DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 448 —


Iz toga vidimo, da je broj prijavljenih i vrieduost počinjenih
šteta ogromna i da godimice sve više napreduje.
Glavnim razlogom tomu je svakako, uz rastuće potrebe
žiteljstva, nedostatno čuvanje šuma.
Prema gornjem odpada na jednog lugara 554 prijave na
godinu, predočujuć štetu u iznosu od 1370 for,


Lahko je moguće, da lugar uz srez od 2000 jutara, koji
prijavi na dan poprječno skoro dva slučaja, ne može pronađi.
Po tomu bi oko 38.358 for. samo u toj grani uprave bilo na
godinu za imovnu obćinu izgubljeno.


Jedan samo izlet u naš koji srez može svakog uvjeriti, da
potonji račun nije pretjeran. B. H a j e k.


Kulture na Grobničkom polju.


Iz opisa Narod. Novinah od 26. svibnja 1894. razabrali
smo, da su se slušatelji kr. gos.-šum. učilišta u Križeveih zaputili
te godine na primorski Kras i Kranjsku, a tom prigodom
da su pregledali i nasade na Grobničkom polju i opazili, da
su nasadi od omorike, bielog i crnog bora osušeni, a uzrok
tomu, da je bio taj, što je sadnicama već kod presadjivanja
korenje osušeno bilo, kako im je tamošnji lugar natuknuo.


Što se tiče tih kultura na Grobničkom polju, to ću ovdje


o istim spomenuti ono, što sam na moje oči vidio. Te kulture
potiču iz godina 1882—1883 i obimlju površinu od četiri rali,
a izvedene su na taj način, da su u dva reda bile posadjene
sadnice ruske vrbe (Salix malensis) a u treći red sadnice omorike,
bielog i crnog bora. Vrbovo šiblje ili reznici bili su 1
do 2 cm. debeli i primjerno dugački, dočim su biljke omorike,
bielog i crnog bora bile 2—3 godine stare, kad su presadjivane
i u onaj par, kada sam tu kulturu vidio, dobro su se držale.
Nakon treće godine imao sam sreću tu kulturu opet vidjeti;
taj put opazio sam, da su vrbovi reznici potjerali šibljike iz
korenja, koje su do 1 metar visoko narasle; omorikove, kao i




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 449 —


biljke bielog i crnog bora bijahu već polovicom osušene a nisu
za cielo to vrieme u visinu niti najmanje rasle, izim što su se
kod nekojih biljka dolnje grančice kao lepeza raširile.


Tom prigodom opazio sam, da su uz cestu, uz koju je ta
kultura ležala, i to u drvoredu starijih topola manjkava mjesta
sa mladima 3—4 metra visokima topolovima sadnicama popunjavana,
koje su sadnice u rastu dobro napredovale. Odtud
zaputio sam se preko cielog Grobničkog polja u selo Grobnik;
bilo je to mjeseca srpnja, kad je na tom polju azijatska vrućina
vladala, te sara putem opazio, da se je kukuruz, koji je
jedva preko pol metra visoko narasto, sasma osušio, a isto tako
i korun.


Poslie dvije godine nadjoh se opet na Grobničkom polju
u ljetno doba, a kako me zanimalo, zaputio sam se i opet u istu
kulturu. Taj put nadjoh dvie trećine vrbika izsušena, od bielog
i crnog bora ne vidjeh ni jednu zelenu biljku — sve osušeno,
od omorike, od koje je bilo više stotina sadnica posadjeno, nabrojio
sam samo 10 komada, koje su se još zelenile, nu i te
nisu ništa u visinu narasle, već su samo dolnje grančice raširile.
Ja, lugar i cestar, koji je ondje uz cestu jarak čistio,
izpukasmo nekoliko osušenih sadnica od omorike, bielog i crnog
bora, te se iz istih osvjedočih, da im je šljunkasto tlo, u komu
je žilje 20—30 cm. duboko stajalo, sasma toplo i suho bilo;
to isto nadjoh i kod topolovih sadnica, koje su uz cestu posadjene
bile; dao sam naime nekoje osušene iskopati i opazio
sam, da su u tlo plitko posadjene. Bilo je u istom drvoredu i
zdravih sadnica, od kojih su nekoje kiridžijaši prelomili, te i
od takovih dadoh nekoje iskopati i kod tih vidjeh, da im je
žilje duboko u tlu stajalo i vlage imalo. Kod takovih prilika
haravski da je težko šumu podići; tuj se ima najprije iztražiti
način, kako bi se U ovom podnebju, položaju i tlu kod presadjivanja
sadnica postupati imalo, da uspješno porastu.


