DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 28 —


Pomodu ovili znak(»vii teče lov gladko i u »edu, poput
izvježbane vojske. Srnjaci streljaju se vreljanjem.


Ovo nekoliko rieči napisao sam u najboljoj nakani, da
se odužim onomu kao u šumarskom, tako i lovačkom pogledu
velezaniraivom kraju, u kojem sam neko vr:emc služio Ako
sam gdje šta možebiti manjkavo ili pogriešno naveo, molim,
da mi se oprosti.


Pabirci iz spisa staroga Beckmana,


Ivan Beckman bio je lovac grota Schijnburga u Liehtensteinu,
te je god. 1758., 1769., te 1763, objelodanio nekoliko
šumarskih spisa, iz kojih proizlazi, da je on za ono vrieme
veoma bistar i naobražen šamar bio.


Moja nakana nije svekolike razprave rečenog pisca ovdje
pretresivati, vec iz obilja tih spisa najzanimivija poglavja dirnuti,
te se posve u kratko s njimi pozabaviti.


Najprije svraćam pozornost čitatelja na postupak kod procieujivanja
šuma, što ga Beckman predlaže. Nisu onda još znali
drva premjerivati, kako mi dan danas, da dobiju drvnu gromadu
sastojina, te da opredjele konačno njezinu novčanu vriednost.
U tu svrhu bile su po propisu pisca sastojine, u kojima
se je imala drvna gromada pomaći, najprije obzirom na površinu
izmjerene, i to sa vrpcom, na kojoj su bili koraci ubilježeni;
unutar tako ograničenog prostora providjeno je svako
stablo šiljatim, razno bojadisanim kolcem, da se time označe
pojedine debljine stabala.


Na taj način bile su letve, debla i t. d. raznimi kolci
označena; poshe se je ustanovila množina pojedine vrsti upotrebljenih
kolaca, da se pronadje gromada čitave sastojine. Po
izkustvu iznašalo je 15 letava 2 hvata drva; pomnoživ množinu
hvatova sa cienom hvata, te pridodav poprihčnu svotu za
mlado drveče, dobili su vriednost procieniti se imajuče šumske
parcele.




ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 29     <-- 29 -->        PDF

13a se nadopuni taj u obliku ^križaljke sastavljeni pro


cjenbeni elaborat, pridodalo se je ime dotične šumske parcele,


njezin obBeg u koracima, U- napokon vrst tla, za koju je


Beckman upotrebljavao izraze: dobra, srednja, nešto loša i loša.


To je bilo s velikim gubitkom vremena i velikim trudom


skopčano, s trudom, koji sa postignutim rezultatom ne stajaše


u nikakovom skladu, nu za onda nije se mogao taj postupak


mimoići, ako se je htjelo barem prilični pregled vrhu drvne


gromade koje sastojine dobiti. Tadanje premjerivanje nije imalo


znanstvenijeg ol)lika. Koli laglja, a razmjerno i sigurnija je da


našnja premjerba drva i procjena sastojina!


Nakon prociene preči čemo na srodno područje, naime na
opredieljenje prihoda. U tom pravca traži naš pisac, cia se
šuma na toliko jednakih šestara geometričkim putem razdieli,
koliko obhodnja godina imade, ali upozoruje na pogriešku, koju
takovo razdieljenje imade, da pojedini šestari, prem imadu jednaku
prostornu veličinu obzirom na obrast, i´ast i dobu sastojina
u prihodu ipak jednaki nisu.


Uvaživ tu nepravilnost, zabacio je Beckman takovo razdieljenje,
tražeč uredjenje, kojim bi se postigli jednaki užitci, te
koje se na principu stroge potrajnosti užitaka temelji.


U tu svrhu imade se drvna gromada procieniti se imajuče
šume opredieliti na onaj način, kako je prije navedeno, t. j .
moderno rečeno, ustanoviti konkretnu zalihu lU´editi se imajučeg
uredjajnog razreda obzirom na užitak. Opredieliv tu količinu,
inui se uvažiti količina eventualnog prirasta, pri čemu
Beckman vrstnoču tla, manje ili više pogodan položaj osobito
uvažava.


