DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 148 — prosjeka za 1´5 m. ili 2 m. reducira na 1 m. Mjerenje promjera u visini od 2 8 ili 3"3 m. nije doduše više udobno, nu ta okolnost ni ne dolazi u obzir prema prištednji rada i vremena, koja se postizava tim, da nije potrebito obarati modelna stabla.* U Vukovaru 13. veljače 1897. Gospodarenje i uprava imovne obćine gradiške. A) Gospodarenje. V Cim bje ustrojen gospodarstveni ured za gradišku imovnu obćinu (g 1874.), odmah se je pomišljalo na racionalno uređenje gospodarenja sa šumami, — koje su prema diobnoj odluci od 7. studena 1873., — zapale imovnu obćinu gradišku. Prema tomu sakupljeni su nuždni podatci i sastavljena gospodarstvena osnova za te šume odmah prvih godina. Pošto je g. 1881. izašao naputak za uređenje tih šuma, — pokazala se je potreba preuređenja rečene osnove, — prema ustanovam istog. Preuređenje to svršeno je radi praraznolikih zaprijeka tek prošle godine — a i to provisorno. Uređenje to provedeno je skroz u smislu gorerečenog naputka od g. 1881. Polučenje potrajnog prihoda, — uz prvi i glavni obzir na domaće potrebe pravoužitnika, — jest glavnom svrhom, koja se tim gospodarenjem polučiti nastoji. U koliko se ta svrha, današnjim uređenjem polučiti može i dade, uznastojati ćemo razjasniti nazočnom razpravom. Prije nego li pođemo pretresivati gospodarenje, odnosno uređenje tog gospodarenja — uznastojati ćemo, upoznati se sa objektom o kom se radi. * Nakon što je ova razprava već pod tiskom bila, pronašao sam na temelju izmjere bukovih i hrastovih stabala, da su rezultati preračunavanja usljeđ znatnoga e II h upliva elana: ^ veoma nesigurni, Usljed toga du se na taj predmet vratiti u još jednoj razpravici. Pisac. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 149 — I. Položaj, veličina, razdjelenje i omeđenje. Po dnu južnih skrajnih ogranaka Papuk gorja, pružio se među 34°25´ i SS^ST´ iztočne duljine, te iS^S´ i 45"29´ sjeverne širine, kraj, — koji je po negdašnjem teritorijalnom razdjelenju spadao pod upravu gradiške pukovnije obstojale hrv.slavonske vojne krajine, — po komu su rasute šume imovne obćine gradiške. Cijela ta površina zaprema SS.aD milje, od koje odpada 58,300 ralih ISSD" ili 17-56´´jo na šumsko tlo imovne obćine gradiške. Područje te imovne obćine sačinjava jedan dio županije požeške, — od koje zasjecaju u to područje kotarske oblasti u Novskoj, Pakracu, Novoj Gradiški i Brodu, u kojih mjestih su podjedno i kotarski sudovi područja sudbenog stola u Požegi. Cio obseg područja gradiške imovne obćine medjaši na sjeveru malom prugom sa županijom belovarsko-križevačkom i ujedno imovnom obćinom križevačkom, u glavnom pako, sa područjem obstojale požeške podžupanije. Na istoku dotiče se područja brodske imovne obćine, a na jugu dijeli ga Sava od Bosne. Na zapadu međaši to područje sa II. banskom imovnom obćinom i sa županijom zagrebačkom. II. Tlo, podnebje i vegetacija. Da si uzmognemo predočiti obseg imovne obćine, — pomislimo si pačetvorinu, kojoj dulje stranice teku smjerom od iztoka prema zapadu, — te su tri puta po prilici veće od kraćih stranica. Povucimo smjerom duljih stranica, — a sredinom pačetvorine ravnu crtu tada nam gornja pola pačetvorine