DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1897 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 344 - Spitzberge računaju na minimum od 8—9" C, koja toplota bijaše ondašnjoj vegetaciji nuždna. Buduć je po Martins u srednja toplota onih krajeva 8"6° C , razlikuje se miocenska klima od današnje za 15", dapače možda za 17—18", ako idemo do 80" širine. Na Gronlandiji bijaše za miocena 12" C. topline, kakova je danas na Oliiu i u Kaliforniji, gdje se Sequoie, magnolije i vinova loza izmjenjuju sa javorovima i hrastovima. Klima, koja bijaše za eocena na Islandiji, ne mienja mnogo tih brojaka, ali je druga, kad n. pr. oko Danskoga pod 55" izpitamo miocensko bilje. Ovdje još nema poma, ali ima lovorika, kamforovaca, koričnjaka (cimeta) i oleandra, koji sižu do Iztočnoga mora. Srednja godišnja temperatura iznašala je 17 — 18°C. Idemo li dalje k jugu, evo nam i poma, dočim u Grčkoj i Maloj Aziji susrećemo i jednu Cycadeu, kojoj je danas najsjevernija točka na obalama Zanzibara. Sve ove zemlje imale su tropsku klimu i tropski su krajevi sezali daleko prama sjeveru, jer je poma rasla i preko 50° sjeverne širine. — Klimatička slika, koju ovdje u kratko predočismo, do sada je najpodpunija, najvjernija, a složila nam je tu biser-sliku paleontologija od okamina, od nieme kami, koja čovjeku progovara u svim krajevima širokoga i dalekoga svieta. Dragutin Hire. Osobne viesti. Premještenje. Dosadanji upravitelj kr. šumarije Morovičke kr. šumar Gejza pl. Horva t premješten je k središnjoj upravi kr. uađšumarskoga ureda u Vinkovcih u svojstvu izplaeujućega računovodje, doćim je upravu šumarije Morovičke primio kr. šumar Nikol a Nevickj . Različite viesti. Ograda za kulture (Kulturgattcr). U jednom uvaženja vriednom članku, lista «Allgemeine Porst- u. Jagdzeitung» svezka za travanj, tu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1897 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 345 — maci šumarski nadsavjetnik ´Wi]brand u Darmstadtu, da činjenica, što je postignuti šumski dohodak iz k r. pruskih i wirttemberžkih šuma, «đakle iz. nedvojbeno naj bolj e gospođarenih » njemačkih šuma, samo na polak tako velik, kao što bi iz skrižaljka o prihodu biti imao, potiče medj« ostalim — od šteta po divljači. Ovdje nije mjesto iztraživanja, da li, osim pogriešaka u radnjama šumskog ogoja (Waldbau), pouajpre i pogrieške te šablona šumsko-gospodarskog nredjenja na umanjenje šumskog đohođka znatno ne upliva, mi senaproti posvema priključujemo želji rečenoga nadsavjetnika, koja glasi: Ako se pomno i dobro kultivira, i ako kroz to trošak za kulture veoma naraste, tad raste podjedno obveza, da kulture na najbrižnije od oštečivanja zaštićujemo. Uzmimo, da smo i ovog proljeća veće ili manje površine zasadili, pa što nam jamči, da će od 10000 biljka po hektaru ma samo 500 u vrieme doraslosti (Haubarkeit) do vriednih stabala uzrasti? 0 tome jedva da će biti dvojbe, da u vršičnom pupoljku oštećena hrastova, smrekova, javorova biljka nije izgubljena za vriedno tvorivno ili gradjevno drvo i da i kod ostalih vrsti drvlja, kao što su jasen, bukva, jela kroz ogrizavanje po divljači nuz nastale štete na prirastu i na svojoj tehničkoj uporabivosti vrlo prikraćene ne budu. Bili dakle divljač posve izkorjenili? Sjegurno nikada. Mi ne imamo ni prava za to, ako i gospodaru upravo srna znade vrlo dodijavati. Dapače i u onom slučaju, kad prinukani budemo, da za neko razdobje i u nekim stanovitim predjelima, svu divljač postrieljati dademo, neće naše kulture sjegurno zaštićene biti, jer će srne iz susjednih šuma pridolaziti. Svake godine u gorskih predjelih putuju srne u nižje predjele, kad u višjih snieg zapadne. Ni hranjenje ne brani posvema od oštećivanja, jer srna voli svakovrstnih jela. Srna je koza u šumi, pa naj voli zabranjeno, rado oblizava te bježi od biljke do biljke, da koj svježi izboj obrsti. Tako su srne u prošloj blagoj zimi kraj najobilnijeg i najbolje pripravljenog im brsta, hrane od mehkih vrsti drva, kupina i t. d. sve javore i jasene obrstili i na velikih površinah nije ni jedna jela neoštećena ostala. Bude li koja vrst drva kroz desetke godina od divljači i poštedjena, nauči na jednom koja srna iz susjedstva druge, da i smreke i slično nisu za zabaciti. Veći dio ogrizavanja ili brsta po srnah ne dogadja se od potrebe, već od dugog časa i prokšije ili dobre volje. Doduše se u novo doba čitavi niz takozvanih »jednostavnih sredstava » proti oštećivanja od divljači preporučuje. Tako se preporučuje omatanje kudeljom, mazanje krečom, Ijepkom, ameri 26 |