DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 549 — Ovoj se naukovnoj osnovi prigovara u toliko sa strane universitetske šumarske nastave, da je previše jednostrana u temeljnih i pomoćnih disciplina i time manjkava, a da se previše vremena troši na praktične vježbe. Prigovoriti bi se pako u obće moglo to, da su neki predmeti previše pociepani, a pojedini dielovi istoga predmeta u raznih rukuh, što donekle jedinstvu nauke smeta, nu to leži ved u samoj organizaciji akademije, na kojoj je upravo ogromni broj sila, nu tim silam nije povjerena samo teoretska nastava, ved mnogima i poslovi oko uprave velikih šumskih revira. Ovi su prigovori medjutim od manje važnosti, nu najvažniji i najopravdaniji prigovor jest onaj glede izpita, jer kandidat koji aspirira na prusku državnu službu, polaže prvi izpit iz čitave materije istom nakon svih svršenih nauka, a tada mu je materijal tako ogroman, da ga je jedva modi svladati, a štetiva uslied toga i sam kandidat a i sama nauka. Okresivanje*. K Članku «okresivanje listače» u 3. ovogodišnjem broju 0. 1. nađovezujem okresivanje šum. drveća u obde. Sastojine, odgojene u valjanom sklopu i jednoličnog uzrasta, čiste se — okresuju se - same sobom, tvored na taj način najunosniju čistu deblovinu i porastlinu sa pravilnom krošnjom. Tomu su dokazom starije, pravilno uzgojene sastojine od takovih vrsti drveća (kao i sami hrastici), koje se inače vrlo granasto razvijaju, jer priroda sama usljed pravilnog sklopa oduzimlje postranom svržju i granju nuždno svjetlo sve više i više, dok ga konačno ne uguši. Cim je bujniji uzrast, tim je bolja i deblovina, budud rane, nastale odumiranjem svržja i granja, podpuno zacjele i deblovini prirastu bez svakog uštrba po sam prirast. * Aus đem Walde von G. Burckhart. Svezak I., II, III. i V. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 550 — Ovakovo naravno okresivanje probitačnije je od umjetnog (ručnog), buduć priroda već u ranoj mladosti i neprekidno malo po malo suvišno svržje i granje uništuje, i time zadaću okresivanja sama najsavršenije vrši. Inače je sa sastojinama, koje se kasno sklope, jer su tu kao i kod umjetnog okresivanja, tragovi nepodpunog zacieljenja neizbježivi, jer usljed upliva vlage, truleži, kvrgastog zaobljenja rana i u deblo vini zaostajudih osušenih dielova svržja i granja vriednost deblovine trpi. No ipak obzirom na stanovite gospodarstvene ili mjestne prilike morati ćemo posegnuti tu i tamo i za umjetnim okresivanjem, buduć se i takovo sa probitkom izvadjati dade, pače je isto višeput od bitne potrebe; ali takovo okresivanje mora se vrlo oprezno izvadjati, jer će inače mnogo bolje biti kaniti se jalovog posla. Ako imamo okresivati stabla, opredieljena na skoru sječu, tada ne moramo u tom poslu toli oprezni biti, kao kod okresivanja stabala, koja ćemo još dulje vremena u sastojini ostaviti, jer nam je kod ovih potonjih namjera, da iz njih što čistiju deblovinu uzgojimo. Okresivanje u potonjem slučaju može usljediti s raznih razloga, kao primjerice, ako mu je svrha, da u sastojini uzgojimo što dugoljatiji i što vriedniji Ijes, — naročito u hrasticih visokog uzgoja; ili ako želimo (naročito u srednjoj šumi) pođstojno drveće unaprediti. U srednjoj šumi ćemo znatno unapriediti okresivanjem podstojno drveće, a ujedno i nadstojno, ako okresivanjem ne zakasnimo. Nadalje kod pretvorbe srednje šume u visoku, ter prelaza od prebornog šumarenja na ono pravilnog visokog uzgoja; kod podržavanja stanovitih drvnih gromada od stanovitih dobnih razreda, kod uzgoja i unapredjenja mladikovine pod zastorom starog drvlja, a napokon i za ovdje — ondje zaostala stara stabla biti će a okresivanje, ako se obzirno i valjano izvede, od znatne koristi. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 551 — Okresivanje će biti od probiti i na pašnjacih, jer de se 3 jedne strane unapriediti sama paša, a s druge strane će se i vriednost deblovine povisiti. Kraj puteva, drvoreda i medja takodjer je okresivanje nuždno, dočim na okrajcih sastojina i za proredu doraslih, okresivanju nije mjesta. Kod okresivanja ima se naročito uzeti obzir na vrst drveća. Najvažniji je u tom pogledu hrast. On podnosi okresivanje u velike, deblovina od prouzročenih rana ostaje zdrava, a rane — naročito kod mladjih porastlina — brzo zaciele i valjano se zaoble sa bjelikom i korom. S tih razloga je okresivanje po hrast od nemale važnosti; ali valja znati, da se osobit obzir uzeti ima na pravodobno okresivanje, ako hoćemo pravu svrhu da polučimo, jer inače ćemo više štete, no probiti od toga posla imati; tako isto moramo u obzir uzeti i samu obsežnost okresivanja, jer ako stablu na jednom suviše rana zadamo, tada isto neće tim ranam usljed svoje vlastite snage kadro biti odoljeti, ter će istim konačno i podleći. Tako ćemo u obde naumljenu cilj okresivanja promašiti, a i bujanje suvišnih i štetnih vodomlaza i postranih izbojaka unapriediti. Okresivanje bukve će biti naročito umjestno i pogodno u srednjoj šumi — kao nadstojnog drveće, — i to poradi njezine veoma izdašne i obsežne krošnje. Na snažnoj i bujnoj stoj bini podnosi bukva u mladosti okresivanje sasma dobro, buduć raiie usljed okresivanja valjano zacieljuje, akoprem je kora bukve u tom pogledu veoma osjetljiva, jer se rado na rubu rana suši. Okresivanje grabra je u obee bez izričite svrhe. Jasen i javor se u pravilu sami prirodno snaže, a rane samog okresivanja dobro zacieljuju i valjano se zaobljuju. Briest se u šumi i u pravilu ne kreše. Okresivanje mehkih vrsti drveća — osim topola — iznimno je i riedko, ter je jedino uputno, ako ih radi stanovite svrhe razštrkano po sastojini uzgajati i uzdržati kanimo. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 552 — Četinjača u obde u mladosti podnosi okresivanje, no ipak u manjoj mjeri od listače, a naročito od hrasta. Svakako je pako uputno, da se od okresivanja izključe jače i starije grane. Pravodobnim okresivanjem četinjačam prouzročene rane povoljno i brzo zacieljuju i dobro se zaoble, i to poradi izlučivanja obilne smole, budud se presmolenjem same rane drvo — odnosno deblovina na ozliedi — štiti proti vlagi i ostalim štetnim uplivom, koji prouzročuju trulež i odumiranje stabla. Za to valja naročito na to paziti, da se okresivaju grane što moguće bližje tik samog stabla (deblovine), jer samo takovim postupkom polučiti demo vedu vriednost stabla, budud da se samo tada posve gubi svržje i zaostatci (kličci) okresatih grana iz deblovine. Jela sama podnosi okresivanje; isto je naročito za jelu uputno u prebornom šumarenju, ter u sastojinah od raznolike starosti drveća, a naročito pako u svrhu unapredjenja podmladka. Tako isto i arišu prudi okresivanje obzirom na to da se poluči što vriednija deblovina. Omorika pače podnosi i obsežno okresivanje te ako se isto umno izvadja, to se obzirom na vrstnoeu i vriednost samog Ijesa mogu upravo sjajni uspjesi polučiti, ter se okresivanje omorike naročito preporuča u uzgoju sriednje šume. Okresivanju u omoricih svrha je, da se uzgoji vrstniji Ijes*. Doduše umjerenim proredjivanjem i pravodobnim pravilnim opetovanjem proredjivanja biti ćemo u stanju uzgojiti u dobrom sklopu dugolatu porastlinu. U tako uzgojenoj porastlini svržje i postrano granje po stablu uginje doduše samo po sebi, ali se godovi nabiru oko osušenog i u deblovini zaostalog klička, a ta je okolnost po vrstnodu Ijesa od nemale važnosti; valjanim okresivanjem ta kovi kličci nisu od uštrba, budud se zaoblenjem rana sličnim manam zaostalih kličaka predusrieče. Aus dem Walde, svezak 11. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 17 <-- 17 --> PDF |