predstavlja skroz brdovit dio imovne obćine, a dolnja pola nizinu, koja je na jugu ograničena rijekom Savom. Gornju t. j . sjevernu polu izpunjuju južni ogranci Psunj i Dilj (Djel) gore. Najviši vrhunac prvog. Brezovo polje (984 m.) nalazi se nedaleko međe imovne obćine, — upravo nad sredinom obsega iste, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 150 — Iz te znatne visine spušta se to gorje prema jugu, — te ga međa imovne ob(5ine zatece u vrhu »Veliko brdo« (876 m), — koji je i ujedno najviša točka u obsegu imovne obćine. Odavde spušta se to gorje prema zapadu, jugu i iztoku, — gđe kad vrlo naglo (lO´jo), — u savsku ravnicu. Gorje to u glavnom je vrlo strmo i izprerovano često vrlo dubokimi uvalami, — u kojih su si prerazni potoci i potočidi izdubli korito. Dilj gora zalazi po prilici sa sjevero-iztočne strane unutar obsega imovne obćine, — te pada prema zapadu u nizinu Orljave, — prelazeć s druge strane u ogranke prvo pomenutog Psunjgorja, — prema jugu pako izčezava u ravnicu Save. Od najviših točaka su spomena vrijedne u području imovne obćine, izim jur spomenutog Velikog brda (876 m.); Konjska glava (815 m.), Kapovac (637 m., najviši vrh na kom su porasle šume imovne obćine.), Priesad (630 m.), Maksimov hrast (616 m.), Kadilo, (615 m.) Lipik (602 m.), — a u Dilj-gori : Predob (459 m.) i Pametni hrast (420 m.). Dolnju t. j . južnu polu obuhvaća savska nizina, koja se spušta do neznatne visine od 87 m. (među seli Andrijevac i Kaniža), — te je često poplavam izvržena i sadržaje velik broj močvara. Po geoložkom razporedu spada gorje gradiške imovne obćine skroz u uslojeno gorje, te su diljem cijelog obsega zastupana sva tri glavna odjela (periode) tog gorja. Dočim sjeverni, ujedno i najviši dio pripada palaozojiskoj periodi nadovezuje se na ovu prema jugu mezozojiska, koja se na krajnom južnom dielu, u ravnici pretvara u najnovije aluvijalne) naslage kanozojiske periode. Od prve iztiče se osobito formacija sivca i glinenog škri- Ijevca, od kojih je prva više pjeskovitog sastava, većim dijelom sastavljena od sivčevog pješćenika- (Grauwacken-sandstein). U manjoj mjeri iztiče se tu crvena, a nješto više crna pješćina. Mezozojisku periodu nalazimo u dijelu prelaza iz višjeg gorja u nižje humlje, te je u glavnom zastupana fomacijom pisanog pješćenika (bunter ISandstein), Ijušturastog vapnenca (Muschelkalk) i šaruna_(Keupers), od kojih je prvi najviše razvijen, kao |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 151 — sitnozrni sloj, a manje ili više vezan ilovačom. Kanozojiska perioda napokon zastupana je u manjem omjeru na površinu prodirudom naslagom smeđeg uglja, te prelazi u noviju (dilluvijalnu) tvorbu u nizinu, sa bogatom naslagom ilovače, koju mjestimice prekriva nanesena naslaga alluvija. Kao rezultat uplivom zraka i vode raztvorene i razmještene naslage gore spomenutih vrstib kamenja nastalo je podložno tlo, koje u smjesi sa humusom tvori t. z. šumsko tlo, iz kog šumsko drvlje neposredno crpi nuždnu hranu. Prema tomu i jest ovo tlo na najvišjih točkah dijelom pjeskovito, a djelom vapneno sa pomanje ilovače izpremješano, koja prema nizini sve to više mah preuzima, te je jedino sa brdina naplavljeni pijesak uzrokom, da se neizrodi u