Obzirom na dobrotu tla misli Beckman, da je dovoljno
tri razreda prirasta; nu ne navadja, koje vrsti drveća u pojedine
razrede stavlja. Da nazor Beckmanov u tom pogledu pobliže
upoznamo, navesti čemo njegove vlastite rieči: «Obzirom
na razliku dobrote tla i položaja mogli bi se po mojem mnogogodišnjem
izkustvu sliedeči razredi prirasta ustanoviti:


1. najbolji i najveći godišnji prirast jeste onaj, ako na
1000 hv. opet 25 hv. ili na 100 hv. 2´5 hvata dobijemo;


ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 30 —


2. srednji, najobičniji prirast daje u jednoj godini na lOOOhv.
opet 20 hv. ili na 100 hv. 2 hv.;
3. najlošiji i najslabiji prirast u jednoj godini na 1000 hv.
15 hv. t. j . na 100 liv. 1´5 hv.«
Ove na izkustvu temeljece se, vrlo nepouzdane podatke
upotrebio je Beckman, da godišnji prihod na drvnoj gromadi
stanovite šume opredieli odnosno, da dokaže, da kod opredjeljivanja
konkretne zalihe od stanovite kohčine godimice kroz
cielo vrieme obhodnje stanoviti, jednako vehki prihod iz šume
dobivati možemo, a da nikad ne dodjemo u nepriUku i da se
na takav način uživanje u granicah stroge potrajnosti gibati


mora.


U njegovom navedenom primjerku, jeste konkretna zaliha
sa 40000 hv. procijenjena; obzirom na količinu i prirast, misli
pisac, da možemo uživati godišnji etat od 70O hv. za vrieme
125 godina, koje se ima dakle kao obhodnja smatrati, pri čemu
on efekat prirasta po odbitku godišnjeg užitka od 700 liv, na
zaostaloj drvnoj gromadi sa 15 hv. na 1000 hv. cieni, te na
taj način zbilja dokazuje, da kroz 124 godine podpuni prihod
od 700 hv. iz odnosne šume rezultira, te da za 125. godina
ostane jošte drvna gromada od 560 hv.


Pošto Beckman zahtieva, da se svaka sječina odmah
poshe siečnje opet zasije, to če nakon 125 godišnjeg razdobja
ih obhodnje biti sječivog drva razne dobe u dostatnoj mjeri
tako, da de potrajnost uživanja biti dovoljno osigurana.


Prem je opisani postupak Beckmanov jošte vrlo nesiguran,
to je ipak dovoljno znamenit, da mu posvetimo nekoliko rieči,
jer čini donekle prvobitni prelaz od diobe na jednake geometričke
šestare k metodam uredjenja, koje traže strogu potrajnost
uživanja.


Prije svega je kod dotičnog uredjenja prihoda spomenuti,
da je Beckman ipak več imao neku, ako i ne posve jasnu
ideju uredjenog stanja šume, kad se je realiziranjem jednakih
godišnjih drvnih gromada, te bezodvlačnom sjetvom posječenih
šestara trudio, da poluči postepeni red šestara, te podpuno
potrajno šumarenje uredi.




ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 31 ~
Pojmovi normalnog etata i normalne zalilie bili su mu
svakako nepoznati, jer ti faktori zahvaljuju svoj postanak kasnije
pronadjeuim normalno zališnim metodam. S toga on nije
bio u stanju etat putem točnog računa fiksirati, nego se je
morao pokusi osvjedočiti o uporavnosti izabranog etata.


Dobro mu je pomagala od oka procienjena količina prirasta,
jer se odnosi na 100 hv., te se je kao % uzeti mogla;
nu kao užitni ´^/o nije mu mogla služiti, jer za neposredno ustanovljenje
konkretne zalihe podavala bi odgovarajući rezultat
samo onda, da je slučajno uzeta odgovarajuća količina konkretne
zalihe.


U protivnom slučaju morao bi na koncu računa višak ili
manjak rezultirati, time pako Beckmanova tendencija, da se
naime užitak unutar uzete obhodnje na konkretnu zalihu, te
na dobiven prirast aa zaostaloj drvnoj gromadi poslije odbitka
užitne količine odnositi ima, ne bi polučena bila.


Pošto Beckman nije računom mogao doči do željenog odgovarajućeg
rezultata, ne preostade mu drugo, već nastaviti
več više puta spomenuti put pokusa. Taj je posao bio dugotrajan
i trudan, a pogledom na to, da je postotak prirasta
vrlo nepouzdano procienjeu bio, mogao se je polučiti i samo
vrlo nepouzdan uspjeh. Priznati moramo Beckmanu, da je,
uvidiv nedostatak geometričkoga razdieljenja radi nejednakosti
nžitaka, nastojao da nadje način uredjenja, koj bi osiguravao
jednakost užitaka, ako i je opisani njegov postupak dalekosežnih
izpravaka trebao.


Tako već na znanstvenoj podlozi bazirajući izpravak stupio
je tri decenija poslie u život uvedenjem kameralne takse. Nakon
kratkog vremena izdao je opet novo uredjenje prihoda nadšumar
Paulsen, naime ono po užitnom postotku, te je Paulsen,
a ne Hundeshagen izumitelj ove metode uredjenja.


