu i s nekimi preinakami ona je i danas vladajuća i propisana metoda za uredjenje šuma u Franeeskoj. Prije spomenuti H. Cotta najviše ju je u Njemačkoj propagirao, dočim ju franceski šumari Lorenc i Parade oko godine 1837. udomiše u Franeeskoj. Da je pako francesko šumarenje, prem jednostavno i konservativno, ipak valjano, priznali su i sami Njemci, našav u svojih novih pokrajinah Alsacije i Lotaringije liepih šuma. T u susjednoj nam posestrimi kraljevini Ugarskoj ovaj je način uredjenja šuma od god. 1879., kad je izdan novi šumski zakon, propisan, a i sam Judeich uzimlje u obzir kod svog »sastojinskog gospodarenja« periodički etat ovim načinom izračunan za kontrolu svoga etata kao t. z. Flachenregulator. Kad sam spomenuo sve velike vrline ovoga načina uredjenja, zahtieva objektivnost, da se spomenu i mane, jer kad takovih nebi bilo, nebi se pokraj nje ostale metode razviti i uzdržati mogle. Medju glavne mane ovoga načina ubraja se ta, da prihod na drvu u pojedinih periodah previše varira, ako je stanje dobnih razreda dosta nepovoljno; ujedno da se u tom slučaju sječna doba pojedinih sastojina previše razlikuje od poprimljene obhodnje i konačno, da ova metoda nije shodna za uredjenje onih šuma, koje se p´ebornom sječom sjeku Glede svih ovih prigovora mora se doista kazati, da su opravdani i to jedanputa više, a drugi put manje. Glede po |
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 55 — slieđnjeg prigovora slažem se podpunoraa s nazorom, da ova metoda za šume, koje se prebornom sječom sjeku, nije osobito zgodan, s toga sam u mom prije spomenutom članku zagovarao Hundeshagenovu metodu kao zgodniju, koja se u mnogih prebornih šumah, kao primjerice i kod naših krajiških imovnih, obćina doista i rabi. Isto tako nije ta metoda sasvim shodna za one šume, gdje se najstrožij a godišnja potrajnost zahtieva, kao n. pr. za obćinske šume i gdje je stanje dobnih razreda previše abnormalno, navlastito gdje starih i prestarih za sječu već davno dozrelih sastojina previše ima. Da se medjutim i u tom slučaju nuz redovitu sječu vanrednimi sječami ova metoda shodnom učiniti može, obrazložiti ću drugi puta, te tom prilikom razjasniti vrst i način takove vanredne sječe, kakove su u franceskom šumarenju već davno običajne i kojima je cilj izjednačenje zbiljne zalihe sa normalnom, te koje oni »redukcionom sječom« zovu. „Zaštitna šuma" i „zabrana". »Ueber f or s tgesetz wi d r ige Holzschlager u ng en i n servitutsfreien B a u er u wald n ugeu und das f orst polize ili che Strafverfah ren« von Jul. Sjrutschek. Na kažnjivost postupka šumom uslied neshodne »sječe« odnose se §§. 4. do 8., i 19. i 20. obćeg šumskog zakona. Narušaj §. 4. š. z. može nastati u šumah ravnog položaja — u ravnicah (Flachland): 1. kada, primjerice, u bezvodnih, na daleko razprostirućih se ravnicah sa slabom naslagom zemlje na kamenitoj podlozi, sječemo »čistim sjekom« u velikih sječinah. Uzku sječinu bi susjedna šuma zaštićivala i sjemenom naplodila, dočim u velikih sječinah, uslied podpune insolacije, izsuši tlo, te biljke i sjeme izgine. U takvim prilikama je daljnje plodjenje drva svakako pogibelji izvrženo, a može i nemogućim postati. |