DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 63     <-- 63 -->        PDF

— 469 —


ebanoviae; najljepša je ona sa otoka Maurieijusa, a prodaje se u kusoviraa
od 20—40 cm. debljine te 2—6 metra duljine. Drvo joj je liepo
tamno crno, jako gusto, težko, te se dade fino politirati kao slonova
kost Zalibog, u šrčiki je malo ne uviek puknuto, što joj puno od vriednosti
uduzimlje. Iza ote dolazi tako zvana portugalska ebanovina, koju
Portugalci iz Brazilije uvažaju; ona ima ista svojstva kao i prvanja,
samo se razlikuje u tom, što ima ljubičastu boju sa zelenkastima žilicama.
Treća vrst ebanovine potiče takodjer iz Brazilije, a boja joj je
hrdjasta. TJsljeđ tih raznolikih boja čini se, da će ove đvie zadnje biti
odlike od one prve. Tvrdoća i gustoća ebanovine je tolika, da ona ne
može plivati. Kada gori, tada miriši veoma ugodnim, aromatičnim mirisom;
dok je još svježa, a i neko vrieme, nakon što je posječena, oštroga
je okusa, ali nije otrovna. Boja drveta biti će intenzivnija, ako se drvo,
čim se posječe, na dulje vremena ukopa u zemlju. Cont. H. Z.


Da nam divlja perad ne odleti iz dvorišta. Ima ljubitelja,
koji rado drže divlju perad u dvorištu. Poznato je, da se takva divljač —
labuđi, patke i ine ptice — riedko kada posve opitome, osobito ako im


životnim
uvjetom nije bar približno udovoljeno, za to i nije čudo, ako
nastoje pobjeći iz sužanjstva. Radi toga im se osakaćuju krila i perje;
da se pako s jedne strane liepe ptice ne nakaze, a s druge strane da
se željena svrha postigne, najbolje ćemo uraditi, ako ptici očupamo nekoliko
peraca od prvog sglavka krila, te zatim taj dio oštrim nožem tako
odrežemo, da se ostali dio krila ni malo ne ozliedi. Ono malo krvi sustavi
se sa običnim pepelom. Drugi način, koji se obično kod većih
ptica — labudova, roda, čapalja — rabi, jeste taj, da se prvi sglavak
sa tubastimi klješti zdropi i to samo na jednom krilu, zatim se to mjesto
čvrsto podveže tankom žutom ogaljenom žicom, usljed ćesa se isto ubrzo
osuši i odpade. Tako osakaćene ptice brzo se umire, a kod sklopitih
krila ne opaža se ni najmanje, da im jedan članak sa nekoliko peraca fali.
J. E-r.
Zmija savladala orla. Iz Kuršumlije pišu »Zastavi« ovo: U selu
Žuču, srezu kosaničkome 11. o. mj. ulovio bješe jedan veliki orao zmiju,
smuka. Da bi ju učinio bezopasnom, orao joj svojim pandjima probije
glavu i tako zakačenu na jednom noktu od pandje poleti s njome u vis.
Ljuta prisojkinja, još u životu, dugačka metar i pol, a debela kao obična
ruka čovječja, brzo se omota oko orlovih nogu pet do šest puta i tako
ga sputa, da nogama nije mogao maci. Njihova borba u zraku trajala
je skoro čitav sat. Izmučeni i malaksali orao nije mogao da izvuče svoju
pandju iz zmijine glave, pa ovako malaksao i sputanih nogii sklopi svoja
krila i zajedno sa zmijom padne na otoku Toplice, baš do same sudnice
obćine žučke. Taj prizor promatrali su seljani, koji bjehu pred sudnicom