DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 55 —


mošnjih šumskih nadzorničtva podieljeno više hiljada ciepova,
koji de dati opet mnogo kalama za proširenje oskoruša.
Veća pokušališta sa oskorušem uredih su u šumama u
Prusiji, Saksonskoj, Wirttemberžkoj, Turingiji i Švedskoj.


Oskoruš je znamenit i s toga, što može uspjevati i do
1800 metara nad morem. On rodi ondje jošte plodom, gdje
svaka druga voćka iznevjeri.


Pitome voćke dakle nisu drugo, nego uzgojem usavršene
divlje voćke.


U prastaro doba nije niti bilo oplemenjenih voćaka, već
samo divljih, ali tako dobra ploda, kao danas od oplemenjenih
voćaka. Tomu je doprinašalo prikladno podnebje.


Promjenom klimatićkih odnošaja izgubile su voćke od
svoje savršenosti tako, da se ova savršenost danas naposebnim
uzgojem dostići nastoji.


U pjesmi nad pjesmama kod starih Izraelićana stoji rieč:
«Sto je jabuka med šumskim drvećem, to je dragi moj med
momcima (pjesma 2, 3,). Dakle od svega šumskog drveća
slavila se najvećma jabuka.


U prastaro doba rasle su voćke samo u šumi i vani u
slobodi, jer nitko nije imao vlastitog posjeda.
Prvi posjed postao je tekar time, što si je čovjek pre


sadio jednu ili više voćaka, koje je kašnje oplemenio i ogradio.
Tako se postepeno počelo razvijati i umjetno voćarstvo.
Ponajprije je poznato u Aziji, odkud je preneseno u Grčku.
U Italiji počelo se ponajprije oplemenjivanjem divljih


jabuka.
Oplemenjivanje bilo je od vajkada različno, a uzsliedilo je
po prilici ovim redom:


1. Presadjivanjem divljih voćaka u voćnjake i dalnjim
njegovanjem.
2- Oplemenjivanjem divljih voćaka, zatim presadjivanjem.


3. Sadjenjem izdanaka divljaka u voćnjake, zatim ciepljenjem.
4. Polaganjem grebenica divljih voćaka, zatim oplemenjivanjem.