Kakov napredak je u kratkom vremenu na tom polju polučen,
vidimo iz činjenice, što je Paulsen, protivno kameralnoj
taksi, koja kod ustanovljivanja drvne zalihe polazi sa gledišta,
da je prirast jedne i druge godine jednak, te da drvjie gro




ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 32     <-- 32 -->        PDF

raade 1 do H godisujili šestara tvore aritmetički niz, a sbroj
loga sbiljnu zalihu, izradio skrižaljke prihoda, uvjeri\ la
81´ kaineralua taksa na neistinitih predpostava temelji.


Prem nije zadaća ovik redaka postepeni razvoj uredjenja
šuma prikazati, to mi je ipak naglasiti marljivo nastojanje Beckmanovo,
da se šume uzdrže i šumsko gospodarstvo unapredi i
tako odvrati prieteca oskudi(ia na drvima. Ne samo u propisih


o uredjenju prihoda, vec i u onom dielu njegovih spisa, koji
govori 0 sjetvi drvec^a, vrlo je markantno to nastojanje izraženo,
jer na 260 strana teksta opetovno upuduje na bezodvlaČnu
sjetvu, te je neizcrpiv u najobširnijih podukah o dobroj izvedbi
iste.
Prem bi njegovi navodi danas jedva ikakvu vriednost imali
pogledom na medjutim postignut velik napredak, poldrugo stoljeće
minulo je od onda, to moramo podpuno priznanje izrec´i
tomu intensivnomu poborniku, koji je toliko nastojao unaprediti
šumarstvo, tim više, što je u ono vrieme lov i njega lova
prvo mjesto zauzimala, a šumarstvu se samo razmjerno malena
važnost pripisivala.


Vrlo je zanimivo .^liediti djelomice drastičnu polemiku,
koju Beckman u svojim spisima proti drugim šumarskim piscem,
osobito Doblu razvija. Iz te polemike uvidjamo, da je on svojim
izkustvom i inteligencijom odlično mjesto medju šumarskimi
suvremenici zau7/imao, nu ipak moramo priznati, da ma je
znanje prirodnih nauka bilo na vrlo nizkora stupnju. A kada
je kod njega bilo tako, kako h je tek moralo biti kod njegovih
suvremenika šumara.


Ne može-nas zadiviti, ako Beckman veHki dio suvremenih
šumara dieli u dva razreda. «Jedan dio» veh on «držim samo
za zeleno odjevene strojeve, koji se mehanički laćaju puške,
te bez mish kreću u sumu i iz šume.» Drugi dio istih jesu po
njemu «tiranski naobražene duše» i opet bez pravog šumarskog
znanja, imajudi smisla samo za što veću sredu u lovu. I u tom
opisivanju vrlo je obširan, te završuje: «Obje ovdje opisane
mnogobrojne obitelji Šumarske nisu u stanju niti znati, niti
upoznati što o boljku, naprodkn ili zaštiti šume^ i t. d.




ŠUMARSKI LIST 1/1898 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 33 -
Znvršujuci ove redke uiislini, da ovakova razmatranja Iz
prošlosti šumarske znanosti nisu baš posve bezvriedjia, jer nam
omogućuju sravnjivati današnji stupanj razvitka šumarenja
s onim, davno minulog vremena, te si stvoriti sud o postepenom
razvoju lijepe naše struke, te se veseliti neprestanom
njenom napredku.


Iz «Verhaudlungen des rorstwirtlien» preradio


V


Zandovsky.


Osobne viesti.


Imenovanje. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, obnašao
je imenovati oficijala Josipa Lončarića protustavnikora kod ogulinske
imovne obćine sa sustavnim! berivi.


Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je iz službenih
obzira premjestiti kr. kotarskoga šumara Bogomir a Kar a K a s a
od šumarskog odsjeka kr. zemaljske vlade kr. kotarskoj oblasti u Sv.
Ivanu Zelini, te kotarskog šumara Gjuru Deme tro vida od kr. kotarske
oblasti u Sv. Ivanu Zelini k onoj u Križevcih.


Premještenje. Kr. šumar Grjuro Lehotzk j upravitelj kr. šumarije
u Županji premješten je glavnomu odsjeku kr. ugar. ministarstva
za poljodjelstvo u Budimpešti, na mjesto njega primio je upravu redene
šumarije kr. šumar Emil Kmetony.


Zakoni i normativne naredbe.


Kr. županijskoj oblasti u Varaždinu. U riešenje tamošnjega
izvješća od 14. ožujka t, g. br. 2l66. u pogledu upita na čiji trošak ima
kr. kotar, šumar obavljati pregledbu sgradah ovlaštenikah urbar, obćina,
sbog dopitanja potrebitoga drva za gradjeviuu odpisuje se što sliedi:


3