DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 393 —


mnogih prostranih lovištih nema ni toliko divljači, da bi se prijateljem
lova izplatio zakup obzirom na troškove uprave, kojih dakako zanemareno
i pusto lovište mnogo treba.


Vlastniei i zakupnici lovišta pobrinuše se prije svega, da od dlakave
divljači razplode čim više srne i zečeve, kojih još u priličnom broju nalazimo
u raznih predjelih naše domovine. Nu to njihovo nastojanje, taj njihov
interes sukobio se s drugim, rek bi jačim interesom, naime interesom
gospodara, koji su počeli velikim troškom i trudom regenerirati propale
svoje vinograde. Još je svakomu u živoj pameti ogorčena borba, što se
je nedavno ne samo u javnih glasilih i skupštinah gospodarskih družtava,
nego i u samom zakonodavnom tielu vodila sbog zečeva, tih najopasnijih
zatornika mladih vinograda i voćara.


Predaleko bi se upustili, kad bi se na taj tema ovom prilikom
vratili i o njem pobliže razpravljali. S našega stanovišta to nije ni
nuždno, jer držimo, da je ta kolizija interesa izmedju lovaca i vinogradara
prolazne naravi i da će prestati, kada budu vinogradi američki
tako ojačali, da im zečevi neće moći ugrožavati obstanak. S druge strane
držimo, da će i sami vlastniei i zakupnici lovišta poraditi o tom, da se
taj sukob pravednim načinom izravna, ter će se pobrinuti, da proriede
broj koristne divljači, ako j)onaraste za toliko, da i sbilja postaje opasnim
kulturam i gospodarskim interesom. To će jamačno već skora budućnost
pokazati.


Kada vlastniei i zakupnici lovišta rade o tom, da sačuvaju i čim
više razplode najtraženiju za sada medju dlakarima divljač : srne i zečeve,
oni posve razmno postupaju, nu držimo, da time nisu još izpunili sve,
što im može lov učiniti koristnim uživanjem. Valja nam ugledati se u
primjer napreduih gojitelja lova. Ima, kako smo već gore više spomenuli,
nekih vrsti koristne divljači, koja je u davnije vrieme u nas vrlo
razprostranjena bila, što je dokaz, da joj podneblje i konfiguracija tla
prija. Te vrsti, koje su bile u nas nekada udomljene, valjalo bi izuova
opet u nas udomiti, tim više, jer se u konsumu veoma traže i u prometu
s divljači možda prvo mjesto zauzimaju. Mi podsjećamo samo na
jelene i crnu divljač, ili ti divlje svinje. Medju dlakari ova se divljač
najskuplje plaća, a riedka je. Veliki posjednici, imajući ogromna lovišta,
goje ju često u zatvorenih zvierinjacih, jer je notorno, da jeleni i divlje
svinje prave gospodarom velike štete na usjevih, a mogu i ljudskomu
životu postati opasne. Ovu vrst uzgoja i mi bi preporučili za naše odnošaje,
jer bude li se ta divljač gojila u nezatvorenih prostorih, nastati će
opet novi sukob s gospodarima. Ako se suviše razplodi, neka se osnuju
novi zvierinjaci i to ne samo na privatnih, nego i na obćinskih lovištih,
ako je tomu zgoda. To će svakako dići eienu lovištima. Uvadjanje koristne