DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 39 <-- 39 --> PDF |
^ 205 — na zahtjevanje ovlaštenika ili obterečenika; ovu pak osnovu sastavlja, takođjer na zahtjevanje jednoga ili drugoga vlast okružna, ili gdje takove u kojoj krunovini ne ima, najniža vlast politička po presluhnuću jedne i druge stranke i na temelju narisa, sačinjenoga ili prosudjeuoga po nepristranih vještacih. §. 19. š. z. Ako se za osjeguranje budi osoba budi dobra državnoga i privatnoga silno iziskuje osobit način postupk a sa sumarn i kao n. pr. zaštićeuje protiv urvinani, padanju stiena, odvalam kamenja, prodorom gora, popuzinam zemlje i t. d.; može se to narediti po državi i uslied toga stavit šuma u dotičnom kraju pod zabranu. Zabrana ova sastoji u tom, da se ima točno propisati i koliko moguće osjegurati potrebni osobiti način postupanja sa šumom. Ako se iz takovih naredaba podignu tražbine na odštetu, imadu se iste prosudjivati po postojećih zakonih. Zabranu ovakovih šuma valja u smislu §. 20. š z. tek nakon povjerenstvenoga izvidjeuja odrediti i to po političkih oblastih, koje su u smislu §. 23. š, z. u o b ć e vlastne nadzirati, kako se nastoji oko šuma i lugova. Pomotrimo li sada gore spomenute ustanove šumskoga zakona, to ih možemo dieliti u 4 kategorije i to: I. §. 2. i § 9. š. z. ustanovljuju naročito, da se imade s jedne strane tražiti, prije nego li se ikakov podhvat sa šumom učini u svrhu izkrčenja, za to dozvola u nadležne oblasti, ne izključujući od te dužnosti niti privatnoga vlastnika; dočim s druge strane nalaže vlastniku onakvih šuma, koje su obterećene sa šumskimi služnostmi, dužnost, da s njim a gospodari po gospodarskoj osnovi, koju mu nadležna politička oblast ustanovi. Timi dakle ustanovami stegnut je vlastnik šuma u njegovom slobodnom razpolaganju, te mora se držati stricte gornjih ustanova, jer prije ne smije da posao započuie. II. §. 3., 4. i 5. š. z. nalažu s jedne strane pošumljenje izsječenih dielova, s druge strane su pako prohibitivne naravi. III. §. 6. i 7. govori o t. z. zaštitnih šumah — a IV. §. 19. govori o zabranbenih šumah. Uporabimo li ove zakonske ustanove na samu themu ove razpravice — pa pitamo li sada, u kojih slučajevih je privatni vlastnik duža n tražiti dozvol u od nadležne političke oblasti u svrhu razpolaganja sa njegovom šumom, to razabiremo, da to šumski zakon od 3. prosinca 1852. nalaže jedino u d va si u ča ja, i to u §. 2. i §. 9. š. z,, t. j, onda, kada želi šumsko zemljište oduzeti tako, da se na njemu više drva ne plode, dakle, kad se radi o krčenju šume ili kad hoće zemljište pretvo |