posve cistu ilovaču. Humusa najviše sadržaje tlo ravnice, jer ga tu izim tamošnjih šuma proizvode i potoci, koji ga s brda splavljuju. U brdskih uvalah imade ga još dosta, dočim sa vrhunaca žalibože sve to više izčezava. Prema geografskom svom položaju, leže šume imovne obćine gradiške u blagom podneblju umjerenoga pojasa, ili (po Maj´^enu, upravo na međi toplije i hladnije temperirane zone. Obzirom na činjenicu, da je područje imovne obdine kako se iz prije rečenoga razabire, sa sjevera zastiđeno, obstoji razlog, da se isto, izim najviših točaka, uvrsti u toplije temperiranu zonu. Odnošaji vegetacije dadu se ved prilično naslućivati iz prije pomenutog. Nu točnije ćemo se u ove uputiti uzmemo li kao temelj stojbinsku vrstnoću koja je prigodom procjene pronađena. Po toj spada oko 1800 jutara šumskog tla u prvi stojbinski razred za hrast (lužnjak), a oko 10´280 jutara u drugi stojbinski razred za hrast (lužnjak). Napomenemo li, da su te šume porasle izključivo u nizini Save, te uz to, da tu nalazimo mjestimice na jasenove sastojine i u lužnjakovu sastojinu primješaui brijest, jalšu, — uviditi ćemo, da je baš taj predjel šumskoj vegetaciji izvanredno povoljan. Jer dočim nam je povoljno uspjevanje |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 152 — lužnjaka kažiprstom za duboko i hranivo tlo, te priličnu toplinu, pokazuje nam napredak jasena, da mraz u tom predjelu nije od zamašaja, što nam i uspjevanje brijesta i jalše dokazuje. Jalša i jasen nas ovđe upućuju i na raomcnat koji nesmijemo obići, a to je preobilno vlaga tla, koja je često nepovoljna za uzgoj lužnjaka. Nadalje spada oko 8500 jutara šumskog tla u III stojbinski razred. Sastojbine te nalaze se u prelazu iz nizine u hum- Ije, — te ih sačinjava u glavnom lužnjak, — a djelomice kitnjak i grab, i opet uz jasen. Kitnjak nam pokazuje, da je koli toplina toli i vlaga tu znatno popustila te je jasen porasao samo mjestimice na zbilja močvarnih i zaklonjenih mjestih. Dalje spada oko 8400 jutara u TV. stojbinski razred za hrast (kitnjak), oko 5560 jutara u V. razred. Tu vidimo već za hrast manje povoljnu stojbinu, — a kako u istoj toj šumi leže i bukove šume, — i to oko 2200 jutara IV. razreda stojbinske vrstnoće, vidimo da je već toplina donjekle popustila, te i vlaga i dubljina tla omanja. Na tu zonu, koja spada u prelaz iz humlja u nižja brda nadovezuje se zona bukove šume, koja je tu sa oko 12.000 jutara V. stojbinske vrstnoće zastupana. Tlo je većinom nagnuto, plitko, zaklonjeno od sjevera, a s juga dosta izloženo. Konačno nam preostaje u pogledu vegetacije najnepovoljniji kraj na vrhu brda plitkog i dosta mršavog tla, na kojem su porasle oko 1000 jutara bukove šume VI. razreda i nješto manje (960 jutara) VII. razreda. Ako prem su ti predjeli obrasli bukvom, — tim eminentnim konservatorom tla, a bukva baš pokazuje, da je njegda tlo vrstno bilo, — to je ipak tlo danas tamo plitko, mršavo i nezaštićeno. Razlogom je tomu nerazborito gospodarenje s timi sumarni, jer su ove, osobito malo starije sastojine silno prehrane. Vladajuća vrst drva je u području gradiške imovne obćine po tomu hrast, koji zaprema (kao lužnjak, kitnjak i cer) preko 36000 jutara ili 68"jo sveukupne šumske površine. Međutim