DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 148 — Taj postupak iziskuje veliku opreznost, jer kod površnog izvadjanja toga posla mogli bi branjevini više škoditi, nego koristiti. Drugo sredstvo bilo bi pako, rano u proljeve po cieloj branjevini posijati sjeme od metvice (Herba menthac vulgaris), od koje trave miševi silno bježe, jer ju radi intenzivnog mirisa ne podnašaju. Izim spomenutih dvijuh sredstava, spomenuti ćemo još injekciju sa typhusovim baccilusom, koje se je sredstvo u Italiji sa povoljnim uspjehom rabilo. Na koncu valja mi kao interesantnu činjenicu uzpomenuti, da su u branjevini «Gredi» brestići ostali poštedjeni od miša. Da li se je to slučajno dogodilo, što je briest samo u 30",, primjesi, ili radi toga, što miševi hrastu daju prednost, to nam još nije poznato. Kao što jur rekoh, vidjeo sam tom prigodom dva miša i uhvatio sam ih, te ću ih ovdje opisati. Taj miš dugačak je 10 cm. sa 4 cm, dugim repom; ušesa mu intenzivno iz krzna van vire, na hrbtištu je mrko-crvenkaste, prama dimnju sve to svjetlije, a ozdola izpod nogu pako biele boje. Na svakom tabanu zadnjih nogu imade po šest žuljeva, rep mu je dvobojast, te prema kraju duljima dlakama, nego naprvo, obrasao. Zaključujem ovo priobćenje time, da ću branjevinu «Gredu» i nadalje opažati, a o opaženom opet svojevremeno izvjestiti. 0 biološkim podlogama za uzgoj sastojina. Od nadšumarnika i. s. Krafta. Nauka o uzgajanju šuma ima se naročito baviti time, kako da se dovedu u sklad medjusobni odnošaji pojedinih članova sastojine, pa zato moramo kod zasadjivanja i odgajanja sastojine nastojati raznovrstna medjusobna djelovanja pojedinih stabala prilagoditi svrsi, koju želimo postidi. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 149 - Medjusobni odnošaj pojedinih članova sastojine mjerodavan je ne samo za izbor vrsti gospodarenja, nego i kod jedne te iste vrsti gospodarenja razlikuje se po tom način njegovanja sastojine. Sve naše glavne vrsti drveća, ako im ne smetaju vanjski uplivi, rastu najbujnije, kad nema znatnijih preprijeka njihovom rastenju, pa i one vrsti, za koje običajemo reći, da rastu u sjeni, ne vole sjenu, nego ju samo bolje podnašaju, pa im toliko ne smeta, ako su privremeno zasjenjene, ili ako su od susjednih stabala postrance skučene*. No izkustvo uči, da je često štetno za stabla, ako su previše osamljena. Ovo treba predusresti povremenim zapriečivanjem pristupa svjetla i zraka, t. j . ostaviti stabla bliže jedno drugom, čime će si medjusobno donekle u rastenju smetati, pa makar time razvoj sastojine i zakasnio. Prema tome treba razlikovati koristne preprieke rastenja, koje treba sa gospodarskog gledišta podupirati i štetne, koje treba odstranjivati. Tri su vrsti preprieka rastenja, koje se u sastojini opažaju: ili su stabla u sjeni drugih (Unterstandsform), ili im susjedi postrance smetaju (Nebenstaiidsform), ili napokon jedno i drugo (Zwischenstandsform). U prvom slučaju valja razlikovati, da li su zakriljena stabla trajno u sjeni, ili taj podrast sam, odnosno u savezu sa drugim elementima sastojine treba, da jedan put sačinjava glavnu sastojinu. Ovo privremeno zasjenjivanje podrasta dolazi kod pomladjivanja pod zaštitom starih stabala, čemu je glavna svrha, da se mladi naraštaj od štetnih vanjskih upliva sačuva. Kod drugih vrsti gospodarenja, kao što n. pr. ondje, gdje se jakom progalom ide za tim, da se na stablima, što ostaju, pospješi prirast, te se time dodje do sortimenata sa znatnim dimenzijama (Lichtungsbetrieb), ili pak kod srednje šume — * Kao primjer vrati drveta, koje zbilja voli sjenu, može se naveati Heđera, koja pokazuje negativan heliotropizam, dočim ave važnije šiimako drvode avojim nadzemnim organima teži za svjetlom. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 150 — svrha je podrasta, da popravi tlo i poveća prirast, a da pri tom ne priedje u glavnu sastojinu. Ondje, gdje su stabla postrance zasjenita, starost im je ponajviše jednaka, dočim su u sastojini, sa postrance i odozgo zasjenjenim stablima^ starost i visina različite. Kojim se načinom rastenje najviše spriečava, ne da se na prečac kazati, jer pri tom odlučuje ne samo oblik spriečavanja, nego i vrst drveća, koje aktivno ili pasivno u tom sudjeluje, nadalje starost, odnošaji rastenja i sklop sastojine, stojbina, te stepen, u kom svjetlo ima pristupa, napokon mora se uzeti u obzir i to, da li su stabla u sastojini jednolično rasporedjena, ili dolaze u grupama. U opće imaju na prirast gromade najviše upliva one okolnosti, koje najviše zapriečuju pristup direktnog ili reilektiranog sunčanog svjetla, bez obzira na to, da li se skučena stabla nalaze pod drugima, ili su postrance zasjenjena. Kod jednako zapriečenog pristupa svjetla, svakako su u rastenju više skučena ona stabla, koja se u sjeni drugih (Neberschirmung) nalaze, jer ova posliednja ne daju, da lahke oborine na tlo dodju. No i obratno, kod velike suše, kada oborina u opće nema, bolje prodje onaj naraštaj, koji se posve pod starim stablima nalazi, nego li onaj, koji je na slobodnom prostoru, pošto u posljednjem slučaju tlo brže ishlapi, te drveće od suše trpi. Odmah iza posvemašnjeg zasjenjivanja (pretpostavljajući inače iste okolnosti) najnepovoljnije djeluje onaj oblik, gdje su stabla djelomično odozgo, a djelomično sa strane u sjeni (Zwischenstandsform). No ako kod ovog oblika sjena odozgo toliko baš i ne djeluje — premda to obično biva — znatno upliviše na rastenje sjena, što ju viša stabla bacaju postrance na niža. Najpovoljniji je za rastenje onaj oblik sastojine, gdje su stabla podjednako stara, jer su ovdje zaprieke rastenju najneznatnije. Ovaj oblik ima nadalje i tu dobru stranu, što se tu najjednostavnije postizava povoljan oblik i prirast stabala, bilo to naravnom njihovom medjusobnom borbom ili umjetnim načinom. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 151 — Ondje, gdje stabla u sastojini nisu jednolično rasporedjena, već se nalaze više u grupama, nastaju najraznoličnije smetnje u rastenju. N. pr. kod spomenutog gospodarenja sa jakom progalom mogu se grupe ostaviti, pa se nede morati čitava površina pomladjivati. U samoj grupi smetaju stabla postrance jedno drugom, no na rubovima grupe nastaje ovaj slučaj samo onda, ako se starost i visina stabala u grupi ne razlikuje od starosti i visine ostale sastojine, — inače na rubovima grupe bivaju stabla potištena i odozgo i postrance. I time, ako se ogranci i žilje ne može u dovoljnoj mjeri razviti, skuČuju se stabla u svom razvoju; čak i ondje, gdje su stabla sasvim pod drugima, spriečava se rastenje nadrastenih stabala, ako im se grane ne mogu razvijati. Obično se obraća malo pažnje na one sastojine, gdje su na način priebornog gospodarenja pomješani stariji hrastovi sa mladjim bukvama i grabovima. Premda ovake sastojine izgledaju obično bez ikakove harmonije, može za hrastove nastupiti opasnost, ako grane bukava ili grabova stanu prodirati ma samo i u dolnje djelove hrastove krošnje. Starije hrašće, koje već slabije raste i kod koga je i krošnja slabija, jako je osjetljivo, ako grančicama na njegovoj krošnji i najmanje smetaju stabla, koja imaja jaku sjenu; ovakovi hrastovi uginu obično već za nekoliko godina. Ako dakle hoćemo, da održimo starije hrastove, moramo skrbiti ne samo za to, da uklonimo sva stabla (osobito bukve i grabove), koja njihovoj krošnji smetaju, nego moramo njihovu krošnju trajno posve izolirati. Kod inače jednakih odnošaja, ovisna je množina proizve dene drvne gromade u sastojini o stepenu, u kom svjetlo do pire, no ovo pravilo prestaje, ako se neka izvjesna medja pre korači, jer