DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 19     <-- 19 -->        PDF

267


Nešto 0 izradbi i trgovini šljivarskih i pekme


zarskih bačava te o dužicama za iste.


Priobcio Fr. ITIĆ, sluš. šumarstva.


U ono vrieme, kada su naši slavonski, a i susjedni bosanski
šljivici dobro radjali, trošila se je velika množina hrastovih
bačava, u kojima seje transportirala suha šljiva i pekmez
preko glavnog trgovačkog bosanskog mjesta, Brčko u najudaljenije
krajeve svieta.


Izradjivanje ovih bačava, a i dužica za iste rukovodili su
sami naši domaći bačvari sa svojim pomoćnicima.


Dužica za ove bačve pravila se je izključivo od hrastovih
suhara, kojih je onda dosta bilo, a prodavali su se na javnoj
dražbi, a došao je 1 m´* na 90 nove. do 1 for. 10 nč. Riedko
se je kada dužica za ove bačve mogla gotova kupiti od kojeg
šumskog trgovca, osim ako se je navlas naručila.


Premda su ovi hrastovi bih vrlo oštedeni od škarambeča,
to nije ipak uplivalo na kvalitetu dužice, jer bi se malo oveče
rupe komadom drva začepile, da šljiva ili pekmez iz bačve ne
bi mogao van izpasti.


Izradba samih dužica temelji se na istom pravilu, kao i
izradba njemačke bačvarske gradje, samo sa mnogo manjom
točnošću.


U glavnom je bio posao ovaj:


Bačvar bi kupio na javnoj dražbi nekoliko suhara, te tada
pozvao po 4 šumska radnika, kojih je u istom mjestu stalno
nastanjenih bilo, da mu iste izrade, bilo na šljivarsku ili pekmezarsku
gradju.


Ovi radnici otidju u šumu, ponesav dvije sjekire, polukružnu
pilu, vagač, bradvu, željezne kline, mjeru za mjerenje
dimenzija dužica, turpiju, ključ za razvračenje pile, malj, maljid
i druge im potrebne stvari.


U šumi nisu običavali nočivati, jer i onako šuma nije od


sfla daleko biln, te bi se svaku večer kuci vračali.




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 268 —


Pošto je suhar oboren bio, okrešu mu se suhe grane, ako
ih je u obće bilo, jer ovakove suhe grane po običaju naši seljaci
sa kukami (čakljami) odkidaju i kući odvezu. Odsjekav
mu grane, odaberu radnici one dielove, gdje je iiajčisći i najravniji
i tamo odmjere dužinu drva i zabilježe. Ostali pako dio
podjele od kvrge do kvrge po dužini šljivarske ili pekmezarske
dužice, te na zabilježenom mjestu polukružnom pilom prepile.


Ovako dobivene trupčice osove sa debljim krajem dole, a
na tanjem kraju označe bilo olovkom ili ugljenom, kako će ga
pocjepati. Radi jednostavnosti ciepaju trupčid na dvije pole, a
svaku polovicu u dvoje i t. d.. dok ne dobiju komad (zgont) u
debljini dvijuh iskalat se imajućih dužica. Od ovog se odbije
sjekirom bijel i srce,


Ako je drvo takovog promjera, da bi odgovaralo širini
dvijuh dužica, tada se dobiveni zgont sa debljinom dvijuh dužica
razciepi u dva komada tako, da iz jednog odsječka izadju
dvie, a iz drugog tanjeg jedna dužica. Od ovog se odbije sa
jednog komada biel, a sa drugog srce, te odnese do mjesta,
gdje se dužice kalaju i krajče t. j. , do podjelišta.


Na podjelištu ih vagač razvaže vagačem onako od oka,
pomažuc si kog vaganja maljicem, te ih baci krajcaru, koji ili
na podsjeku okrajči sa bradvom.