on tvori čiste šume samo na |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 153 — površini od okruglo 20000 jutara, dočim mu je u ostalom dijelu primješan jasen, bukva, grab, brijest, topola i vrba. Bukovina obuhvaća oko 15000 jutara, i to oko 10000 jutara kao čista sastojina, a na ostaloj površini pomješana je sa kitnjakom, cerom i grabom. Jasen tvori čistu sastojinu samo na površini od po prilici 1000 jutara. Od crnogorica nalazimo bor i jelu vrlo neznatno zastupane, a i to su umjetnim načinom uzgojene. Od grmlja iztiče se ljeska, borovica (koju tu zovu smreka), crni trn, pasji dren, svib, žutika i zanovjet. III. Odnosaji odpreme i uporabe šumskih proizvoda. Odprema. Obći odnošaji odpreme u koliko se odnose na izvoz drva i inih šumskih proizvoda u glavnom su dosta nepovoljni. Vrijedniji takovi proizvodi, koji se za sada jedino odpremati mogu, putuju u inozemstvo, — a tamo mogu samo skupim željezničkim putem. Glavni smjer, kuda ti proizvodi (lužnjakova građa) prelaze jest Rieka, a do Rieke može se samo željeznicom prispjeti. Što se pako lokalnog izvoza tiče, to je taj u tohko povoljan, što imovnu obćinu prosjeca željeznica Brod-Sisak-Ilieka te što diljem južne međe teče brodiva rijeka Sava. U sredini, među ta dva eminentno izvozna sredstva, nalaze se pako šume, koje se za sada mogu jedino rabiti za izvoz. Nepovoljno upliva na taj izvoz činjenica, što se te šume nalaze u nizini, koja je često poplavi izvržena, — te tako su izvoz i stovarivanje često vrlo znatnimi troškovi skopčani. Odprema drva, što ga pravoužitnici dobivaju, naravno jest preraznolika: nu u glavnom može se reći prilično nepovoljna, jer su poljski i šumski putevi u vrlo nepovoljnom stanju. U nizini izvrgnuti su čestim poplavam, a u brdinah trpe od bujici, prouzrokovanih čestimi kišami. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 154 - Uporaba. Prema godišnjim drvosječnim osnovama za razdobje od g. 1874.—1895., — upotriebljivano je drvo iz šuma ove imovne obćine: 1. Kao građa, i to a) u obliku merkantilne robe za veleprodaju; 1) u obliku obične seoske građe, za namirenje domaćih potreba pravoužitnika. 2. Kao ogrjev, i to izključivo samo za namirenje domaćih potreba pravoužitnika. Merkantilna roba izrađiva se samo iz hrasta lužjaka i to s razloga, jer je to najtraženija roba, i jer se ostale vrsti izcrpljuju podmirbom domaće potrebe. Detailni podatci o uparabivosti te vrsti, žali bože, manjkaju, jer se imovna obćina ne bavi izradnjom u vlastitoj upravi, već se stabla na panju prodaju. U glavnom izrađivana je prošlih godina francezka dužica, nu ovu je zadnjih 3—4 godina iztisnula njemačka bačvarska građa. U manjoj mjeri izrađuju se osobito vriedni trupci, a preostatak rabi za željezničke podvlake. Iz dotičnih skrižaljka razabire se, da je u svih do g. 1896. prodanih u veliko šumskih predjelih, popriečno polučeno SS^jo cjepke lO^jo ine građe i 57"|o ogrjeva. Maksimalan postotak cjepke građe t. j . 68"]o polučen je g. 1893. u srezu Ključ, a maksimalan postotak ine građe g. 1894. 