DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 201 — Kod 7, abranbene šume je to drugčije; ta ne pruža ništa za obci boljak (osim ako je ujedno i zaštitnom), već imade služiti lih posebno opređieljenom objektu, kako smo to jur gore spomenuli. Prema §. 354. o. g. z. vlastnost, smatrana kano pravo, jest vlast, raditi po volji sučanstvom i koristmi stvari kakove i svakoga inoga izključititi od toga. Ova obćenita ustanova ali nalazi n §. 364. o. g. z. svoje ograničenje u toliko, što se kaže «u obće izvršavanje prava vlastnosti ima samo u toliko mjesta, u koliko se time ne vriedjaju prava trećega, niti se prestupaju granice propisane u zakonih, da se uzdrži i unapredi obćenito dobro. Ovo ograničenje postavlja zakon, a da onomu, koji uslied toga ograničenja trpi, ne podaje kakovo pravo na odštetu. Tomu usuprot nastavlja §. 365. o. g. z., kad ište občenito dobro, mora član države ustupiti uz primjerenu naknadu i samu podpunu vlastnost stvari kakove. Uporabimo li sada gore spomenute ustanove občeg gradj. zakona na § 6, 7. i 19. šumskoga zakona od 3. prosinca 1852., to ćemo viditi, da vlastnici šuma, koje podpadaju pod ustanove §. 6. i 7. šum. zakona, ne imadu nikakovo pravo na odštetu bud sa strane države bud sa strane privatnika, dočim oni, kojih šume podpadnu pod ustanovu § 19. šum. zakona, takovo pravo imadn. A da je tomu tako, vidljivo je odatle: Vlastnik — koji imade šumu — koja je zaštitno m proglašena, mora takovu čuvati, kako je gore jur rečeno, radi nje same, radi njezinog vlastitog tla i položaja, dakle u prvom redu radi njegove vlastite koristi — a obće dobro dolazi tek u drugoj liniji — pa prema tomu mu obzirom na §. 364. o. g. z. za to ograničenje njegovog vlastničtva ne pripada nikakova odšteta ; dočim usuprot vlastnik šume — koja spadne pod udar ustanove §. 19. šum. zakona — dakle gdje takova šuma postane šumom zabranbenom , gdje se takova zabrana zahtjeva bud za osjeguranje osobe bud dobra državnoga ili privatnoga, vlastan je po §. 365. 0. g. z. kao i po §. 19. šum. zakona od 3. prosinca 1852. tražiti odštetu — koja će se tada dotičniku po postojećih propisih i dopitati. Razloživ ovako samo dieljenje šuma obzirom na subjekte, nadalje pogledom na šumsko-redarstveno, te nacionalno-ekonomičko-juridičko gledište, prelazim na razmatranje gore spomenutih prepornih pitanja Ponajprije ću navesti mnienje onih, koji stoje na stanovištu dosadanje prakse, te koji traže, da i privatni vlastnik imade tražiti dozvolu od nadležne političke vlasti za sječu šuma, koje imadu značaj §. 6., 7., 19. zakona od 3. prosinca 1852., nu takovimi jošter proglašene nisu. |