DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 424 —


niče« i »Tisovice« takodjer i u čistim sastojinama, na tamošnjem
đolomitskom trijaskom vapnencu, a inače ponajviše u
smjesi sa bukvom i crnoborom. Po svojoj je vanjštini stablo
smrčike dosta slično onome crnoga bora, samo što joj je kora
svietlija i više bielo-sive boje, a odtuda joj i njemački naziv
bjelokori bor.


Samo se drvo smrčike medjutim odlikuje od crnoborovog
ponajglavnije time, što su kolutovi godišnjaci vrlo sitni i pojednako
poredani, i što se jesenska zona prema proljetnoj ne
iztiče onako kao u crnobora. Uslied toga je i tekstura drveta
od smrčike mnogo finija i neće se lako trgati ili izkriviti. Pokraj
ovakih svojstva može se to drvo rabiti i za finije stolarske proizvode,
i to tim više, jer će i dulje vremena istrajati. Domadi
narod daje s toga smrčiki prednost pred crnoborom, te drži
drvo njezino ravnim onome od hrasta. Još se drvo od smrčike
prema onome od crnobora odlikuje i ugodnim, aromatičnim
mirisom, koji je naročito jak na friškom prorezu. U šumskogospodarskom
obziru dobiva smrčika još i tim osobitu važnost,
što je veoma zadovoljna sa stojbinom, tako da raste i po najstrmijih
(do 40") strmina dolomitskog vapnenca i u visinama,
gdje svaka druga vrst drva tako rekuč ved ni ne pokazuje oblik
pravoga stabla. A uz to joj ostaje drvo i u visokoj starosti od
470 i više godina još posvema zdravo, pravilno i fino, a naraste
na 21 met. a i višje.


Pančidevu omoriku (Picea omorica Pančid) opisao nam
je sam Pančid g. 1876. na sliedeći način: »Ovo je visoko drvo,
spusta pravce u zemlju korenje, stablo mu dubke uzpravljeno,
preko polovice golo, najme bez svakoga granja, dočim mu je
kora s polja siva, iznutra ridjasta, grane su mu kratke, gornje
upravljene, srednje razvedene, a dolnje visede sa upravljenim
vrhovima.


Ovo su dakle znatne razlike izmedju naše obične smreke,
koja ima po nju baš samo karakteristično plitko i površno korenje,
dočim joj se grane skoro do zemlje spuštaju, izbijajud u
maloj visini iz debla. Granje joj je uz to od kratkih dlaka,