DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 199 — Nakon svršenih izpita zaključilo je povjerenstvo svoje uredovanje, ocjeniv uspjeh pismenog i ustmeuog izpita. Prema tomu proglašen je je jedan kandidat «dobro», a šestorica njih «dovoljno» osposobljeuimi za samostalno vodjenje šumskog gospodarenja, dočim je jedan kandidat reprobiran na pol godine. Dne 16. ožujka po podne predao je predsjednik izpitnog povjerenstva g. Robert Fiscbbach u ime kr. zemaljske vlade aprobiranim kandidatom svjedočbe, zaželiv mladim šumarom najbolji uspjeh i potaknuvši ih podjedno na neumoran i uztrajan rad u njihovom velevažnom zvanju. Sitnice. K tumačenju njekih ustanova šumskoga zakona i zakona od 36. ožujka 1894. 1. Jeli privatni vlastnik šuma, koje nose karakter §. 4., 5., 6., 7. i 19. zakona od ´6. prosinca 1852., nu takovima još proglašena nisu, dužan molit i dozvol u u županijskog upravnog odbora za sječu tih šuma? 2. Kada se ima uporabiti koji od §§. 2.-7. , 19., 20. šum. zakona od 3./12. 1852. te §. 14. zakona od 26/3. 1894., kojim se uredjuje stnrčna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom? Povodom konkretnog slučaja — gdje je jedan privatni vlastnik suma sječu vlastite svoje šume nadležnoj političkoj oblasti samo najavio — porodiše se dva protivna muienja. Jedno od tih, upiruć se na dosadanjoj, u nekih predielih naše domovine postojećoj praksi, tvrdi: daje svaki pa i privatni vlastnik šumah dužan zatražiti dozvolu za sječu vlastite njegove šume, a da puka prijava nije dovoljna, dooim drugo mnieuje, koje se navodno upire na ustanove šumskoga zakona od 3./12. 1852., tvrdi: da privatni vlastnik nij e duža n tražiti dozvolu za sječu njegove vlastite šume — već da je puka prijava dovoljnom. Obzirom dakle na ova dva u diametralnoj opreci stojeća mnienja, pokušati ću obzirom na ustanove šumskog zakona od 3./12. 1852. i na ustanove zakona od 26./3. 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom — uz navedenje razloga jednoga i drugoga mnienja — ovo prieporno pitanje pobliže razglobiti — te konačno i svoje mnieuje kazati. Naš šumski zakon od 3. prosinca 1852., koji je kod nas uveden carskim patentom od 24. lipnja 1857., dieli u §-u 1. šume i lugove u tri kategorije i to: |