36"!Q U srezu Radine. Resultat taj mora se smatrati osobito povoljnim, kad se uzme u obzir, da su do tada sječene samo prestare sastojine, kojih su odnošaji sklopa vrlo nepovoljni (0"1—0"4) bili. Obična seoska građa rabljena je za novogradnju i popravke zgrada pravoužitnikž. i manjih pravoužitnih objekta (mostova, propusta itd.) U tu svrhu upotrebljivana je lih hrastovina (kitnjak i i lužnjak), i to s razloga, što je onđe ima posvuda, a pravoužitnici neće ni da čuju o kakovoj drugoj vrsti drva. Posljednih godina kušalo se je u malom i sa borom, uz priličan uspjeli, ali samo onđe, gđe hrastoviue ne ima. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 155 — Najobičnije dimensije obične seoske građe jesu : Duljin a Širina i debjina Odgovarajući prsni m. cm. promjer 1—3 16/12 20—24 4 30/8—30/6 35—40 4-5 16/12—22/18 25—35 5 16/12—12/10 20—25 6-5—7 16/12 25—30 8 16/12—20 15 25—35 9 22/18 35—40 Prema tomu su maksimalne dimensije visina 9 m., — prsni promjer 40 cm., koje dimensije polučuje lužnjak u 80—100 godini; a kitnjak u 100—120 i više godina. Ogrjevno drvo rabljeno je, kako rekosmo, samo za namirenje domaćih potreba pravoužitnika te je istim podavano bezplatno. Za ogrjev rabe se sve vrsti drva, koje ovđe uspjevaju; — u glavnom pako rabi se hrast (kitnjak i lužnjak), cer i bukva. IV. Sadašnje stanje šuma. Sveukupna površina šuma imovne obćine zaprema prostor od 58-300 ralih 158n°. Od te površine odpada 34-9"]o na mješovite, 33-9´´jo na čiste hrastove, 16-5´´lo na čiste bukove, l-T^jo na čiste jasenove i o-ri Q na borove sastojine. Sveukupna drvna gromada iznosila je g. 1891. 4,800.998 m^ od koje je odpalo na mješovite sastojine oko 1,800.000 m^, čiste hrastove 1,740.000, bukove 1,157.000 m^ jasenove 40.000 m´, jalšove 24.000 m´, borove 3446 m´, brijestove 252 m», vrbove 222 m^ i omorikove 65 m´. Poprječna drvna gromada po 1 jutru iznosi 80-99 m^ (Maksimalna u srezu Blatuško brdo sa 131*62 m´ poprječno po jutru, a minimalna u srezu Stupničko brdo). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 156 — Poprječni prirast svih šuma gradiške imovne obćine po 1 jutro iznosi 1-727 m´, te je najveći u nizkoj šumi Mašic-brdo (2-708 m^), a najmanji u visokoj šumi Suše (0-626 m^). Quantitativni prirast po 1 m´´, popriečno je 0-021 m^ i to maksimalni u nizkih šuma (Gostinac i Bridnjevača) sa 0´055 m^ — a minimalni u srezu Suše sa O´OOS m^ ISTa nizke šume odpada ld\ postotaka sveukupne šumske površine, dočim su ostale visoke šume. Prema dobnim razredom (a 20 godina), — odpada od sveukupne površine na I = 21-6°|o, II. = 23-4:\, III. = 5-6»io, IV. = l-3°|o, V. = 2-8»lo VI. = 4-9%, = VII. = 6-5%, VIII. = 16-9%, IX. = 3-0´´jo, i X. = 3-8%. Pošto smo u kratko predočili stanje objekta, — o kojem razpravljamo — možemo preći na samo uređenje gospodarenja, tim više, što ćemo se tom zgodom i onako morati na gornje podatke tekom razprave povratiti i iste obširnije pretresti. Obćenite zasade. Uređenje šumskog gospodarenja mora glavnu svoju pažnju posvetiti koristi, što ju vlastnik šume kani polučiti iz svojih šuma. Iznimku u tom pogledu čine samo t. zv. zabrane, gđe se uz interes samoga vlastnika, mora obzir i na okolicu uzeti. Kod šuma t z. juridičkih osoba, kojim je u pravilu obstanak vremenom neograničen, mora se potrajno jednolično crp- Ijenje koristih smatrati najpravednijim načinom uživanja. Prema tomu mora i uređenje gospodarenja sa sumarni imovnih obćina biti osnovano na jednoličnom potrajnom uživanju. Ova je činjenica uzrokom, da je uređenje gospodarenja sa sumarni imovnih obćina i sličnih korporacija najkompliciranija vrst uređenja. Ako i jest obezbjeđenje potrajnog užitka zahtjev, komu nije težko udovoljiti, to je jednoličnost uživanja momenat, koji se strogo uzev polučiti neda. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 157 — Šumski proizvodi representiraju robu, a ova prema svojoj uporabi odgovara stanovitoj vrijednosti, odnosno cieni, koja je vrlo nestalna. Ako bi nam pošlo za rukom i polučiti kvantitativan jednoličan užitak, — Ije ne postigosmo kvalitativan. Ne preostaje nam tu ino, nego prema svom najboljem uvjerenju uznastojati, da polučimo bar približan cilj. Prema postoječim propisom, imade se uređenjem gospodarenja sa timi sumarni ići za tim, da se, izim podmirbe domaćih potreba pravoužitnika, eventualno preostali višak prihoda upotriebi na obće koristne investicije. Zali bože došli smo do uvjerenja, da šume imovnih občina nisu kadre podmiriti sve potrebe svojih pravoužitnika, koji ove punim pravom od svojih šuma tražiti imadu. Stoga smo prisiljeni taj zahtjev promjeniti onamo, kako bi nam pošlo za rukom podmiriti barem najnuždnije potrebe pravoužitnika, dakako uzev dovoljan obzir na obezbjeđenje potrajnog uživanja. Prihodi iz šuma imovnih obćina namjenjeni su u glavnom dvijema svrhama, i to podmirenju najnuždnijih potreba pravoužitnikž, i obezbjeđenju trajnog obstanka šuma, i to potonjoj svrsi u toliko, jer se trajan obstanak šuma uz racionalno uživanje dade pomishti samo uz gojenje istih i razumnu upravu istimi, koja oba zahtjeva su skopčana sa žrtvami, a na račun prihoda. Prihod iz tih šuma može u glavnom biti dvovrstan. Redoviti i vanredni prihod. Kako su šume, što ih je imovna obćina primila, daleko od t. zv. normalnog stanja, naravno je, da i prihod od ovih mora biti abnormalan. A po tom je težko ustanoviti, koliko od toga prihoda, uvaživ težnju za polučenjem potrajnog jednoličnog uživanja, spada sadanjoj a koliko budućim generacijam prazoužitnika. Držim, da je vrlo shodno današnje tumačenje, koje ide onamo, da pravoužitnikom pripada samo normalan prihod, ali podjedno držim, da su ti pravoužitnici dužni podmirivati samo normalne razhode, koji proizlaze, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 158 uslova trajnog uzdržavanja šuma. Prema tomu bi bila nuždna, isto tako kao točna evidencija i razlučivanje redovitih vanrednih troškova za uzdržavanje. Razjašnjenja radi, pokušajmo sliedede razmatranje. Prigodom osnutka imovne obćine primila je ova preznatnu površinu čistina; izim toga su najstarije sastojine, koje se sjeku vrlo riedkog obrasta. Posljedica je tomu, da se baš sada u vremenu osnutka racionalnog gospodarenja nerazmjerno velike površine moraju pomladiti. Po mom mnienju, dužna je današnja generacija trpiti izdatke u tu svrhu samo za one uzgojne radnje, koje bi bile nuždne, da se šume nalaze u t. zv. normalnom stanju temeljem ovog imala bi godimice do uporabe dođi i pomlađivana biti samo površina normalne sječine (po površini) dakle u šuma sa 120 godišnjom obhodnjom, samo 120 dio ciele površine. Troškovi za to pomlađivanje jedino mogli bi se