DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1898 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 135 dakle sa 2 5 m^, niti ne spominjuć one, koji su ^U selištni posjed dielili na dva, tri i više dielova i koji izlazeći dielovi po §. 15. u obće niti članovi imovne obcine bili ne bi, a ipak goriva drva potrebuju ? JSTa ta je pitanja težko odgovoriti, a ja ću nastojati samo moje mnienje drugovom, koje ista briga tare, izjaviti. Po §. 14. naputka A. od g. 1881. moraju, ili bolje rekuć morale bi stranke kod gosp ureda najaviti promjene, nastavše kupom, diobom, darovnicom i t. d. u svrhu knjižnoga provedenja. Usljed mnogobrojnih proglasa putem oblasti i t. d. čini to onaj dio pravoužitnika, kojemu ovo knjižno provedenje u prilog ide, dočim obitelji, koje su svoje nekretnine prodale na nepravoužitnika, mudro šute i kod doznake svake godine svoju pripadnost povuku, ma da stanuju u propalih vinogradih na Va ili Vi rali zemlje, a na njihovom liepom posjedu u selu živi Madjar ili Ceh, koj si drva kupi kod države ili kod vlastelinstva. Doznaku drva obavljajući organ imovne obćine imade izkaz od gosp. ureda, nu riedki su slučajevi da ga tko kod doznake na tu promjenu upozori; a zašto ne, za to, što onaj nesretnik, koji je svoj grunt u selu prodao, a drva na isti još uviek vuče, nema voznog blaga, pak iz polovine dade drugomu drva izraditi i privesti, ter na taj način dvojica životare, a susjed mora šutiti od grožnje one dvojice. Šumar sam ne može poznati svakoga pravoužitnika, koji je svoj posjed prodao, jer ima u svom području doznaku za 30—40 sela. U obsegu moje imovne obćine imade takovih selišta i to u svakom selu po nekoliko, koja već odavna stoje u rukuh nepravoužitnika. Pokušao sam samo približno ta selišta izpustiti, kao i ona, kojih su se prijašnji vlastnici razišli po svietu, ili kojih je raznim! malimi razprodajami nestalo, ter ovako uštedjenu pripadnost prispodobiti sa brojem odieljenika, čija su selišta po §. 15. |