MPPliHiHipippiP — 553 — Svržje i granje, dok je zdravo, nije od uštrba po Ijes, jer su tada klieei u daljnjem razvoju svježi i u deblovinu urastli; zato treba okresivanje u omoricih stegnuti na suho i naročito na odumiruće svržje i granje. Obsežnost t. j . stupanj okresivanja ovisi u omoricih od dobrote stojbine i obhodnje. Rane borove, prouzročene glodanjem divjadi, zacieljuju i zaobljivaju se vrlo povoljno, pače povoljnije, nego li i kod omorike ; usljed toga je okresivanje u mladih borićih vrlo umjestno, kao i u mješovitih sastojinah naročito, ako se bor uzgaja u smiesi sa drvećem, koje bujno ne raste, U ostalom bor se uslied svoga razgranjivanja sam čisti, a u smjesi sa bukvom, jelom i omorikom lišava se još podpunije suvišnog granja na probit uzrasta samog stabla i vrstno6e Ijesa. Obzirom pako na sam razvitak i prirast drveća mora se iztaknuti, da okresivanje u tom pogledu nije od osobita upliva. Sa okresivanjem se indi nastoji upriličiti vanjština i polučiti stanovita kakvoča stabla, zastor krošnje (u srednjih šumah, kod preborne sječe, kod prozračne sječe i u mješovitih šumah) izjednačiti i stanovitoj svrsi prilagoditi. Kržljavu sastojinu ne basni okresivati, jer će nam u takovih prilikah svaki trud jalov biti. U takovim prilikama moramo posegnuti za drugimi pomagali prema postojećim okolnostim, kao što je odvodnja, razrahlenje tla, zaštita tla proti podivljanju, stavljanje mladog porasta na panj, itd. Tako isto ne će koristiti niti okresivanje pojedinih starijih stabala, koja su naglo ostavljena u otvorenom prostoru, tuđe će svrsi bolje odgovarati shodan uzgoj podrasta, koji će tlo štititi proti raznim nepovoljnim i štetnim uplivom, a svojedobno će priečiti suvišno razgranjivanje pobočnih grana preostalih stabala, i tim će ujedno povoljno pospicšivati sam daljni razvitak krošnje. To naročito vriedi za hrast, dočim se za lipu i briest u takovih prilikah preporuča sjek na glavu, a u samih zakržljatih gojitba listače pruditi će stavljanje na panj. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 554 — »WWI!WIWPWJPiWWI[Wipwjlllli Pogledom na uzrast (prirast u visinu) takodjer nije okresivauje od osobite znamenitosti, jer se okresivanjem polužuje samo naknada odlučenih dielova stabla na probit deblovine same, dosliedno i na uhar yrstnoće Ijesa, ako je okresivanje pravodobno i valjano izvedeno. Jedino u mladim kulturama, ako stabalca pravodobno okresujemo, polučiti demo povoljniji razvitak istih u visinu. Umnim okresivanjem prepriečiti demo nadalje — naročito u hrasticima — vilasti (y) uzrast stabala. Umjereno i pravodobno okresivanje, ako je valjano izvedeno, svakako upliva i na razvoj godovah, a tomu dosljedno i na umnažanje, te jačanje deblovine. Okresivanje do tredine granja i svržja nije štetno po sam razvoj godova; obsežnije pako okresivanje prouzročuje nazadovanje razvoja godova, naročito u doljnoj polovici stabala, a na probit povoljnijeg razvoja godova gornje polovice stabala, naročito listaČe, ter bora i ariša; time se drvna punoda stabala unapriedjuje akoprem u srednjih šumah okresivanje bukve, kao nadstojnog drveća, na razvoj godova ne upliva niti na doljnu polovinu stabala. Bujniji razvitak godova prama krošnji opaža se i kod sjeka na glavu, a razlog je tomu tražiti i u tom, da rane okresivanjem