DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 55 — mošnjih šumskih nadzorničtva podieljeno više hiljada ciepova, koji de dati opet mnogo kalama za proširenje oskoruša. Veća pokušališta sa oskorušem uredih su u šumama u Prusiji, Saksonskoj, Wirttemberžkoj, Turingiji i Švedskoj. Oskoruš je znamenit i s toga, što može uspjevati i do 1800 metara nad morem. On rodi ondje jošte plodom, gdje svaka druga voćka iznevjeri. Pitome voćke dakle nisu drugo, nego uzgojem usavršene divlje voćke. U prastaro doba nije niti bilo oplemenjenih voćaka, već samo divljih, ali tako dobra ploda, kao danas od oplemenjenih voćaka. Tomu je doprinašalo prikladno podnebje. Promjenom klimatićkih odnošaja izgubile su voćke od svoje savršenosti tako, da se ova savršenost danas naposebnim uzgojem dostići nastoji. U pjesmi nad pjesmama kod starih Izraelićana stoji rieč: «Sto je jabuka med šumskim drvećem, to je dragi moj med momcima (pjesma 2, 3,). Dakle od svega šumskog drveća slavila se najvećma jabuka. U prastaro doba rasle su voćke samo u šumi i vani u slobodi, jer nitko nije imao vlastitog posjeda. Prvi posjed postao je tekar time, što si je čovjek pre sadio jednu ili više voćaka, koje je kašnje oplemenio i ogradio. Tako se postepeno počelo razvijati i umjetno voćarstvo. Ponajprije je poznato u Aziji, odkud je preneseno u Grčku. U Italiji počelo se ponajprije oplemenjivanjem divljih jabuka. Oplemenjivanje bilo je od vajkada različno, a uzsliedilo je po prilici ovim redom: 1. Presadjivanjem divljih voćaka u voćnjake i dalnjim njegovanjem. 2- Oplemenjivanjem divljih voćaka, zatim presadjivanjem. 3. Sadjenjem izdanaka divljaka u voćnjake, zatim ciepljenjem. 4. Polaganjem grebenica divljih voćaka, zatim oplemenjivanjem. |