DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 30 <-- 30 --> PDF |
~ 226 — akademije u Holienheimu na universu u Tiibinge-u, dočiin se je još prije, naime g. 1878., jedan dio šumarske nastave u Bavarskoj prenio na universu u Monakov. U Austriji bila je viša šumarska nastava od 1818.—1875. na izoliranoj akademiji u Maria-Brunnu kod Beča, nu g. 1875. prenešana bi na «visoku školu za kulturu tla» u Beou, koja je nekoliko godina prije kao visoka gospodarska škola osnovana. Ova je škola stavljena na najviši znanstveni temelj, a sasvim izjednačena sa universom i politehnikom. Kako je gore spomenuto, postoji i u susjednoj Ugarskoj namjera prenieti višu šumarsku nastavu sa rudarsko-šumarske akademije u Scavnici na posebnu visoku školu u Budimpešti, koja bi bila po prilici tako uredjena kao i bečka visoka škola. U ostalih, zemljah i državah nije se šumarstvo toliko njegovalo, a što je na tom polju učinjeno, uradjeno je po uzoru njemačkom, a poprimljen je sustav akademija. Busi imadu svoju šumarsku akademiju u Moskvi, Francuzi u Nancj´u, TaJijani u Vallombrosi, dočim je šumarska nastava kod nas od početka (1861.) pak do danas j)ovjerena kr. gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koje ima od osnutka karakter srednje škole, stavijene na širi temelj djelomičnim preustrojstvom godine 1878. odnosno 1894. Procieua šumskih šteta^ u privatnih šumah. Razpravlja (xaso VaCj krapinski suruar. Ovo pitanje ue če toliko zanimati šumare kod državnih šumah i imovnih občinah, jer je tamo postupak podnašanja prijavnica zakonom uredjen; več nas šumare kod političkih oblastih. U bivšoj krajini imadu privatnici jako malo, ili ništa šum^skog posjeda, j´^r su sve šume vlrtstnost imovnih občina i |
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 227 — erara , obratno je pako u bivseiii provincijala. Izim urbar. obc. posjeda t. j . zajedničkih šunaa i parnjaka, iiDade svaka zadruga svoju šuBui, koju je prigodom zemljištnog uredjenja naš seljak, kao bivši kmet, od vlastelinstva dobio. Osim toga imadu posebnici, mala i velika vlastelinstva, župne nadarbine,, samostani i t. d. svojih šuma. Koliko nam je poznato, uiesu se još ni najveći privatni šum. vlastnici pođpuno obskrbili sa osposobljenim šumarskim osobljem, izim hvalevriednih iznimaka. Manji pako vlastnici šuma imadu šumar, osoblje po imenu samo, docim su faktično ovi izpitani lugari (većinom stranci); mali pako šumoposjednici imadu svoje-lugare (samo po imenu), špane i t. d.; a veliki dio šum. posjeda naših zadruga (seljaka ratara) i manjih sukromnika, jeste bez nadzora t. j . ni jedan ne ima lugara. Tako je šuma prepuštena samoj sebi. Ako je u okolici poštenih susjeda, ne će biti kvara, ni štete u šumi; ako pako ne, zlo i naopako. Vlastnik šume imade u onom sliićaju. najviše kubure. Ako štetoćinca uhiti sam na činu, ne vriedi mu ovo ništa. Sam ne može i tužiti i svjedočiti, naročito kod političkih oblasti; s druge pako strane leži nevolja i u tome, što ne ima mali šum. posjednik zaprisegnutu lugarsku osobu, kojoj izjava kod suda imade dokaznu moć. Najgiavnija pako nevolja kod svega toga jeste ta, što privatni vlastnik šume, bez lugara, ne ima nikoga, koji bi mu štetu u šumi izvidio, točno prema sta.nju stvari, sposobnosti i uporabivosti opisao i procienio, u svrhu sastavka propisane prijavnice. U smislu §. 70. šum. zak. dužan je vlastnik šume podnieti propisano sastavljenu, prijavnicu za svaki slučaj posebice, ili za više njih u mjesečnom izkazu (formular B.). Ovako sastavljenu prijavnicu, duižan je kr. kotar, šumar u smislu §. 51. provedbene naredbe visoke kr. zemaljske vlade od 15. srpnja 1895. br. 32.633 ureda radi bezplatno izpitati i obrediti. Što se i čini. |