i sjekom na glavu, prouzročene u gornjoj polovici stabala, zacieljuju na račun nadorastne snage naročito prizemnog i doljnjeg diela stabla, kao i usljed toga, što se prirastna snaga u vedoj mjeri širi prama krošnji samoj. Okresivanjem u manjoj mjeri i to kod drveda, koje izbija i bujne izdanke — kao primjerice hrast — prepriečuje se i sam razvoj suvišnih izdanaka tim više, čim se okresivanje češde a u manjoj mjeri izvadja. Na valjano zaoblenje i zacieljenje rana, prouzročenih okresi vanjem, upliva uz prirastnu snagu i osebujnost drveda, i način samog okresivanja. Obzirom na sam način okresivanja valja nam paziti, da se granje i svržje tik deblovine odstrani tako, da klidci svržja i granja ne zaostaju u drvu, jer i kod sta |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 555 — rijih stabala zaostali kličci — naročito i od ojačjeg granja — prouzročuju nepovoljne posljedice. Od ovog pravila su izključena stabla, koja su za skoru sječu opredieljena. Zaostali bo kličci pomalo odumiru, jer kora im se raztvara i samo drvo u trulež prelazi; čim vedma pako ti kličci u oštrom kutu uz stablo stoje, tim više dovadjaju suvišnu vlagu i u samu deblovinu, a uslied toga izkvaruje se deblovina, buduć je zaoblenje rana prepriečeno kličkom, te zato i nalazimo stabla kvrgasta, nabubrena, noseć tako u sebi klicu i uvjete za razne bolesti. Valjano zaoblenje rana postignuti ćemo samo onda, ako se okresivanje pravilno i pravodobno izvadja, ter ako se svržje i granje tik deblovine okresuje. U takovim slučajevima razvija se biel i kora okolo oboda dotične rane u jajastom ili okruglastom obliku, te se na taj način priljubljuje deblovini, dok se postupičnim razvitkom i širenjem prama središtu rane nesraste, i tako ranu sasma zaobli. Slabije svržje nalazi se često u udubinah nabrekline od kore. Ovakovo svržje preporuča se što prije odstraniti i to na taj način, da se nabreklina, u kojoj isto sjedi razsječe i tada svržje tik deblovine odstrani tako, da od istog ni komadić klička ne ostane, budud bi inače samo na uštrb zdravlja stabla radili, a ovako pako bujnijim djelovanjem i uplivanjem staničevine pospiešujemo bržje i podpunije zaoblenje rane. Ako se kanimo riešiti nakaznih i okuženih kvrga i raznolikih izrastlina po stablu, tada demo tu svrhu tek onda polučiti, ako iste tik do zdrave deblovine izrežemo. U ostalom okresivanje vrlo jakih grana u obde se ne preporučuje, nu ako ipak razne svrhe takovo okresivanje iziskuju, to demo tada dobro uraditi, da takove grane okrešemo na taj način, da od istih ipak dio od 1 do 2 metra do samog stabla neokresan ostane, što oku baš goditi ne de, ali de isti okresani ogranci usljed prirastne snage još životariti, i tim prepriečiti 41 |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 556 — nepovoljan upliv obumrlog klička u deblovini, buduć se takav kličak ne bude ni stvarao. Ako takovi ogranci ipak ma s kojeg razloga usahnu, tad nam ne preostaje ino, već ih tik stablovine okresati, a dobro ćemo uzraditi, naročito za vriednija stabla, da tim povodom prouzročene rane presmolimo, što osobito valja i vriedi za stabla, kojima prirastna snaga jur jenjava. Prirastna snaga igra kod okresivanja jednu od glavnih uloga. Bujan prirast prouzročuje zaoblenje rana najbrže i najbolje. Mladja stabla bolje zaeieljuju, nego li starija, jer kod prvih se okresivanjem prouzročuju i manje rane. Za to valja u srednjih šumah već sa okresivanjem pričuvaka odpočeti, jer kako je spomenuto, okresivanje jačjih grana se ne preporučuje, osim baš u slučajevih potrebe sa ostavljanjem ogranaka od 1—-2 metra duljine, koje okresivanje dobro podnosi hrast, no