preko te medje umanjuje svjetlost množinu lišća, koje assimilaciju obavlja. Razne vrsti drveća ponašaju se različito ne samo prema načinu, kojim su u svom slobodnom razvoju spriečene i stepenu |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 152 — i trajanja tih zaprieka, nego ta razlika odvisi od starosti i stojbinskih odnošaja i nije dakle čudo, da su u tom pogledu mišljenja šumarskih pisaca jako različita. Ove nesuglasice u mišljenjima mogu se izravnati jedino pokusima i opažanjima u šumi samoj i to razlikujući razne vrsti zaprieka rastenju. Vrlo je nepouzdano, kada bi tko litjeo u tom pogledu izvadjati zaključke po analogiji, n. pr. po tom, koliko dugo žive iglice četnjača, ili iz ponašanja nekog drveća prema postranoj sjeni zaključiti, kako će se to drveće ponašati, ako se nalazi sasvim u sjeni drugog drveća. Treba se samo sjetiti, da weymoutski bor spada medju one vrsti drveća, koje mogu najviše da izdrže postrance sjenu, dočinl je sasvim nešto drugo, ako je u sjeni drveća, koje ga je nadraslo. Pisac ove razprave oborio je već na temelja vlastitih opažanja navode nekojih pisaca, odnoseće se na odnošaj pojedinih vrsti drveća u sjeni, premda su se ti navodi slagali sa mišljenjima drugih pisaca. Ova suglasnost potječe ili otuda, što su jedni bez dovoljnih vlastitih opažanja usvojili mišljenja drugih, ili što su držanja jedne vrsti drveća u nekom specijalnom slučaju protegnuli i na druge slučajeve. Da se sastave općenite skale o odnošaja drveća prema zasjenjivanju, mora se u prvom redu uzeti u obzir odnošaj drveća raznih doba (Altei-sstufe) prema sjeni odozgo i to kod istog stepena sjene i kod iste stojbine*, pri tom ne treba pustiti iz vida i odnošaj prema postranoj sjeni, odnosno prema sjeni postrance i odozgo, za koje su često potrebne druge skale. Kod uzgoja sastojina mora se obratiti naročita pažnja na to, da se tlo održi u dobrom stanju i to, da se iz odpadaka sastojine stvori humus ; s drnge pak strane, da se sprieči napredovanje korova, koji tlo slabi, a kod pomladjivanja velike smetnje nanaša; ovo se sve postizava tim, da se sastojina u * Za ovakova istraživanja najprilfladnije su hrastove sastojine, postale pravilnim sadjenjem; kod njiii se obično opaža jednolična sjena. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 153 — sklopu održi — dakle činjenicom, koja samom rastenju stabala prieprieke stavlja. Uslied ovih preprieka rastenja biva tlo dakle bogatije, no podjedno je njegova djelatnost uslied tili preprieka umanjena; posljedica svega tog jest ta, da je ukupni prirast u sastojini manji, no taj se prirast obično ipak još financijalno rentira, dok sastojina ne poodraste (Stangenalter). Je li jedanput postignuta medja, gdje se prirast sa gledišta financ. gospodarenja ne bi više rentirao, treba kod onih vrsti drveća, koje više podnašaju sjenu, sasvim umjereno početi sa proriedom, jedno da se postigne veća djelatnost tla, a drugo, da se pomnožaju oni organi stabla (krošnja i žilje), koji povećavaju prirast. Ovo se ne odnosi samo na obične visoke šume, nogo n. pr. i na već spominjato gospodarstvo sa jakom progalom (Lichtungsbetrieb), kod kog se nalazi gusti podndadak; ovaj posliednji zapriečuje čosto razvoj mekote, što nepovoljno djeluje na prirast starih stabala — mora se dakle i ovdje prorieda češće provesti. Od prijeke je potrebe za naravno pomladjivanje, da se polaganom jačom proriedom stvori mekota. Kazlog, da naravno pomladjivanje mnogo puta ne uspije, (osobito kod bora) leži ponajviše u hrdjavom gospodarenju. Ono, što je priroda mogla liepo sama izvesti, dok se čovjek nije u u njeno djelovanje umiešao, uzima se danas za nemoguće! Da predzabrane ne uspiju, tumače mnogi time, da se je tlo vremenom pogoršalo. Hrdjavim gospodarenjem postaje tlo bez dvojbe lošije, ali bilo je