DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 206 — riti u drugu vrst kulture; nadalje oula, kada je šuma otegodeaa pravom drvareuja (t. z. šumskimi služaostmi). U svih drugih slučajevib može privatni vlastnik sa sucaustvomkoristmi svoje šume slobodno i bez ikakove predhodne dozvole od političke oblasti postupati, držeć se ustanova §. 3., 4. i 5. šumskoga zakona; pošto se ustanove §. 6., 7. i 19. šumskoga zakona ne mogu protegnuti na sve privatne šume, nego samo one, koje budu takovima proglašene; pa pošto sve šume privatnika neće spasti pod udar § 6., 7. i 19. š. z., to sijedi naravna posljedica, kako to i drugo mnienje dobro iztiče, da privatni vlastnici takovih šuma, koje ne spadaju pod udar §. 6., 7. i 19. š. z., ne trebaju nikakove predhodn e dozvole od nadležne političke oblasti, već da mogu takove šume sjeći , a da za to ne zatraže ni dozvole — držeć se ustanova §. 3. š z., da u roku od B godina izsječene đjelove naplode. Tek onda, ako privatni vlustnik ne udovolji ustanovi §. 3. š. z. stupa po §. 23. š. z. politička oblast u akciju, da ga po §. 2. š. z. na pošumljenje prisili. Neizravno je s toga ono prvo mnienje, koje se navodno bazira na dojakošnjoj praksi — da je svak i privatni vlastnik dužan i za one šume, koje ne podpadaju pod udar §. 6., 7. i 19. š. z., tražiti dozvolu za sječu, jer to zakon šumski nigdje ne propisuje. Hoće li državna vlast, da šume privatnika strpa pod ustanove §. 6., 7. i 19. š. z, tad će to morati istom povjerenstvo izviditi, te dotične šume staviti prema obnašašću ili u kategoriju šumah, označenih u §. 6. i 7. š. z. u t. z. zaštitne šume ili pako uvrstiti ih u t. z. z a b r a n b e n e š u m e po §. 19. š. z. Ovakova olluka upravne oblasti imala bi se dotičnom vlastniku pismen o saobćiti — prem to naš šumski zakon od 3. prosinca 1852. nigdje izrično ne ustanovljuje, nu za to nalazimo takovu ustanovu u art. 9. Forstpolizeigesetz-a kraljevine Wiirtenberžke od 8. rujna 1879., koji je od našega štrožiji i savršeniji. Tek onda, kada državna vlast proglasi šume privatnika zaštitnima ili zabranbenima, nastaje dužnost dotičnoga vlastnika, da podnese gospodarstvenu osnovu ili program u smislu §. 1. zakona od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod oso bi ti m javnim nadzorom, u kojoj će osnovi odnosno programu ustavljeno biti, kako će dotičnik imati dotične šume uživati. Da je prvo mnienje neizpravno, dokazom je i §. 14. zakona od 26. ožujka 1894., gdje se naročito kaže, koje šume spadaju pod oso |