slabije bukva. Na snažnom, bujnom tlu je i samo rastenje živahnije i naprednije, a tomu dosljedno je naprednije i podpunije i samo zaoblenje rana, okresivanjem prouzročenih, a vanredno je upravo zaoblenje rana kod bukve na vapnenastom tlu, prama ostalim vrstim tla. Hladniji, ali ne preoštri položaji sjeveroiztoeni i sjeverozapadni unapredjuju samu vegetaciju, a tim i bržje zaoblenje rana; usuprot rane, sunčanoj žegi i pripeci sunca izvrgnute, nezaobljuju se toli povoljno, što više, veće rane starijih stabala u obće niti ne zaeieljuju. Bukva, buduć joj kora lahko obumire, a i sam hrast iziskuje osobitu pozornost, a naročito u većoj starosti, ako okresivanje kanimo izvadjati na sunčanih obroncih. U ostalom i samo močvarno šumsko zračište upliva nepovoljno na zaoblenje rana, a naročito u sastojinah vrlo gustog sklopa. Ako su godovi stabala poradi gustoće sastojine ili slabe stojbine slabije razvijeni, tu će tada i zaoblenje rana takodjer lakše napredovati. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 557 - Valjano proredjene šume unapriedjuju tvorbu drvenine i kore, a tako isto i zaoblenje rana, dočim stabla, koja su iznenada u prostom stanju zaostala, valja veoma oprezno i polagano, t. j . postepeno okresivati. Okresivati valja u pravilu dolnje grane i svržje, izbijajuće postrance stabla vodoravno ili viseće jur, dočim gornje grane, stršede prama vršiki, u pravilu se ne okresuju, ali ako su pojedine grane obumrle — kao što to nalazimo često u hrasta — to valja takove tik stablovine odstraniti, a dobro ćemo još učiniti, ako tako prouzročene rane još i presmolimo. Obzirom na okresivanje vodomlaza — koji naročito rado kod hrasta izbijaju — postoje razna mnienja. Mnienje je jednih, da valja vodomlaze u razdobju od 5 do 6 godinah odstraniti; drugi mniju, da ih treba ostaviti dotle, dok ne budu uplivom podstojnog drveda potišteni i ugušeni. Izbijanje vodomlaza podupire se obsežnim okresivanjem i zato nadvladjuje mnienje, da je vodomlazom najbolji uztuk podstojno drveće. Povoljan uspjeh okresivanja ne ovisi samo od zaoblenja rana, već i o većoj ili manjoj sposobnosti pojedinih vrsti drveća, da se na odrezanoj površini drvo tako dugo zdravo uzdrži, dokle god se, zaoblenjem stvarajuće se i stvorene naslage s deblovinom, ne srastu. U tom pravcu prednjači hrast. I četinjače, osobito mladje, uzdrže drvo na rani do zaoblenja zdravim, budud se rane izlučivanjem smole presmole i tako proti vanjskim štetnim uplivom štite. Najmanje su u tom pogledu za okresivanje sposobne mehke vrsti drveća, buduć se kod istih razvijaju ojače grane, koje okresivanjem tvore i omašnije rane, i zato se ne postizava — naročito u starijoj dobi — lahko ona svrha, koja se okresivanjem polučiti želi. Da se ozliedjeno drvo zdravim uzdrži, postići ćemo to donjekle i umjetnim (ručnim) presmolenjem rana, — a naročito |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 558 — nko su rane omašnije i kod takovih vrsti drveća, koje na iz kvarenje više naginju, — jer tim postupkom zaštićujemo rane proti vanjskim štetnim uplivom. Nu ni samo zaoblenje rana ne sbiva se svaki put onako, kako bi to po deblovinu najkoristnije bilo, jer ćemo kako kod hrasta, tako i kod ostalih vrsti drveća nalaziti trbušasta i kvrgasta zaoblenja (izraste), u kojih nalazimo grieške od većeg uštrba po sam Ijes, no bi i zaostali kličak na vrstnoću deblo vine uplivati mogao. Neumjestno i krivo okresivanje tvori i nepravilne godove, koji nepovoljno na deblovinu uplivaju. Takove mane dogadjaju se naročito tada, ako omašne grane okresujemo, ako su stabla, koja okresujemo, već u višoj starosti i slabije i malaksajuće