DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 12     <-- 12 -->        PDF

- 12 ~
I. Vlastuičtvo.
Do smrti blagopokojnog baruua Prandaua bile su šume,
kao i ostale kulture u jednoj cielini, pod jednom upravom u
Valpovu.
Cieli posjed iznašao je do tada 90.000 ralih (šuma, oranica,
livada i t. d.)<
Ovaj ogromni posjed zasizao je tada u miholjački, osječki
i našički kotar.
Do provedenja segregacionalnog postupka uživali su bivši
kmeti u prostranih šumali sve blagodati, što ih je seljak — ratar
trebao za uzdržavanje svojega kućanstva i gospodarstva.
Za pravo su tadanjeg blagopokojnog vlastnika zvali «zemaljski
gospodin»! U svakoj pogibelji: požara, povodnji i t. d.
našao je tada seljak utjehu, jer je dobio bezplatno gradjevnog
i gorivnog drva, paše u šumi i t. d,
U smislu urbarskog zakona provedeno je uredjenje selištnog
zemljišta od god. 1840—1845., te je tako bivši kmet
postao vlastnik svoga kudišta i zemljišta. Imao je dakle seljak
svoju vlastitu oranicu i livadu, a cielo selo dobilo je većinom
već tada «skupni zajednički pašnjak>.
Sto se tiče šumskih potreboda, namirivao je iste seljakratar
i nadalje iz vlastelinskih šuma, dok nije i u ovom kraju
bila provedena segregacija šuma.
Sa segregacijom šuma odpoćeto je god. 1860., te je postupak
dovršen većim dielom do god. 186G. nagodbenim putem.
Gdje je parbeni postupak poveden^ trajala je parnica dugo,
tako da ima i danas 4 sela u miholjaćkom kotaru, koji nisu
šume dobih, a to su Bakitovica, Kunišinci, Sv. Grjuragj i
Boćkinci.
Segregaciju šuma proveo je tada vrli i radini naš strukovnjak,
umirovljeni ravnatelj Danhelovskj, kojemu se s obe
strane zahvaliti ima, da je «nagodbeni postupak» kod segregacije
uspio!
Nakon smrti baruna Prandaua razdjeljeuo je ovo ogromno
imanje u dvoje; te su tako nastala dva vlastelinstva — mihojaćko
i valpovaćko.