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 32 <-- 32 --> PDF |
" 228 Iz prednavedeuog sliedi, da se od stranaka mora poduzeti točno sastavljena i za obračun sposobna prijavnica! Ovo veže kr. kotar, šumara i ništa drugo. Sada dolazi ono, što je svrlia ovoj razpravici. Kuda ce privatni vlastnik šume u ob(5e bez lugara, ili bez osposobljena lugara, vec kr, kotar, oblasti, odnosno kr. kotar, šumaru, da podnese tužbu radi šumske štete i da zamoli procieuu. Mnogi bi dao štetu propisati po šum. odborniku, panduru, poljaru i t. d., (kako je to gdjegdje j)rotupisno i uvedeno). Nn naredba visoke kr. zemalj. vlade od 27. siecnja 1986. br. 51998 glasi: da se šumske štete mogu pro cien j ivati jedino po šumarskom osoblju, a ne i po poljskih procieniteljili, koji zato nisu s2:>osobni. Iz prednavedenoga sliedi, da šumar mora šumske štete «procienjivati» : što je velika razlika od «izpitati i obrediti». Ako li se nješto procieniti moi´a, sliedi iz toga, da procienitelj dotični objekt i viditi mora, jer što nevidim nemogu ni procieniti. U §. 74. šum. zak. određjeno je, «ako prijava o štetab bude učinjena po drugib osobah (u ovom slučaju po privatnih vlastnicih šuma), ima vlast politička za procienjenje štete pozvat najbližjeg urednika šumskog». JSTajbližji šumski urednik kod političkih oblasti jeste sada kr. kotar, šumar. Ovaj paragraf sadržaje odredbu, da vlast pohtička ima pozvat svog šumara, da poHtičkoj oblasti propisno predloženu prijavnicu obračuna, t. j . procieni u smislu predidučeg §. 72. i 73. šum. 2ak. (pril. D.) Da je tomu tako, vidi se iz §* 73. šum. zak. koji glasi: Da vlasti uzmognu pouzdano saznat kolika je šteta i t. d. Nn kako gore rekoh, privatni vlastnik šume ne ima koga, da mu štetu izvidi i propisnu prijavnicu sastavi. Stoga je došao kr. kotar, šumaru, da mu on to ueiui. Pošto glede prociene šteta u privatnih šumah, ne ima do sada jasne odredbe, to |
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 229 — svaki šumar kao strakovnjak po sTOJem Bajboljem uvjerenju radi, Nu ja mnijem, da se ipak u zakonu oslon naći može. §. 76. šum. zak. glasi: «Ako se obnadju temeljite sumnje proti izpravnosti procieue učinjene glede koje štete, ima vlast politička izasla ti svojeg naredjenika na samo mjesto^ koji če štetu izviditi i procieniti». Ako se obnadju temeljite sumnje, ima se tumačiti po mom mnienju tako, ili da prijavnica nije dobro sastavljena u svrhu obračuna ili da tužena stranka prigovara «ispravnosti prociene«j pa se stoga odredjuje prociena na licu mjesta. U našem slučaju privatna stranka ne može doprienjeti propisno sastavljene prijavnice, a ako i sama štetu predoči ili dade štetu po po- Ijarih i pandurili pisati, to je svakako ovdje «temeljite sumnje», da se šteta neda strukovno ustanoviti, i to s jedne strane radi pristranosti i neznanja samog vlastnika šume, a s druge strane što poljski procienitelji, šumske štete procienjivati ne smiju. Stoga nepreostaje ino šumaru, več da štetu izvidi i procieni. JSTa temelju §, 69. šum. zak. može se ovo uredovanje zametnuti. Dotični §. glasi: «Postupak proti ovim (šumskim) prekršajem ne ima se povesti i svršiti samo na zahtjevanje oštečenika (privatna stranka) i t. d. nego i