hrdjavog tla i u nekadanja vremena, pak je naravno pomladjivanje ipak moglo uspjeti; s druge strane vidimo, da danas često i na najboljem tlu naravni podmladak ne uspije, što je najboljim dokazom, da razlog tomu neuspjehu valja tražiti ponajviše u hrdjavoj metodi, kako se to pomladjivanje provadja. Ove mane leže u prvom redu u tom, što se za volju običnih pisanih teorija pomladjivanje sječe obavija po šabloni u skokovima, dočim to priroda polagano i stalno vrši. Tim se na |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 154 — činom smeta naravnom razvitku i postizava se upravo protivno, t. j . tlo podivlja. Do zaključka, da se danas uobičajenim načinom predzabranjivanja (Vorverjiingung) ne postizava svrha, došao je pisac ove razprave na temejju praktičnih opažanja, a ne teoretskim izvadjanjem. Kod svih vrsti drveća i na različitim stojbinama opaža se, da nastaje sam od sebe podmladak — predpostavljajući, da tlo nije podivljalo — kad se u interesu pospješenja prirasta sa gledišta financ. gospodarenja u odraslijim sastojinama provedu proriede. Ovaj se podmladak prepušda sam sebi, jer je još neupotrebiv, pa za čudo, koliko se dugo zdrav održi. Sječom, pri kojoj se vade stabla 4a i 4b razreda, nadalje bolestna i kržljava stabla starijih razreda, pospješuje se ne samo plodovitost stabala nego i mekote, dočim se jačim pro- ga´ama po načinu običnih oplodnih sječa može postići to, da korov otme mah i tlo ne bude kadro pružiti sjemenu za nicanje potrebite uvjete. Iz ovoga se vidi, da naravno pomladjivanje često ne uspije i na najboljim stojbinama, na tlu, gdje trava lahko raste, ako se provedu uobičajene oplodne sječe, osobito, ako je progala bila jaka (što se žalibože vrlo često dogadja) i ako se progala na brzo ponovi; ovdje ne pomaže onda ni priredjivanje tla, koje je uz to još i sa velikim troškovima skopčano. Šta više, često se. i sa samim pripremnim sječama povadi previše stabala. Kod proriede, kojom se ide jedino sa povećanjem prirasta, dobije se 5a razred stabala, no ovaj se mora ukloniti, čim se je sa pomladjivanjem započelo. Ondje, gdje prieti opasnost od mrazova, ili gdje bi tlo moglo previše travom obrasti, dobro je, ako se sjemenjače (Mutterbestand) za vrieme pomladjivanja na gusto pridrže, pa makar usljeg toga postotak prirasta privremeno i ne odgovara financ. zahtjevima. U tak im slučajevima ne treba se obazirati na financ. ravnotežu sve dotle, dok pomladjivanje nije podpuno uspjelo. Množina svjetla, koja kod na ovaj način provedenih sječa dopire, dovoljna je i za 4—5 (kod bukve i jele na svježem |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 155 — jakom tlu i za 8—10) godišnji podmladak; jedino kod bora i ariša biti će dobro, ako progala bude nešto jača. Pisac preporuča ovu svoju praktičnu metodu — makar samo pokusa radi — svagdje, gdje treba provesti pomladjivanje na tlu, koje bi moglo travom zarasti. Pri tom se ne može ništa izgubiti, a postigne se svrha lako i bez troškova; u protivnom slučaju ne dodje se do cilja nikako ili kasno, uz to se mora tlo priredjivati, što je sa znatnim troškovima skopčano. Kod bora i ariša neprilika je, što se njihove sastojine vrlo često same od sebe toliko proriede, da tlo podivlja; radi toga nije moći više puta pomladjivanje naravnim putem niti provesti. Usljed toga mora se već u interesu prirasta pravovremeno ići za tim, da se u ovakim sastojinama tlo zaštiti. Ne obaziruć se na to, da se tlo zašumi vrstima drveća, koje mogu sjenu podnositi, postignuti ćemo cilj, ako tlo zasadimo sa kupinom. Doduše kupina može kod kasnijeg pomladjivanja smetati, no korist, koju ona pruža zaštičivanjem t´a, tolika je, da se na to ne treba obazirati. Uz to dolazi i ta prednost, da ona lahko uspieva već i u sastojini, koja je nešto jače proriedjena, a i na mršavijem tlu