DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 144 — Nadalje si shodnim visomjerom izmjerimo visinu cieloga stabla H i visinu h one točke u kojoj izbijaju glavne grane. Ove se visine ne razumjevaju od tla, ved od 1"3 m., dakle od točke u kojoj smo ustanovili prosjek B^. Sada nam prema izrazu p z=: B, — c x predstavlja h B, — c. -^ploštinu srednjeg prosjeka dolnjeg prikraćenog*paraboloida, koji siže do granjevine (visine li), a tjelesnina tog paraboloida je V, = {B: — C.-J) ^ Prosjek debla u visini h je B^ — eh, a to je ujedno po dnica gornjeg podpunog paraboloida, dočim mu je visina H — h. Sadržina tog paraboloida je dakle ~{B, ~ eh) (H — h) Napokon možemo najdoljnji dio debla od 0´3 m. računati po Pressleru (kako to i Bauer odobrava) kao valj podnice Bj, te dakle visine 1 m. Prema tomu je ukupna sadržina debla od 0*3 m. do vrha: V, = B,+ (B, — 0. -j) ^´ ^ -2 (^´ ~ ´0 i^-^-) ili konačno, ako reduciramo te namjesto B, pišemo B, H i-h c „ r == B + B —J— — ^ Eh. Naravski je, da se ova formula (kao i druge) ne smije uporabiti na stabla vanredno nepravilnog uzrasta. Sad čemo jošte pokazati, da ova methoda stoji u skladu sa činjenicom, da oblični brojevi debljovine sa starošću drva bivaju manji. Visina h, u kojoj izbijaju glavne grane, zapremati će tim manji dio ukupne visine, čim je drvo starije. Ako je n. pr. ta točka bila jednom u OS H (dakle h = 08 H), to će za 20—30 god. biti možda već u 0-5 H (naravski je to sad drugo H), jer su medjutim gornji dielovi više izrasli. Dok je |