DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 424 — niče« i »Tisovice« takodjer i u čistim sastojinama, na tamošnjem đolomitskom trijaskom vapnencu, a inače ponajviše u smjesi sa bukvom i crnoborom. Po svojoj je vanjštini stablo smrčike dosta slično onome crnoga bora, samo što joj je kora svietlija i više bielo-sive boje, a odtuda joj i njemački naziv bjelokori bor. Samo se drvo smrčike medjutim odlikuje od crnoborovog ponajglavnije time, što su kolutovi godišnjaci vrlo sitni i pojednako poredani, i što se jesenska zona prema proljetnoj ne iztiče onako kao u crnobora. Uslied toga je i tekstura drveta od smrčike mnogo finija i neće se lako trgati ili izkriviti. Pokraj ovakih svojstva može se to drvo rabiti i za finije stolarske proizvode, i to tim više, jer će i dulje vremena istrajati. Domadi narod daje s toga smrčiki prednost pred crnoborom, te drži drvo njezino ravnim onome od hrasta. Još se drvo od smrčike prema onome od crnobora odlikuje i ugodnim, aromatičnim mirisom, koji je naročito jak na friškom prorezu. U šumskogospodarskom obziru dobiva smrčika još i tim osobitu važnost, što je veoma zadovoljna sa stojbinom, tako da raste i po najstrmijih (do 40") strmina dolomitskog vapnenca i u visinama, gdje svaka druga vrst drva tako rekuč ved ni ne pokazuje oblik pravoga stabla. A uz to joj ostaje drvo i u visokoj starosti od 470 i više godina još posvema zdravo, pravilno i fino, a naraste na 21 met. a i višje. Pančidevu omoriku (Picea omorica Pančid) opisao nam je sam Pančid g. 1876. na sliedeći način: »Ovo je visoko drvo, spusta pravce u zemlju korenje, stablo mu dubke uzpravljeno, preko polovice golo, najme bez svakoga granja, dočim mu je kora s polja siva, iznutra ridjasta, grane su mu kratke, gornje upravljene, srednje razvedene, a dolnje visede sa upravljenim vrhovima. Ovo su dakle znatne razlike izmedju naše obične smreke, koja ima po nju baš samo karakteristično plitko i površno korenje, dočim joj se grane skoro do zemlje spuštaju, izbijajud u maloj visini iz debla. Granje joj je uz to od kratkih dlaka, |