jur prirastne snage i u obće, ako se okresivanje protupravilno izvadja. Stanovite granice za obsežnost okresivanja težko je staviti, jer će to uviek ovisiti od mjestnih prilika i osebujnosti samih sastojina; zato moramo mjeru, u kojoj kanimo okresivati, u samoj sastojini proučiti, a u tom pravcu naročito nam valja slioditi samu prirodu; naročito se imamo držati strogo načela, da -osobito iz početka okresujemo vrlo oprezno i radje pomanje, a samo okresivanje da umjereno i u stanovitom razdobju ponavljamo. U pravilu se pako preko trećine granja ne okresuje, a preporučuje se, da se i tu prva trećina ne okreše na jednom, već postupice i sa osobitim obzirom na podržavanje sklopa krošnje u samoj sastojini. Obzirom na debljinu grana mogu se kod hrasta onakove, koje su 4—5 cm. jake, okresivati; kod četinjače već slabije, a u pravilu ne bi smjela biti ploha rane (rezna ploha) veća od 8 cm. promjera; uz to moramo izbjegavati, da kod pojedinih stabala više takovih ovećih rana napravimo. Hrast će doduše rane i do 15 cm. promjera podnositi, i to samo radi svoje izvanredne prirastne snage i samo tada, ako se okresivanje oprezno i pravilno provadja. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 559 — Ipak u uar-elu valja izbjegavati stablu toli obsežiie rane nanašati, a i samu svrhu ćemo sigurnije polučiti, ako grane okresujemo na 1 do 2 metra duljine od same stabloviue. Isto tako moramo se obzirati i na okresivanje klieaka, osušenog svržja i grana — kakovih ćemo neriedko naći u hrasticih, pa i u sastojinah četinjače, koji kličei postadoše posljedicom raznih nepogodba, a i usljed ljudske ruke. U takovih prilikah je okresivanje četinjače često suvišno, buduć su ti kličei redovito zarasli već u deblovinu. U hrasticih — neopredieljenih za skoru sječu — dakle u onih izrično srednje dobe biti će od probiti, da nalazeće se kličke okresujemo u toliko, u koliko vrstnoću Ijesa povisiti želimo, jer ovakovi su kličei često uzrok gnjilobi i izkvarenju deblovine inače na oko vrlo vriednih stabala; zato je u takovih hrasticih okresivanje upravo »kao sama gojitba sastojine« od nemale probiti i važnosti, koja se i u samoj rastućoj cieni hrastovine ogleda. Ovakove kličke valja uz stablo tik do zdravog diela deblovine odrezati, a dobro ćemo uraditi još, ako takove rane presmolimo. Pogledom na godišnju dobu, koja je za okresivanje najshodnija, mnienje je stručara dvostruko. Jedno mnienje vojuje za okresivanje u ono doba, kad kolanje soka miruje, dakle u zimsko doba; drugo je mnienje baš protivno tomu, te preporučuje izvedenje toga posla u ljetno doba. Obzirom na osebujnost četinjače nadvladjuje prvo mnienje — a naročito kod omorike — i to poradi prepriečenja prekomjernog i suvišnog izlučenja smole. Isto vriedi i za listače, koje bi povodom ljetnog okresivanja suviše staničevine na uštrb svoje snage smagati morale, a na štetu daljnjeg razvitka stabla. Prema tomu preporučuje se okresivanje bukve u srednjoj šumi u predproljeće, odnosno u zimsko doba za blagog vremena. Kod hrasta ima se inako postupati, jer kod istog je i ljetno okresivanje prema svrsi samoj shodno i uputno, kao na pr. |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 560 ~ kod guljača, a uz to je kod hrasta i sama prirastna snaga od osobite znamenitosti, te dozvoljava i ljetno i zimsko okresivanje. U voćarstvu se uspješno rabi za presmolenje rana smiesa od loja i žute smole, izvarane u žesti, ali ova smjesa bi bila u šumarstvu za uporabu preskupa; a niti smjesa od ila, svježeg stajskog gnoja i nješto vapna, koja se takodjer u voćarstvu sa uspjehom rabi, u šumarstvu ne nalazi uporabe, budud se takovo