izplaćivati na račun redovitog normalnog prihoda i troškovi pako za uzgoj ostalih površina, samo na račun vanrednog, nad-normalnog prihoda. Tim načinom valjalo bi točno razlučiti i ustanoviti čisti normalni prihod, a taj namjeniti na prvom mjestu potrebi pravoužitnika i normalnim izdatkom za uzdržavanje šum§,. Pravoužitničko pravo sastoji se u tom, da imadu pravo na bezplatno podmirivanje svojih kućnih potreba, koje se šumskimi proizvodi direktno podmiriti mogu, ali to je pravo u toliko stegnuto, da su oni s druge strane dužni nositi sve terete, proizlazeće iz uzdržavanja šuma (po gornjem tumačenju, kad bi šume te bile u normalnom stanju). U pogledu vanrednih užitaka naređeno je, da se isti imadu unovčiti, a polučeni utržak koristonosno uložiti. Već iz te ustanove proizlazi, da se u red vanrednih užitakš, uvrste prihodi, koji su u obće, a i što bolje unovčivi. To se pako može lahko polučiti, ako se ne skine s uma, da je svaka imovna obćina za sebe jedna cjelina, pa se ne drži strogo razlučivanja vanrednog užitka, po slučajno uređenih gospodarstvenih jedinicah. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 159 — Stanovita gospodarstvena jedinica može izbacivati omašnu zalihu vanrednog prihoda, ah je taj prihod (recimo bukovina u brdskih, težko pi´istupnih šuma), ili u obde neunovčiv, ili bar slabo unovčiv. Druga gospodarstvena jedinica, koje se prihod sastoji iz vrlo dobro unovčivog (hrastovog) drva, može ne izbacivati vanrednog prihoda, koji se prama tomu nebi smio unovčiti. Neima razloga, da nebi smjeli u tom slučaju u duhu spojiti te dvje gospodarstvene jedinice, pa u prvoj vanredni kao redoviti, a u drugoj, u zamjenu jedan dio redovitog prihoda smatrati vanrednim. Prema tomu bi, po mom mienju, trebalo nakon dogotovljenih drvosječnih osnova, sbrojiti vanredne prihode svih šuma jedne imovne občine, i iste uživati (izcrpljivati) onđe, gđe se nalazi najbolje unovčivi materijal. Naravno ne valja ni tu s uma pustiti posve domaće potrebe pravoužitnika. Potrebe pravoužitnika u glavnom jesu: Potreba na ogrievnom drvu; potrieba građevnog drva (obične seoske građe); potreba žirenja i pase. Glavna potreba sastoji se u uporabi ogrjcvnog drva. Bila bi nam dakle dužnost, urediti gospodarenje sa sumarni tako, da dobijemo što više drvne zalihe. Nu tom vrsti gospodarenja ne bi mogli ujedno polučiti i najbolje unovčive vanredne prihode. Kako nam je drvni obrt kod kuće vrlo slabo razvijen, upučeni smo sa unovčivimi svojimi drvnimi proizvodi jedino na izvoz. Taj pako izvoz vezan je na tražnju izvanjskih tržišta. Obzirom na izvozne prilike, jedina je hrastova roba znatnijih dimensija objekt, koji se prema tražnji najbolje unovčiti dade. Jesmo li voljni svoje šumske proizvode što unosnije unovčiti, ne preostaje nam za sada ino, nego uzgajati hrastovinu što vedih dimenzija, dakle što veće starosti. Ta što veća starost šuma mora imati svoju granicu, jer bi nas mogla dovesti u kolisiju sa rentabilitetom šumskog gospodarenja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 160 — Ustanovljenje dobe, u kojoj je skupostni prirast polučio maksimalnu onu svoju granicu, a da nije došao u kolisiju sa rentabilitetom šume jest vrlo važna podloga, na kojoj bi mo rali