DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 534 — Stavka 16. Drljež 129 hrastova, procjena 5040 for. 44 nč., dostalac L. Kern Budapešta za . . 5.375 for. » 17. Kreševina 326 hrastova, procjena 4385 fr. 12 nč., dostalac Alex. pl. Weiss Zagreb za 5.220 » » 18, Zabjački lug 198 hrastova, procjena 8301 fr. 40 uč., nije bilo ponude. Procjena ovdje navedenih hrastova iznosi ukupno 172.505 for., a polučena svota 207465 for. iz čega proizlazi, da je nad procjenom polučeno 20<»/o. U Belovaru, 5. rujna 1897. Eduard Slapničar, nadšumar procjenitelj. Poglavitom gospodinu Josipu Ettingern, umirovljenom kr. kot. šumarskom nadzorniku U Zagrebu. Poglaviti gospodine! U 9-tom odnosno 10-tom broju »Šumarskog lista» t. g. nalazim Vašu vrlo zanimivu i poučnu razpravu t Kulture na Grobničkom polju» pa mi je osobita čast uvjeriti Poglavitost Vašu, da me je ta, koliko zanimala, toliko i radovala, to večma, što se objekt razprave nalazi u području mog kr. šnmsko-političkog kotara — i zatim, što sam u tom području več punih 8 godina, — što kod bivše občinske a što kod političke šumske uprave služio, odnosno službujem. Osobita mi je nadalje sreća u dio pala, što mogu ovim uvjerenjem pristati na Vašu teoriju o tih kulturah; a da je tomu doista tako, i da sam istih nazora, držim, da će Vaša Poglavitost, to pripravnije izvoliti vjerovati, kad se usudjujem, kao mladji stručar, u osobitoj čednosti naglasiti, da sam se na predmet i ja osvrnuo u mojih razpravah «Osvrt na Kras Grobnika» («Šumarski list> godine 1891.) i «Kulturno-historički odnošaji, ter nacrt ekonomičke osnove Grobničkog Krasa* («Sum. list» godine 1893.), ter u analizi crnog bora (pinus austriaca), koja bje na jubilarnoj izložbi godine 1891. izložena i mojoj predpostavljenoj oblasti pohvalno priznana. Medjutim u koliko me odlikuje, da je stariji i daleko izkusniji od mene, stručar — Poglavitost Vaša — afirmirao, makar i indirektno ono, što sam ja nazad njekoliko godina porazpravio, u toliko me s druge strane uznemirila Vaša alineja na strani 452. uvodno spomenutog «Šum. lista», koja glasi: |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 585 « Iz svih tih opažaja zaključio bih ja, da naši mlađi šamari neimaju dovoljno prakse, koja je baš kod sjetve i sadnje toli nuždna ... » i zatim alineja: «Ja to napominjem zato, jer mi je poznato, da ako se naš mladi šumar tomu ručnomu radu još u školi ne nauči, u praksi — kada izadje jednom iz škole — težko da će naučiti. Naučiti če se doduše i u praksi, ali kada? Onda, kada mu se dva tri experimenta izjalove, kao što smo to u ovoj razpravici na vidjelo iznesli». Budući, da bi tko od gg. čitatelja i kolega mogao držati, da sam ja onaj «mladi šumar«, koji je kriv propadanju kultura u Grobničkom polju (koje propadanje medjutim pleno verbo za pinus austriaca ne stoji, jer su se ipak u godinah 1895. —1897. prilično podigli, što sam ja uvodno iztaknutom analizom još godine 1891. predvidio), to mi je u sačuvanje mog skromnog stručarskog ugleda u smjernosti i pred Poglavitosti Vašom i pred gg. čitateljima i kolegama očitovati: 1. Da ja nisam te kulture uzgajao, u obće zašumljivao, jer su one podignute godine 1882., dok sam ja još u školama bio; već da su, kako sam čuo, izvedene po ondašnjem kr. žup. nađšumaru na Rieci (i to ne po g. Marina conteu Boni — da ne bi opet bilo pomutnje, iztičem ope« tovano: ne po njemu, već po njegovom predšastniku); 2. Da me ne mogu uvjeriti rieči Poglavitosti Vaše, da mladji šumari nauče tek tada kultivirati, kad im 2—3 pokusa nastrađaju, i to ne s razloga, jer držim, pro primo, da su u nas velike riedkosti, da se mladom šumaru umah po školskom absolutoriju taj samostalni rad povjerava, već da mu je navaclno provodićem stariji i izkusniji stručar (tako n. pr. meni bje moj bivši šef Pogl. g. kr. žup. šum. nadzornik Marino conte Bona), a pro secundo s razloga, što mogu nasuprot Vašu Poglavitost živo uvjeriti, da akoprem i ja spadam medju «mladje šumare*, da mi se nije nit i jeda n takav podhvat izjalovio, već da su moje sve kulturei upravo u Grobništini, sjajno uspjele — i to odmah — prviput bez eksperimentiranja. Da se Vaše Gospodstvo što više uvjeri o istinitosti ovih navoda, čast mi je uputiti Vas na moje bivše i sadanje šefove p. n. gg. umirovljenog kr. zem. šum. nadzornika Franju Oordašića i kr. žup. šumar, nadzornike gg. Marina contea Bonu i Antuna Kerna. Umoljavajuć Poglavitost Vašu za blagonaklono oproštenje slobodi, koju si tim otvorenim pismom priuštih, molim ujedno, da izvoli primiti |