presmolenje mora obvezati sa krpami, a to iziskuje mnogo dangube a i većeg troška, akoprem pod takovim zavojem rane brzo zacieljuju i dobro se zaobljuju. U šumarstvu ce za presmolenje rana najbolje svrsi odgovarati drvni katran, a ako je smješan sa raztopinom žute smole, to će s gledišta gustoće i trajnosti naumljenu svrhu još bolje postići. Smjesa od jednake množine katrana i smole najbolja je. Presmolenje rana neka se ne obavlja za kišovita i vlažna vremena, a rane neka se presmoljuju, dok se ponješto osuše. Orudje, s kojim izvadjamo okresivanje, mora biti vrlo oštro i valjano, a za samo okresivanje moraju se rabiti pouzdane i tomu poslu vične, uvježbane i okretne sile, jer inače ćemo više škoditi, nego koristiti. Samu pilu valja rabiti kod posla što više, a naročito za odstranjenje omašnijih grana, jer pilom smo kadri takove grane savršenije tik do deblovine odlučiti, a tim prouzročujemo i pravilnije rane, koje savršenije i naprednije zacieljuju, nego li rane odsjecanjem prouzročene. Prigodom samog pilenja omašnijih grana moramo predusriesti i prepričiti razkalanje i razčehanje grane sa stabla na rubu rezne plohe, koje bi usljed težine grane i pada joj (teže) nastati moglo, a to ćemo polučiti valjanim načinom pilenja i tim, da omašne grane u protivnom smjeru pilenja odzdol ponješto propilimo prije, no samu granu sasvim odpilimo. Rane, koje nisu pilom savršeno i gladko izvedene, valja sa oštrim orudjem izravnati. Radnje okresivanja neka se u pravilu izvadjaju uz nadnicu i povjeravaju mladjim, uvježbanim, okretnim i pouzdanim silam, |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 561 koje si u tom poslu jedna drugoj od pomodi umiju biti; ovakove radnje valja oprezno rukovoditi, radnike nadzirati i shodno upućivati. Pogledom na troškove izvadjanja okresivanja, valja iztaknuti, da samo okresivanje ne nosi odmah koristi, jer samim okresivanjem dobiveno drvo — osim donjekle u srednjih šumah — nije od osobite vriednosti i hasne, ali zato se ne smije s uma metnuti ona probit, koja se okresivanjem polučuje kao osobitim načinom samog uzgoja sastojine. Od orildja, koje se rabi kod okresivanja, iztičemo osobito Alersovu pilu na držku razne duljine (Alers-Fliigelsage). Ista se pila uspješno rabi naročito kod četinjače, a upotrebiva se i za listaču, ter se ponajpače za takova stabla preporuča, koja tvore glavne sastojine i koja radi Ijesa uzgajati želimo. Obzirom na postignutu vrstnoću i tehničku uporabivost okresanih stabala moramo iztaknuti, da ista nadmašuje troškove okresivanja sa Alersovom pilom. 12 vještih težakah u stanju je 300 stabala od 50 do 60 cm. prsnog promjera do 0´6 visine stabla na dan okresati; indi na jednog težaka odpada dnevno 25 stabala, a ako težaka plačamo sa 80 novč., to stoji okresivanje po stablu circa 3 novč., a i ti se troškovi donjekle umanjuju, ako je okresivanjem dobiveno drvo unovčivo, zatim ako nije oskudica na radnih sila tomu poslu vještih i ako okresivanje stegnemo samo na vriednija stabla sastojine. S ovom pilom se donjekle uspješno odstranjuju i grane do 16 cm. jake, ako se tik deblovine gladko odpile i presmole; ista je vrlo uporabiva i za odstranjenje zaostalih kličaka. Okresivanje jakih grana preko 15 cm. — kako je naprvo jur spomenuto — načelno se ne preporučuje, te se može izvadjati za stanovite svrhe i samo radi stanovitih razloga, i to samo na pojedinih stablih. U ostalom jače grane na stablu hrasta, ako su zdrave, ne škode vrlini Ijesa toliko, koliko zaostali i suhi kličci; kod |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 562 ´ wpmpii!Pwi´,´"."T™ bukve pako obzirom na to, da je većim dielom