osnovati gospodarenje sa tom vrsti šuma. Zali bože, to je ujedno i najslabija naša strana. Kako su nam baš najstarije te šume u vrlo abnormalnom sastojinskom stanju, naročito stoga, što im je sklop skroz nepodpun (0´4—0"1) ne imamo mjerila u ruci, na temelju kojeg bi tok prirasta po množini i vrstnoći, baš u toj kritičnoj dobi stalno ustanoviti mogli. Nadalje je i činjenica, da smo mi hrvatski šumari vrlo slabi tehnologi, jer neimamo zgode usavršiti se svestrano u toj grani šumarstva, pošto ni u pogledu prirasta uporabivosti i cjena nismo na čistom, — tako da se u tom toli važnom momentu moramo osloniti na vrlo nestalne podatke. Izkusniji od mene šumari drže, da bi se promjer od 80 cm. imao smatrati poprečnim minimumom dimensije, takove dobro uporabive, t. j . unovčive robe. Moramo im to na rieč vjerovati, jer niti sam o protivnom uvjeren, niti imam dokaza za i proti tomu. U pogledu maksimuma te dobe još smo manje orientirani. Znamo samo to, da je hrast, kad počimlje pokazivati suhe vrhove, taj maksimum već odavna prekoračio. Nu suhi vrhovi su posljedkom preraznih lokalnih stojbinskih nedostataka. Ja poznajem šumu (Prašnik), koja je jedva 150 godina polučila, a ipak su vrhovi hrašća suhi, a poznajem sdruge strane šumu (Cardačinska greda i Greda), koja je preko 200 godina prešla, a ipak vrhovi nisu ni s daleka tako suhi kao u prijašnjoj. — Gđe je tu stalno mjerilo? Jedino s obzira na činjenicu, da u tih hrastovih šumah dolaze do uporabe budučih 2—3 uporabnih perioda i onako stare, skoro prestare sastojine, — moći ćemo se za sada odlučiti na obhodnju od 120—140 godina, — za koju smo bar približno sjegurni, da nije bar znatno u oprjeci sa rentabilitetom. U pogledu šuma namjenjenih lih domaćoj potrebi pravoužitnika, prisiljeni smo, s razloga nam poznatih vrlo nepovoljnih |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 161 — upKva nizkog šumarenja, — na uzdržavanje vrstnoće tla, vrlo neznatnih nuzužitaka iz tih šuma, — prihvatiti visoko umarenje, te obhodnju opredjeUti jednaku dobi najvećeg popriječnog prirasta. Kako i tu neimamo skroz mjerodavnih podataka, moramo uzeti za pravilo, da primjerice obhodnju bukove šume uzmemo što nižjom ali svakako tolikom, da se šuma bude uzmogla sama naploditi. A to je doba od 80 godina. U hrastovih šumah, namjenjenih domaćoj potrebi, mora nam mjerilom biti maksimalna dimensija potrebne građe, — a to je kako smo rekli naprvo 100—120 godina. Mi smo se tu u glavnom osvrtah samo na obhodnju, koja u tako abnormalnih šumah dolazi često u oprjeku sa uporabnom dobom. I činjenica, da se je na potonju premalo obzira kod sastavka osnove uzelo, jest jednom od glavnih nedostataka, te osnove. Pošto smo tako iztakli bar glavna načela, — na kojih se je imalo osnovati uređenje gospodarenja sa sumami, preći ćemo na uređenje samo, da vidimo u koliko je tim uvjetom udovoljeno. (Nastavit će se.) Uredjenje ribarstva. Piše M. Driii<5. (Svršetak). VI. Zakonita zaštita proti neprijateljem ribarstva U vječnoj borbi za obstanak životari riba upravo bez svakoga obranbenoga sredstva. Nikoja životinja nije tolikoj pogibelji izvrgnuta kao riba, koja se ne zna braniti. Druge životinje imadu obranbena sredstva: boja, zubi, štipala, žalac, ujed |