kupina štiti tlo (bolje nego podrast) od vjetrova, spriečava, da vjetar ne raznosi odpadke iz sastojine, podržaje svježinu tla, pospješuje mekotu i uz malu pripomoć doprinaša, da na tlu izrastu vrsti drveća, koje tlo popravljaju, a prihod povećavaju. Tlo, koje je hrdjavim gospodarstvom i slabim nasadom sasvim zapušteno, može se pomoću kupine za 10—20 godina sasvim popraviti, šta više, podignuti na viši stepen stojbinske dobrote. Gdje podrast nije obljubljen, preporučuje se za popravak tla sadnja kupine u razmacima od 10 m.; kod ove sadnje treba izdanke, koji se na stabalcima već nalaze, prerezati i dovesti u doticaj sa tlom i već za nekoliko godina biti će čitava površina sa kupinom pokrita. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 156 — Nuzgred budi rečeno, da kupina ima osobitu važnost za njegovanje lova, da ukrašuje tlo, tako da bi se mogla gdje gdje i u parkovima upotriebiti i napokon, da ondje, gdje je tlo sa kupinom pokriveno, sačuva se bolje sušanj. Pteris aquilana zaštićuje i ukrašuje takodjer tlo, pa bi se mogao u rečenu svrhu za nuždu upotriebiti, ali nikada ne može biti ono, što je kupina. Kod borovog naravnog pomladjivanja biti će potrebno na tlu, koje je svoju rahlost već izgubilo, da se ovo u prugama donekle uzruje. U takom slučaju mora se i kod bukve tlo donekle umjetno prirediti, pa nema razloga, da tu umjetnu pomoć boru uskratimo. Na ledinama, gdje se ne sakuplja voda, koja ne bi otjecati mogla i gdje ispod gornje naslage tla nema nepropustne naslage kamenja, te koje se više ne upotrebljuju kao pašnjaci, nastaje polagano sam od sebe podmladak i bez priredjivanja tla, ako se samo nalazilo nekoliko starih borovih stabala, ili ako se pobacalo borovog sjemena. Tlo postaje u ovom slučaju sposobno, da na njem sjeme nikne, čim je ledina zastarila i malo sa mahovinom obrasla. Na ustuk neopravdanim nazorima, osobito u novije vrijeme, mora se naročito naglasiti, da su mnoge preprijeke u rastenju sastojine upravo potrebne za njezin valjan uzgoj. Ako su stabla u mladosti previše na rijetko, ne može se njihov oblik (VoUholzigkeit) i čistoća razviti onako, kako bi trebalo, a često niti visina. Preprijekama, što ih stavljaju stabla 3. razreda stablima 1. i 2. razreda, dakle onima, koja treba da jednom glavnu sastojinu sačinjavaju, ide se za tim, da se kod posljednjih postigne dugačka i puna deblovina, što se teže postizava, ako se ova stabla u slobodnijem prostoru razvijaju, jer onda obrastu sa ograncima. Ovi ogranci nastaju ili iz grančica, nalazećih se već na mladoj biljci, pošto se uslied nepodpunog sklopa ne osuše, ili izrastu iz t. zv. latentnih (spavajućih) pupoljaka, koji se na deblu nalaze. Kod mnogih vrsti drveća od velikog su zamašaja ovi «spavajući» pupoljci po razvoj sastojine, pa bi bilo vrlo vrijedno proučiti pobliže njihov upliv kod raznog dr |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 157 — veća, a Teodor Hartig pokazao je već u tom pogledu put, kojim bi trebalo ići. U namjeri, da dominirajućim stablima pospješe rastenje, mnogi šumari prorjedjuju sastojiae previše, a njekoji uzimaju na to obzir već prilikom pomladjivanja, naime sadeći biljke u velikim razmacima, no upravo time obraća se premalo pažnje vrlo važnom momentu, kakov će oblik imati ta stabla, ovo je tim veća pogrješka, što se zakržljala stabla kasnije u i onako već rijetkoj sastojini moraju povaditi. Kao obično, išlo se i u ovom slučaju iz jednog ekstrema u drugi. Nekada je vrijedilo pravilo, da sastojina tim više raste u visini, cim joj je sklop jači. Kad je kasnije dokazano, da ovaj nazor nije izpravan, išli su neki tako daleko, pa su tvrdili, da nije potrebno za rastenje u visinu održati sastojinu ma i u umjerenom sklopu, šta više, da je upravo štetno. I ovdje je istina po sriedi. Jakim sklopom sprječava