DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 259 — sticanju nekretnog imetka tako, da su maksimaluo mogle steći 6 rali zemljišta, uračunavši kuću i dvorište, pa im je uzprkos tom ograničenju pripadalo pravoužitničtvo; dok se za pravoužitnike kategorije §. 1, si. d) zahtjeva minimalni posjed od V4 selišta (§. 7. naputka). Pošto dakle prema onomu, što je dosad spomenuto, naputak A) ne sadržaje posebnih ustanova za odmjeru uživanja za pravoužitnike kategorije §. 1. si. e), a ustanove za pravoužitnike kategorije §. 1. si, d) se ne mogu putem analogije na one uporabiti — to su gledepitanja 0 odmjerenju uživanja za pravoužitnike kategorije §. 1, si. e) mjerodavni od prije razvojačenja Vojne Krajine obstojeći propisi i to, naročito propisi §. 71. šumskog pravilnika odgod. 1860. P 0 t im propisima valja kod od mjeren ja postupati, dakako uzimajuć u obzir na maksimalni posjed od 6 r u 1 i. Tomu se mnienju može prigovoriti sliedeće: Dok je u bivšoj Vojnoj Krajini vladao vojni sustav, bile su krajiške šume vlastnićtvo države, obterećene prema §. 18. i 19. krajiškog temeljnog zakona od god. 1850. i §. 9. šum. zakona od 3. veljače 1860. služnostima bezplatnog drvarenja, pašarenja i t. d. u korist krajišnika. Po §. 68. si. d) i §. 70. šum. pravilnika od god. 1860. imale su pravo na te šumske služnosti krajiške obitelji, i to ne samo one, koje su u zadružnoj svezi živjele, nego i takovi krajiški stanovici, koji nisu doduše krajišku zndrugu sačinjavali — nu koji su ipak krajiške obveze i dužnosti u pogledu davanja vojnika izpunjavali. Po tom se vidi, da se tada izmedju servitntnih ovlaštenika jedne i druge kategorije nikakova razlika činila nije. A ni u kašnjim zakonima, koji se tiču imovnih obćina, takove razlike ne nalazimo. Tako §. 15. naputka k zakonu od 8. lipnja 1871. 0 odkupu šumskih služnosti u državnim šumama, nalazećim se u Vojnoj Krajini, odredjuje, «da za razdiobu šuma postavljena mjestna povjerenstva medju ostalim |