Bradvom okrajčena dužica se baca na hrpu i po dovršenom
poslu slaže u vitla po 12—24 reda bez ikakvog skartiranja,
jer je ciena bačve, bila ona načinjena od zdrave ili oštećene
dužice, ista.


Dana se kalaju na isti način kao i dužice samo iz onih
trupčiča, odredjenih za dana, samo što se pri krajčenju koso
zatešu na obim stranama, koje će doći u zarez od dužice, te
slože u vitla po 8—16 redova.


Sljivarska dužica je duga 118 cm., debela je 2*5 cm., širina
može biti razna prema tome, kako je hrast debeo. Dna
su duga 82 cm., debela o cm., zatesano mjesto 1*5 cm., širina
treba da je što veća, jer u jedno dno dolaze u sredinu po dva
onako široka komada, a za krajnjake (krajne dužice dna) se
uzimlju kraće dužice i kraća dna, koja moraju biti duga 70 cm.




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 269 —


Ovako izradjena dužica se doveze kudi, gdje se još jednom
sa strana okrajči i to sa bradvom tako, da bude na krajevili
za 1.5 em. užja, nego u sredini. Zatim se izvana poravna sa
ravnom makijom tako, da u sredini bude debela samo 1.5 cm.


Od ovako priugotovljere duge prave se bačve na poznati
način pomoću vatre, željeznih obruča, vode, steznika i t. d.


Dana se isto tako poravnaju samo sa vanjske strane, a sa
nutarnje se strane još više zateše koso tako, da budu na kraju
debela samo 1 cm., da mogu uniči u zarez na dužici, zatim se
okruže šestilom i odrežu, makijom poravnaju i u bačvu umeću.


Izradba pekmezarskih dužica i dana biva na isti način,
kao i šljivarskih, samo što su pekmezarske dužice duge 70 cm,,
debele 2 cm., dana su duga 52 cmt,, debela 2\5 cm. Ova se
dužica pravila od hrastovih izvala, a plac%o se je 1 m*^ po
2 forinta.


Dogotovljene se bačve opašu sa 10 ljeskovih obrueeva.
Da se izradi jedna, bilo šljivarska ili pekmezarska bačva,
trebalo je 3 naslage dužica i 2 naslage dana.


Da se proizvede 1000 komada šljivarske dužice, potrebno
je 13 m^ suro vine, a za 1000 komada pekmezarskih dužica
treba 6 m^


Iz 1 m´ surovine proizvede se dužice za 2´5 šljivarske
bačve ili za 8 pekmezarskih. A iz 1 m^ surovine izadje oko
170 komada pekmezarski dužica ili 200 komada pekmezarski
dana. —


Sadržina šljivarske bačve bila je 12 vedara (akova), a pekmezarske
2 vedra.


Za izradbu se plaćalo po vedru 10 novč. bez deputata, a
na dan su mogla 4 radnika načiniti po 300—350 komada
dužice.


Pri izplačivanju radnika morao je bačvar izbrojiti broj
naslaga dužica i broj naslaga dana i proračunati broj vedara,
za koje im treba da plati i to ovako: Ako je n. pr. bačvar
našao 18 naslaga dužice od 12 vedara, to je 18:3 = 6 X 12




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 270
= 72 vedra, a dana je našao 12 naslaga od istih baČava, to
je 12:2 = 6 X 12 -= 72 vedra. Te je tako morao platiti
radnicima zaslužbu za 72 vedra.


Za proizvodnju od 1000 komada dužice plaćalo se je na
daljinu od 5 kilom. 5—5´5 for., a na 10 kilom. 7 — 8*5 for.


Ako se je dužica kupovala, plaćalo se je od vedra 30 nč.
ili 1000 komada 130 for., dana su se pako plaćala po naslagama,
jedna naslaga stajala je 30 nove.


Spomena je vriedan brzi razvitak ovog domaćeg obrta i
brzi pad njegov.