se istina razgranjivanje stabala, a pospješuje se razvoj terminalnih pupoljaka, nu razvoj u visinu ne može biti tako intenzivan, kao što se misli, jer uslied pomanjkanja dovoljne množine organa ne dobiva stablo dovoljno hrane. Na drvnom tržištu traže se stabla sa čim boljom punoćom (vollliolzig) i sa čim jednoličnijim godovima. Takova stabla uzgojiti ćemo umjerenim i postepenim prorjedjivanjem mladih sastojina. Medjutim treba zahtjeve na posebnu kakvoću drva samo toliko uzeti u obzir, u koliko stoje u ravnoteži sa financ. zahtjevima, koji se od sastojine iziskuju, inaČe moralo bi se za takove sortimente platiti toliko, da višak iznad običnih cijena nadoknadi one troškove, koji su uzgojem ovakovih stabala prouzrokovani. No ovi troškovi znadu više puta biti jako veliki, da se uzgoje stabla sa uzkim godovima treba po prilici 30 godina više, pa bi se ovakov materijal morao platiti dvostrukom običnom cijenom. Radi toga zadovoljiti će se drvotržci radje sa sortimentima niže kakvoće, nego da plate velike troškove, skopčane sa uzgojom materijala osobite vrstnoće. Ako se mlada sastojina u nevrijeme znatno prorijedi, može to imati štetnih posljedica i za prihod. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 158 — Nema dvojbe, da sva dominirajuća stabla (herrschende Stammklasse) u mladoj (Stangenorte) sastojini pokazuju veći postotak prirasta, nego li je postotak, koji se sa gospodarskog gledišta traži; vadjenjem ovakovih stabala uklanja se iz sastojine materijal, koji bi, kad bi se ostavio, nosio vede kamate; nego li donosi novac, koji se za taj materijal utrži. Uz to se mora imati na umu, da ta stabla, kad se u sastojini pridrže, nose posrednu korist time, što povoljno djeluju na razvoj oblika drugih stabala. Pod izvjestnim okolnostima može se doduše ovaj gubitak nadoknaditi time, što se prirast ostalih stabala u prorjedjenoj sastojini poveća. Je li jedanput prestao koji od navedenih razloga, da stabla u njihovom razvoju sprečavamo, samo se po sebi razumije, da treba te zaprieke čim prije ukloniti ili ih umanjiti. Ne učini li se to u pravo doba, mogu po prirast stabala nastati vrlo hrdjave posljedice, osobito u hrastovim i borovim sastojinama i to na dugo iza u nepravo vrieme provedene prorjede, a kadkada i za cieli život sastojine. U ostalom, kod proriedjivanja potištenih sastojina, treba vrlo oprezno postupati, da se prava mjera ne prekorači; nepažnjom počinjeno je u tom pogledu već mnogo pogrešaka u šumskom gospodarstvu. Postepenim uklanjanjem zaprijeka, koje su stablima naškodile, mogu se ovi zakržljavili individui oporaviti ; naprotiv, ako se u jedanput ostave na slobodnom prostoru, mogu odmah uginuti. Razlog brzoj njihovoj smrti ili^ ako ostanu u životu, nepovoljnom njihovom razvoju leži makar donekle u različitosti odnošaja prema svjetlu onog lišća i pupoljaka, koji su postali u podpunoj sjeni ili polusjeni, pa sada na jednom na svjetlo dodju i onih, koji su već prije na svjetlu bili. Lišće izraslo u sjeni, nije tako ustrojeno, da može pri iznenadnom svjetlu normalno assimilirati, kad se dakle stabla, koja nemaju dovoljno na svjetlo priviknutog lišća i pupoljaka, od jedan put u podpunu svjetlost stave, moraju ili uginuti ili obole, što se osobito kod smrekovog podmladka po požućelim iglicama pozna. Mnoge vrsti drveća, kad su duže vremena u jako potištenom položaju, budu na svojim nadzemnim vegetacionim or |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 159 — ganima tako oštećene, da se više ne mogu oporaviti niti onda, kada ih sa svom opreznošdu te potištenosti oslobodimo. Prema današnjem našem znanju težko je, gotovo nemoguće a priori odlučiti, u koliko će se potištena stabla, kad se oslobode, moći oporaviti. ~Na riešenju ovog pitanja, koje je za uzgoj sastojina od tolikog zamašaja, malo