DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 177 — sve do godine 1878., koje je godine pozvan na monakovsko sveučilište. Iste godine ponudjena mu je profesura na bečkoj vis. školi za kulturu tla, ali je on tu ponudu odbio. U Mouakovu razvio je osobitu djelatnost ne samo kao pisac i profesor, nego i kao predstojnik pokusnog zavoda. Punu 31 godinu bio je urednikom «Forstwisenschaftlicher Centralblatt-a», u kojemu je izdao množinu razprava zasjecajućih u sveukupnu šumarsku znanost. Posebno izdao je sliedeće brošure i knjige: «Lehrbuch der Geometrie, der ebenen Trigonometrie u. Polygonometrie». 5. izdanje djela G. Winklera. «Lelirbacb der Arithmetik und Algebra fiir forst- und landwirthscliaftliche Leliranstalteu». 6. izdanje djela G. Winklera. «Diber die Berecbnuug der zu leistenden Entschadigungen fiir die Abtretung von Wald zu oifentlichen Zwecken 1869. «Der Wald und seiue Bodendecke im Haushalte der Natur und Volker.» 1869. «Forstakademie oder allgemeine Hochseliule». 1875. «Die Pichte in Bezug auf Ertrag, Zuwachs und Form». 1876. «Dntersucliungen iiber den Festgehalt und das Gewiclit des Schichtnutzbolzes und der Rinde». 1879. «Die Rothbuche in Bezug auf Ertrag, Zuwachs uud Form». 1881. «Formzahlen und Massentafel fiir die Fichte». 1890. Napokon «Handbuch der Waldwertbrechnung", koja je kao i «Holzaiesskande» izašla u četiri izdanja. Veo iz same množine tih djela, koja su priznana kao najbolja u svojoj struci, svjedoče o vanrednoj nadarenosti i marljivosti pokojnikovoj. Medju učećom mladeži, a i praktičnim šumarima, malo će koja knjiga u cieloj šum. literaturi biti obljubljena kao njegova «geodezija» i «Holzmesskunde». Akoprem matematički naobražen, nije ipak prekoračio stanovitu granicu u izvadjanju formula, što se žalibože ne može o mnogima šum. autorima reći. Osim toga mu je i način pisanja lahak i shvatljiv, tako da je i najteže i matematičke i uarodno-gospodarstvene zasade najjednostavnijim jezikom predočiti znao. Akoprem učenik Karla i Gustava Hejera, bio je ipak načelni protivnik ovoga potonjega, kao predstavnika theorije o čistoj dobiti On je bio kolovodja stranke, koja neprenstance pobija Presslera, Hejera, Lehra i dr., te se čini, da su ou i pristaše mu prilično zaustavili Presslerovu stranku u njenom slavodobitnom napredovanju. Mi mu od strane hrvatskih šumara-štovatelja polažemo zasluženi vienac na grob. — f Vinko Dračar. Na 10. ožujka t. g preminuo je u Otočcu kr. državni nadšumar Vinko Dračar u najljepšoj dobi života, u 41 godini. Pokojnik bio je rodom iz Knina u Dalmaciji, te je kao pitomac c. kr. dalmatinske vlade izučio visoku školu za zemljotežtvo u Beču, i to u godinama 1875—1878. Istih godina studirali su na istoj školi sadanji kr. državni nadšumari M. Dreuovac, Ernest Czeisberger, Jos. Kozarac, zatim kr županijski nadzornici Mar. conte de Bona i Mirko Puk. Akoprem je pokojnik bio oislitavski pripadnik i stipendista, stupio je u |