Nu ako šumar prirodne odnošaje dotične okolice pomnije
prouči, ubrzo će nadoći, kojim mu je putem udariti, da s prirodom
ruku 0 ruku ide. Kod sadjenja sadnica na Grobničkom




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 450 polju,
gdje žega i suša svaku biljku u rastnji uništuje, naravno,
da nije tako lahko mlade sadnice uzgojiti i podići. Tu valja
uzeti u obzir, da je ginudim sadnicama u prvom redu kriva,
sunčana žega i južni suhi vjetrovi, koji šljunkasto i pjeskovito
tlo brzo izsuše, tim više, što se kiša u takovu tlu brzo u dubljinu
stegne i nikakove vlage ne zadrži To je prva i najvažnija
točka, koju moramo na um uzeti.


Kako već znamo, sade se na močvarnom tlu sadnice u
humiće (slogiće); na šljunkastom i sunčanoj žegi izvrgnutom
tlu pako, koje se brzo suši, morati ćemo baš obratno saditi


t. j . saditi ćemo biljke duboko u zemlju, a to ćemo najbolje
učiniti, ako u izkopanoj jami još jednu jamu za sadnicu izkopamo.
Taj postupak zvati ćemo sadnja u »jamjamu« i obaviti
ovako: Za presađuju 3—4 godišnjih biljka na suhom tlu
dovoljna će biti prva, tako rekuć zaštitna predjama u širini od
45—60 cm. a s dubljinom od 30—40 cm., samo se po sebi
razumije, da širina jame zavisi od razgranjenja žilica sadnice,
koju hoćemo presaditi. Kada smo predjamu izkopali, onda ćemo
u toj jami za predsadnicu drugu jamu izkopati i sadnicu u
nju posaditi. U predjami sadržavati će se vlaga duže u tlu,
koja će biljki hraniva pružati i od suše i sunčane žege i bure
u prvoj mladosti štititi, a i padnuvša kiša slivati će se u predjamu
i mulja nešto naneti, što će biljki dobro do i.
Kanimo li sadnice na takovom zemljištu na gusto saditi,
onda ćemo grabu široku i duboku po veličini sadnice izkopati
i u tu grabu tek jamu za sadnice izkopati i iste presaditi. Za
uspjeh svjedoče nam one topolove sadnice ukraj ceste, koje su
duboko sa korenjem u tlo ukopane bile, dočim su one plitko
usadjene od suše uništene.


Kod izbora, koju bi vrst drveća na Grobničkom polju i
na sličnih mjestih na primorskom krasu saditi imali, valja
osim botaničkoga obzira, u prvom redu obzir uzeti na odnošaje
pučanstva dotičnog kraja. Kako je poznato, u gorskom
kraju ne igra poljodjelstvo veliku ulogu, nego se pučanstvo
više manje stokom uzdržava, — prema tomu bi izbor imao




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 55     <-- 55 -->        PDF

- 451 —
najprvo pasti na listnate vrsti drveća, a od tih opet na one,
koje nam priroda sama tako rekuć prstom pokazuje. Te vrsti
drveća pako jesu: hrast, medunac, grab crni, topola crna i
kanadska, jasen crni, briest, koprivić, pajasen, maklen i drugi
neznatni šiprak. Te vrsti drvlja imale bi se uzgajati u obhodnji,
koja nebi niža od 10—12 godina bila.