ogrievno drvo, biti će okresivanje samo u onih srednjih šumah nuždno, gdje se želimo osloboditi upliva obilne bukove krošnje, a na korist ostalog porasta sastojine. U ostalom i druge vrsti pila su kod okresivanja dobro uporabive, kao primjerice Badenova uporabom liestvah, a naročito za cienija i vrstnija stabla. Oko suhog okresivanja četinjače mnogo je radio pred 30 godina šumarnik Alers. Njegovo načelo bijaše, da se suho granje i svržje u porastlina četinjače od dobe prvog proredjivanja pa do 50-godišnje starosti okresuje s pilom na stablih u visini do 12 met., i to na stablih, koja pravu jezgru sastojine tvore, ter je u tu svrhu svoju predspomenutu pilu konstruirao. Suho okresivanje u listačah je od osobita znamenovanja. Okresivanje upliva i na suhobrkost (suhovrhost) stabala, buduć se na uštrb krošnje razvijaju rado suvišne postrane grane, ter ako naročito kod listače — a po gotovo kod hrasta — izvadjamo pravodobno i valjano okresivanje, to tim pobudjujemo ujedno izdašniji i bujniji razvoj krošnje, jer kako iz prednavedenog proizlazi, stablo se okresivanjem unapredjuje na račun svoje doljne polovice u korist gornje polovice, dakle tim se povodom i bujnija krošnja odgaja, a dosljedno tomu suhobrkost prepriečuje. Okresivanje ima i svojih protivnika, nu čini se, da se ta protivna mnienja osnivaju na posljedicah krivo izvedenih okresivanja, akoprem je nepobitna istina, da je umni način šumarenja i racionalna gojitba sama najboljim uztukom proti potriebi okresivanja — a naročito obsežnijeg. Uzgoj valjanih mješovitih šuma takodjer je dobrim sredstvom proti potrebi izvadjanja i uporabe okresivanja, jer u takovih šumah jedna vrst drveća podupire i usavršuje drugu u svom razvitku i napredku. Ipak nadvladjuje mnienje stručara, da je okresivanje — naročito hrasta — uputno i od probiti, gdje to mjestne i go |
ŠUMARSKI LIST 12/1897 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 563 — j|iiiu»i|ppiiiipi|.spodarstvene prilike iziskuju i dopuštaju, a osobito kod mladih stabala do 15 cm. prsnog promjera i uporabom presmolenja Da pojedine vrsti drveća po svojoj odpornoj snazi proti štetnim uplivom obsežnog i nepravilnog okresivanja razno odo- Ijevaju, dosta je jasno, akoprem bi u tom pravcu bilo potrebno još mnogo više iztraživanja i proučavanja. Kod jedne te iste vrsti drveća ta je odporna snaga ovisna naročito o starosti i zdravstvenom stanju stabala, ter od stojbinskih odnošaja. Proti posljedicam okresivanja su one vrsti drveća najmanje osjetljive, kojih je drvo kadro izmienjujuću se vlagu i sušu najbolje bez uštrba podnositi, u kojem pogledu i opet hrast na prvom mjestu stoji, akoprem ne svagdje, jer i bukva na dobrom vapnenastom tlu kadra je sa hrastom u tom pogledu takmiti se. U gornjem razmatranju naveli smo kao probitke, tako i eventualne zle posljedice okresivanja, pa akoprem se ne držim načela, da se u naše šumarenje na priečac uvlači razni tudji i posebni — a ne obćeniti — način šumskog gospodarenja i uzgajanja šuma, zato ipak nisam protivnik uvadjanja kod nas dosada neuobičajenih, no po naše šumarstvo koristnih načela i provadjanja jur prokušanih radnja; s toga je i moje skromno mnienje, da bi valjano okresivanje naših hrastika istu onu dobru svrhu polučilo, kao i u njemačkim šumama. V. Benak. Hrast. Naše dubrave, gajevi i lugovi puni su hrastova, a šume hrastove zanimive s proljeća, kad izlistaju, kao i u jeseni, kad se zakite plodom. Hrast je značajno stablo u našoj flori, a mnogobrojni mu oblici pripadaju četirim hrpama. U prvu hrpu spadaju hrastovi pahulnjaci (Quercus pubiferae; Flaumeichen), u drugu brdnjaci (Q. montauae; Bergeichen), u |