onda^ kada vlast politička, kojim mu drago načinom sazna, da je šumski kvar uČinjen». Isto tako može se uredovanje na temelju §, 70. š. z. zametnuti, jer isti paragraf glasi: «Pomenutim osobam prosto je ove prijave od zgode do zgode ustmeno političkoj vlasti podnieti. Analogno gornjem, postupak je kod političke oblasti vec poveden, čim je stranka ustmeno svoju tužbu (ili molbu) u zapisnik dala, kod nadležne joj kr. kot. oblasti, t. j . politička oblast saznala je ovom prijavom, da je šumski kvar učinjen. Da ali vlasti uzmognu pouzdano saznat, kolika je šteta (§. 73. š. z.), moraju izaslati «svoga naredjenika» (kr. kot. šumara) na samo mjesto, koji če štetu izviditi i procieniti, (§. 76. š. z.) s razloga toga, jer stranka propisno sastavljenu prijavnicu |
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 230 — pocliiieti nemože. Da pako sama Htranka ili koji poljski procienitelj štetu opiše i navede, mogu ne uvjek predmievati «temeljite sumnje proti ispravnosti prociene»; pošto šteta nije izvidjena po strukovnjaku, odnosno po šumarsko-Čuvarskom osoblju. Da tili Bumnja ne bude na štetu tužitelja i tuženog, a i da se sam postupak ne otego(5uje, mora nadležna kr. kotar, oblast u smislu spomenute naredbe visoke kr. zemalj. vlade izdati svojemu «šumarskom naredjeniku», a to je kr. kotar, šumaru nalog, da štetu u šumi izvidi i procieni. Mnijem, da se iz prednavednog jasno razabrati može, da je jedino kr. kotar. šumar pozvan i ovlascen, t. j . dužan dapače šumske štete u privatnih šumab procienjivati, te kr. kotar, oblasti podnieti podpuno izvješće i strukovno mnienje», a ne prijavnicu po formularu B—§. 72. š. z. pošto je takovu bila dužna sama stranka doprinieti. Da je tomu tako, sliedi i iz §. 34. provedbene naredbe, glasom kojeg kr. kotar, šumar ima nadzirati sve šume svoga službovnoga j)odručja, te zaprieciti sve po šume štetne Čine i pro puste dolazili oni odtrecili osoba. Kr. kotar, šumar ima nastojati^ da se zloj^orabe (dakle šumske štete i kradje) odstrane; a prema potrebi podnieti kr. kot, oblasti prijavu (ili u našem slučaju strukovno izvješče) o opaženih protuzakonitostih ili inih nedostatcih. Da je proćiena u šumi dopuščena, proizlazi i iz §. 36. provedbene naredbe, glasom kojega može kr. kotar, oblast kr. kot. šurj3aru u svako doba ureda naložiti, da pred uzme izvanredna putovanja u posebne svrhe. ,,^ Što se samog troška j)i´ocieoe tiče, to se u smislu §. 4. provedbene naredbe, osobita povjerenstveua putovanja u interesa ili na zahtjev stranakah. obavljaju na trošak stranke, ali samo na temelju pismenog naloga predpostavljene oblasti. Baš zašto, što se ovdje u glavnom radi o trošku prociene, jeste ovo pitanje do danas neriešeno t. j . neima stalno opredjeljenog pravca, kada šumar smije vani uredovati, a kada ne. Kako rekoh, opredjeljene granice potrebe vanjskom uredovanju ne ima, vee je sve prepuščeno samom slučaju i uvidjavnosti organa kr. kotar, oblasti. |
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 231 ~ I §, 1. proved. DarccL odredjuje, da ima šumar, telmic. osoblje Rieč «možda» dade se razno tumačiti, što se svakako i dogadja. Na pr. politička oblast u smislu §. 2. prov. naredbe odnosno šumar, tehničar niže instancije polit, oblasti, odredi po svom strukovnom mnienju potrebni stručni izvid», na zahtjev stranke, jer ista ne može u smislu §. 