Iz gornjega jasno proizlazi, od kolike su važnosti po šumarstvo
: botanika, zatim nauka o stojbini i podnebju. Ako
šumar nije podpuno upućen u te osnovne šum. znanosti, onda
će njegov šumogojstveni rad u ovakovim kritičnim predjelima
biti eksperimentiranje, koje više puta sa velikim troškom skop
čano biti može. Na takav jedan slučaj naišao sam u obćini
Grižane. Rečena obćina nabavila je naime pred nekoliko godina
žira lužnjaka iz brodskoga kraja i s njime jednu vododerinu
od 10 rali zasijala. Kako mi je tamošnji načelnik kazivao,
nije ta kultura uspjela, što mu posve vjerujem.


Na istoj rudini, gdje je žir hrasta lužnjaka sijan, sijalo
se je kašnje 2 —3 godine bagremovo sjeme u leje, koje je i
klijalo, ali za mjesec dana nebi mu ni traga. Tko hoće iz bagremova
sjemena biljke odgojiti, treba drugčije sa sadnjom postupati,
jer se iz sjemena biljke lasno. ne odgajaju, inaće bi
pod svakim bagremom, koji obilno sjemenom radja, bilo na
hiljade biljka, ali ipak ni jednu ne nadjemo, da je iz sjemena
ponikla, već malo ne sve iz žilja. Na istoj rudini opazio sam,
da se je počelo sa bagremovi izdanci (živičnjaci) pokuse praviti,
a bilo je tih sadnica 40 do 50 komada od nO—70 cm.
visokih, koje su i u istoj visini ostale, kako su pred 2 do 3
godine posadjene i nešto se malo samo pri zemlji razgranile;
isto tako bilo je u blizini bagrema, topolovih sadnica od 1
do 2 metra visokih i, kako mi tamošnji načelnik reče, posadjene
su prije 2—3 godine skupa sa bagremovima, ali u rastu
ne napredaju ni jedne ni druge, akoprem zemljište ima plodonosna
tla i dosta je vlažno, na komu trava bujno raste, te bi
podpuno odgovaralo obim vrstim drveća. Tuj sam opazio i nešto
malo sadnica i crnog bora od 1 metar visine, koje takodjer
redomice ginu, jer im nije mjesto, gdje su posadjene.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 452 —


Iz svijuh tih opažanja, ključio bih ja, da naši mladi šumari
ne imaju dovoljno prakse, koja je baš kod sjetve i sadnje
toli nuždna; taj posao ne da se tako lako iz knjiga naučiti,
ako se šumar sam ne lati ručnoga rada, pa sam svojom
rukom sve načine sjetve i sadnje izvadjao no bude.
Vlastiti šumarevi prsti, to je najsigurniji kultivator, rekao je
pokojni profesor Henschl na bečkom šumarskom kongresu
god. 1890.


Ja to napominjem za to, jer mi je poznato, da ako se
naš mladi Šumar tomu ručnomu radu još u školi
ne nauči , u praksi — kada izadje jednom iz škole — težko
da će se naučiti. Naučiti će se doduše i u praksi, ali kada ?
Onda kada mu se dva tri eksperimenta izjalove, kao što smo
to u ovoj razpravici na vidjelo iznieli.


Neka mi se ove rieči, kao staromu šumaru ne uzmu za
zlo, jer sam ih napisao u najboljoj nakani za napredak našega
šumarstva.


G. Ettinger.
§. 4. pril. D. šumskoga zakona.


Uporaba ovog §. kod obračunavanja naknada šumskih
šteta, prouzročenih »sječenjem, rezanjem ili trganjem vršika,
ogranaka ili granja stabala«, jeste prečesto u praksi posve
kriva, temeljeć se na krivoj predpostavi.


Za primjer navadjam šume bjelogorice ove županije, u
kojima se za svaku granu, odsječenu za ogriev ili komad selske
građje, naknada obračunava na temelju gore spomenutog §-a
šum. zakona; ova se uporaba pače tako daleko tjera, da seu onom slučaju, kada se sa suhog stabla stup ili grana, ili kad
se sa zdravog stabla suha grana posječe, ista zakonska ustanova
uporabljuje. Takovo obračunavanje odgovara doduše slovu,
ali nipošto smislu rečenoga §-a.


Provadjajući mrtvo slovo zakona, počinjaju se na taj način
takove zablude, odnosno nesmisli, da je tako obračunana od