DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 202 — Zastupnici toga mnienja opravdaju isto time, da državnoj vlasti ne može biti svejedno, kako se sa šumami gospodari, t. j . da li racionalno ili ne, da li se vlastnik šume drži ustanova šumskoga zakona ili ne, pa jer je u novije doba učestalo neracionalno gospodarenje sa šumami i pošto su se iste počele sjeći bez obzira na ustanove šumskoga zakona, dapače se u mnogih slučajevih devastirale, da je državna vlast dužna tomu na put stati i zahtjevati od svakoga, dakle i od privatnika, kojega šume ne spadaju pod udar gore spomenutih zakonskih ustanova, hoće li bud ikakovu razpoložbu sa svojom šumom učiniti, da zatraži prij e dozvol u od nadležne političke vlasti, koja će tada imati naumljenu razpoložbu po svom stručnjaku izpitati, pa ako se ne protivi ustanovam šumskoga zakona, takovu dozvoliti, u protivnom pako slučaju takovu ili posve uzkratiti ili pako propisati način te razpoložbe u duhu šumskoga zakona. Kad je već šuma izsječena, vele nadalje, tada da je već kasno proti vlastnikn šume postupati ma i globami, jer se šume ne razvijaju tako brzo kao što drugo bilje; pa da kroz vrieme, dok one postanu onom, kojom su bile, može se nanieti silna šteta ne samo pojedinom privatniku, državi — nego i obližnjoj okolici. Tako govore zastupnici prvoga mnienja. Zastupnici drugoga mnienja — naime onoga — da privatni vlastnik za šume, koje spadaju pod udar § 6., 7. i 19. šumskoga zakona, nu koje takovimi jošter proglašene nisu, ne treba tražiti dozvol u u svrhu slobodnoga razpolaganja sa istima — navode sliedeće: Privatni vlastnik ili posjednik šuma nije (izuzam §. 2- i 9. zakona od 3. prosinca 1852. i §. 1. i 14. zakona od 26. ožujka 1894.) po dosada u krieposti stojećem šumskom zakonu nikad a dužan zamoliti u nijedne vlasti dozvole za sječ u svojih šuma — a to stoga ne, pošto u cielora šumskom zakonu, kao i u provedbenoj mu naredbi, izdanoj po c. kr. austrijskom ministarstvu poljodjelstva od 3. srpnja 1873. br. 6.953, glede toga nikakova propisa ne ima. Nije nadalje privatni vlastnik šuma, koje nose značaj ili osebine §. 6 , 7. i 19. šum. zakona, dužan za takovu dozvolu zamoliti niti zato, jer on kao laik u obće glede tih eventualnih svojstava svojih šuma upućen nije — niti biti može. Ima li isti namješteno, propisno usposobljeno šumarsko-upravno osoblje, tad tih ustanova pri uporabi svojih šuma povriediti neće; ne ima li toga (a imati bi ga morao po §. 22. šum. zakona), onda će po §. 23. šumskog zakona: a) političke vlasti ili ureda radi opaziti protuzakonitosti po svojih organih, zato postavljenih (zakon od 22. siečnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod polititičke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, ili će |