70. š. z. propisane prijavnice podnieti. Proti osudi uloži osudjena stranka občeniti utok (obično radi kazne). U višjoj instanciji potvrdi se osuda glede kazne i odštete, doČim se Oglede troška prociene osuda, ukida, obzirom na §. 51, prov. nai\, jer mora šumar «ureda radi bezplatno prijavnicu izpitati i obrediti». Uslied toga mora šumar trošak povraćati, blamira se i t. d. Tako se evo dogadja da strukovno mnienje mladjega, pada pred starijim! Ovo nije čudnovato, jer nije do sada razjašnjeno u naredbi (§, 1.) «i da preduzimlje možda potrebne stručne izvide». Svaki šumar, tehničar ovaj Obazrimo se malo na zakon o poljskom redarstvu, koji je u načelu sličan sa šumskim zakonom. §. 4. glasi: Svaku štetu na poljskom dobru i t. d, dužan je štetočinac naknaditi, zajedno sa prouzrokovani i redovno obrediti se imajući troškovi. §. 10. odredjuje, da medju prouzrokovane troškove spadaju: predprega i dnevnice procieniteljah. Iz prednavedenog sliedi, da krivac mora nositi «prouzrokovane troškove^ ili bila šteta procienjena na 1 for. ili na 100 for. i više. Evo u zakonu o poljskom redarstvu odredjeno je jasno, da procienitelju pripada «predprega i dnevnica». PJI kada je to odredjeno i uvedeno kod poljskog redarstva, zašto se ne l>i prihvatilo i kod šumskog redarstva. Kada procieniteljima poljskih šteta, koji su ve(5inom seljaci (odbornici, prisežnici, panduri i t. d,) pripada, bez obzira na veličinu štete, predprega i dnevnica, zašto nebi ouda pripadala predprega i dnevnica i šumskim tehničarima, kod procienjivanja |
ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 232 — šumskili štetali u privatnih šum4? Postupak je sličan, kako glede prociene štetali, tako i sudbenosti političkih oblasti. U občem interesu bilo bi s toga, da se način i postupak kod prociene štetah u privatnih šumah uredi, naročito u onom dielu, glede nošenja troškova. Prednavedenom razpraviconi ranijem, da su dovoljno razjašnjeni slučajevi, da kr. kotar, šumar mora večim djelom šumsku štetu vani procienjivati. Pa kada to Činiti mora, valjalo bi pobliže naredbenim putem po vis. kr. zemaljskoj vladi, jednoKčnosti radi, odrediti, kako i kada te koje štete može i smije šumar vani procienjivati, te koji mu troškovi u to ime pripadaju. I^roz moje desetgodište službovanje izkusio sam u tom pogledu mnogu gorku, pak me je s toga ovo j)onukalo, da ove redke napišem. JSTadam se, a samnom i svi moji sudrugovi, da če se na nadležnom mjestu iztaknute manjkavosti uvažiti* Jer «kad je u tom pogledu jasno ustanovljeno kod poljara, zašto onda nebi bilo i kod šumara». HIJ X S ´J«´.A-!KI-. Osobne viesti. : InienOTanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dahuacije obnašao je imenovati šumarsko-tehniekog dnevnićara kod gospodarstvenog ureda gradiške imovne obciue Fi-anju Ne fer o vica, šumarskim vježbenikom istoimene imovne obdine sa sustavnimi berivi. — Vlastelinski okružni šumar Stjepa n pl. Ha n konj-^i imenovan je upraviteljem šuma vlastelinstva Valpovač-kogai predstojnikom vlastelinskog šumskog ureda u Valpovo. Podšumar istog vlastelinstva Ladislav pl. B-ozgouji imenovan je okružnim šumarom sa sjedištem, u Valpovu. Umrli, f ]>Ta 19„ vsiečaja 0. g. umro je Dr. Herman pl. Nordliu ger, šarii,ar,ski nađsavjetaik i bivši profesor šumarstva na svenćilištu u Tfibingenu. Bio je dugo vrieme profesorom n Hobenheimu, a zatim u Tiibingenu sve do godizie 1890. Velik dio wurtemberžkili šumara bili su njegovi učenici, te jp: puno doprfueo j^azvoju šumarske znanosti u Wurtem eržkoj, kao i (u´Dm^ da je šumarska nauka ]>reDešena sa Hohenbeimske |