je do danas uradjeno. Ne samo vanjski izgled potištenih stabala, nego i to, u kom odnošaju stoji njikovo lišće, izraslo u sjeni i ono u svjetlu, odlučuje pri tom, u koliko će se stabla moći oporaviti. Stabla sa lišćem i pupoljcima^ izraslim u podpunoj sjeni, uginuti će, ako se nenadano na podpuno sunčano svjetlo stave, pa makar po vanjštini sasvim zdrava izgledala. Prema svemu ovome može se za sada uztvrditi samo toliko, da je kod prorieda relativno najsigurnije jamstvo proti svim kasnijim posljedicama označene vrsti, nadalje proti štetnim posljedicama, koje mogu nastati po samo tlo, proti bolestima kore i suhobrčnosti, ako se prorjede provedu umjereno u više godišnjim razmacima i to tim opreznije, čim je sastojina bila gušća. Ovo je jedino prikladno «generalno» pravilo, koje se može primijeniti u svim slučajevima prorjedjivanja i progala prilikom predzabrana. Kod prorjedjivanja vodi ovo pravilo do toga, da bude obhodnja prorjede čim kraća, premda je to skopčano sa neugodnostima u gospodarstvu. Spomenuti treba samo, da se kod priebornog prorjedjivanja vade stabla 1. i jednog diela 2. razreda u prilog stablima 3. i 4. razreda; ovdje se ne može na gore označeni način polagano i postepeno prorjedjivati, jer se vadjenjem jakih stabala sa velikom krošnjom iznenada stave na svjetlo okolna slabija stabla. Usljed toga dogodi se vrlo često, osobito u smrekovim sastojinama, da uginu upravo ona stabla, koja smo htjeli sačuvati i radi kojih smo žrtvovali liepa i jaka stabla 1. i 2. razreda. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 160 — Ima još toga, što bi se proti prieboriiom prorjedjivanju moglo navesti, ali to ne spada u ovu razpravu. Jedino, što bi se moglo navesti kao dobra strana tog načina proriedjivanja, jest vadjenje zakržljalih stabala, nu u ostalom ovo je princip svake racionalne proriede. Kod prve proriede nadje se u sastojini toliko zakržljalih elemenata, da će, izvidivši ih, i najvedi pristalica Borgre V 0 V 0 g postupka morati predomisliti se, može li se vaditi još i ona stabla, koja su ostalu sastojinu jako nadrasla. Dakle i kod Borgrevovog načina dogadja se vrlo često, da se kod prve proriede vade samo zakržljala stabla. Vadjenje takih elemenata djeluje vrlo povoljno na preostalu sastojinu, nu to se ne može uzeti dobrom stranom prieborne sječe, kod koje se inače i ljepša stabla vade, jer kržljava stabla moraju se upravo vaditi i bez uporabe tog načina proriede. Kad će se početi i u kolikoj će se mjeri ukloniti zaprieke rastenju, zavisi od stojbine, vrsti drveta, starosti, te od razvitka sastojine, a kod mladog naraštaja, koji je u sjeni postao i od toga, kolika mu opasnost prieti od mraza i neće li travom zarasti. Jedna od najvažnijih zadataka šumarske znanosti jest iztraživanje učinaka, koji se u praksi pokazuju kao posljedica preprieka rastenja, te proučiti, koji bi bio najshodniji postupak sa tim zaprjekama. Samo kod starijih sastojina, koje smo za riedak sklop već pripravili, smiju se stabla u tolikom stepenu izolirati, da im susjedi niti najmanje ne smetaju. U onim sastojinama, gdje zaprjeke rastenju postoje postrance i odozgo (Nebenstandsform), ne samo da se time sklop podpuno prekine, nego izmedju krošanja susjednih stabala nastaje prazni prostor, koga veličina mora zavisiti od vrsti drveća. Na pr. kod ariša, za tim kod bora i hrasta smjeti će se izoliranje najjače provesti. Već je iztaknuto, da prirast nije uviek u stalnom razmjeru prema stepenu, u kom je sastojina proriedjena. U sastojinama, koje su prije u jakom sklopu bile, nalazi se na stablima — |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 161 — kao što je već napried rečeno — lišća, koje je u sjeni i koje je na svjetlu postalo, usljed toga i opće usljed pomanjkanja dovoljne množine organa za assimilaciju, neće takova