Sljivarske baćve počele su se kod nas praviti još g. 1869-,
a u najboljem razvitku bio je taj obrt od god. 1871.—1878.
Tih. godina je u samom mjestu Rajevomselu pravilo 12 bačvarskih
majstora sa 74 pomoćnika godimice 10.000 komada bacava
za transport suhe bosanske šljive. Komad se je prodavao
po 9 for., dakle u vriednosti od 90.000 for., a za ove se je
potrošilo hrastovine u vriednosti od kakovih 39.000 for., za
same se obruče, kojih se je godimice oko 100.000 komad trošilo,
izdalo 3.000 for., jer se je 1000 komada plaćalo po 30 for.
Za izradbu dužica za ove baČve izdalo se je godimice 12.000 fr.,
a za pravljenje samih bačava izdalo se je 12.000 for.


Od g. 1878. počeo je taj obrt padati, kako nam to pokazuju
sliedeće brojke:


G. 1878.—1883- prodalo se je godimice samo po 5000 komada
bačava, komad po 5 for.
G. 1883.—1885. samo 1000 komada godimice i to., komad
po 3 for.
G. 1885.—1887. godimice 600 komada po 2-5 for.
G. 1887.—1890. godimice lOO komada po 2 for.
Iza god. 1890. nisu se više šljivari ni pravili, jer se je
šljiva, počela transportirati u vrećama. Ciena obruča i plaća za
izradbu dužica i pravljenje bačava je postepeno padala, kao i
ciena bačava.


Fekmezarske se bačve počele praviti g. 1887. i to za
pekmez, koji se je u Slavoniji, Bosni i Srbiji proizvadjao od




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 271
g. 1887.—1891. Trošilo se je godimice 2.000 komada, a komad
se plaćao po 2 for., dakle u vrlednosti od 4.000 for. Za hrastove
izvale se davalo godimice po 6—700 for., a za oljruče
se izdalo po 240 for., 1000 komada je stajalo 12 for,, za izradbu
dužica se izdalo 400 for., a za pravljenje bacava 300 for.
godišnje. God. 1893.—1895. trošilo se je 500 kora, po 1 for.
komad. God. 1895.—1897. trošilo se je 300 kom. po 80 nč.
komad.
Za otvaranje i zatvaranje di\na prigodom tovarenja suhi
šljiva ili pekmeza placa se 20 nč. od komada.


Na dan je mogao jedan pomoćnik načiniti po 2 šljivarske
bačve, a plačalo mu se je 1 for, 20 nč. od komada, a pekmezarskih
6 komada, a plaćalo mu se 15 nč. po komadu i hranu.


Ovaj je obrt kod nas več u a izumrcu, a ne če dugo trajati,
te ce sasma prestati. Mnogo put sam čuo uzdahnuti naše
stare bačvare za onom zlatnom dobom, kad su oni godimice zaslužili
čistih 2.000 for., praveč samo šljivarske bačve, a materijal
za iste vrlo jeftino kupovali. No kad su se počele suhe
šljive transportirati u vrećama, naši pako hrastovi poskočili u
cieni, dočim je ciena bačvama počela padati, moradoše naši
bačvari baciti bradve i makije, te se opet latiti pluga i motike.


Iglasto drveće i grmlje hrvatske flore.


Piše Dragutin Hire.


U svjetskoj flori zastupane su Conifere u 34 roda sa 350
vrsta i po tome se ne iztiču brojno, ali padaju u oči množinom
svojih pojedinaca, koji stvaraju ogromne šume, značajne
za pojedine zemlje ili krajeve. Svratimo li okom na biUnskogeografsku
kartu, koja nam predočuje područja Conifera, pada
nam u oči, da se naročito šire sjevernom zemaljskom polutkom.
Granica listnatog drveda (u Labradoru do 52**) ujedno je granica
i za sada živuće Conifere. Prama jugu ih omedjašuju
stepe srednje Azije i prerije sjeverne Amerike, koju medju