stabla, kad im se dade veći prostor, moći podpuno taj prostor u svoju korist upotriebiti; no osim toga glasoviti phjsiolog Wiesner u Beču dokazuje, do je difuzno svjetlo, koje pada na stabla, ako im je sklop u manjem stepenu prekinut, od mnogo veće važnosti za biljke, nego li direktno sunčano svjetlo. I opažanjima u šumarskoj praksi dokazano je, od kolike je znamenitosti difuzno svjetlo za hranu biljaka; n. pr. u zatvorenim bukovim sastojinama nastaje prerano podmladak, na koji pada više puta samo difuzno svjetlo, pa se takov podmladak na rahlom tlu dugo zdrav održi, U ostalom ne smije se Wiesnerova theza previše općenito uzeti. Nesumnjivo je naime, da je razvijanje biljaka (osim u posve ranoj mladost) sporije, ako je pristup direktnog sunčanog svjetla sasvim zapriečen, nadalje od važnosti je u ovom pitanju stojbina i vrst biljke; tako n. pr. ima biljaka, koje bez intenzivnog direktnog svjetla ne mogu uspievati. Medju ove spadaju na nasu sreću mnoge vrsti korova, koje nam u šumama velike smetnje prave. Da se ustanovi, što se je u gospodarskom pogledu sa proriedama raznog stepcna postiglo, treba uzeti za podlogu ne samo absolutno produciranje gromade i vriednosti, nego i vrieme kada se je prorieda obavila; radi toga treba uzeti u račun prihod, postignut kod proriede, prolongiran sa gospodarskim postotkom. Kao što je već dokazano, može se pri tom mjesto novca uzeti vriednost gromade. U posve mladim sastojinama mora se obratiti g´avna pažnja na to, da stabla dobiju liep oblik i zdrave krošnje kod stabala 1. i 2. razreda, a ne na potenciranje prirasta. Za povećanjem prirasta u prvom redu mora se ići tek kod odraslijih sastojina (altere Stangenorte und Baumorte). Od osobite je važnosti, da se odmah uzporedo sa liepim oblikom nastoji kod stabala 1. i 2. razreda odgojiti i zdrava krošnja. Zdrava krošnja ne samo da je uvjetom razvitku dovoljne množine organa za assimilaciju, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 162 — nego od toga zavisi, koliko će se krošnja moći održati sposobnom za razvitak. Razvijanje krošnje sastoji se kod mladih stabala stvaranjem grančica na mladim Ijetorastima (Hohentrieb), kod starijih pak drveta, koja više u visinu ne rastu, u tom, da se u krošnji nalazeće se grančice produljuju i da spavajuća oka tjeraju. Kod nekojih vrsti u zatvorenim sastojinama prestanu grančice krošnje već dosta rano produljivati se, n. pr. kod bora; pošto nadalje kod bora i spavajućih oka, koja bi mogla krošnju nadopuniti, ili posve nema, ili već kod mladih stabala prestanu tjerati, to nisu takova borova stabla, koja su u sklopu odrasla, kadra svoju krošnju dalje razvijati, kada im sa proriedom više slobodnog prostora dade; iz tih razloga opasno je borove sastojine proriedjivati priebornim načinom. Sposobnost, da se krošnja i dalje razvija, moći je kod bora održati, ako se po prilici 40-godLšnja sastojina jako proriedi, a posije prorieda ponovi, time se vršci grana održe zdravi, a prieći se, da se sastojina sama od sebe ne proriedjuje. (Nastavit će se). LISTJk-K:. Zakoni i normativne naredbe. Riešitba kr. zemaljske vlade pogledom na §. 11. pr. B) š. z. Visoko vladinom naredbom, odjela za unutarnje poslove od 23. prosinca 1897. broj 63246 na kr. županijsku oblast u B. jest u jednom šumsko kvarnom predmeta upozoreno na uporabu i tumačenje naslovne zakonske ustanove. Jedna imovna obćina podniela je kot. oblasti na razpravu prijavu, da je N. N. posjekao u riedkom sklopu jedan šuplji, nu sirovi hrast, sposoban za kolje i ogrievna drva. Odštetu je imovna obćina proračunala, uporabom §. 3. t. 2/a pr. D. š. z., na 16 for. 50 nč., a pošto je upitni hrast zaplienjen, te prodan za 10 for. 90 nvč., tražila je za naknadu samo razliku proračuuane odštete i dražbom unišlog utržka, dakle izuos od 5 for. 60 nč. |