DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 279 —
ne zalazi, ali se uzpinje na najviše bregove Primorskih planina.
Našli smo ju na Velikom Obruču (1377 m.), Suhom vrhu
(1350 m.) i Grlešu (1325 m.), a ne manjka i briegu Jesenici.
Nu na tim bregovima ne stvara čistu šumu, već je izmješana
sa bukvom ili javorom ili je utrešena u šumu bukovu. Na najvišim
staništima kržlja smreka sve više, ali ne prima oblik
kosodrvine.


Na tjemenici Velikoga obruča i drugim alpinskim bregovima
samo je 1—2 m. visoka, debla su joj osovna, svrži i grane
prikraćene i krute, godovi na prerezu gusti, skoro mikroskopički,
a kora bielo-siva. Ugledni onaj čunjasti ili piramidalni
oblik u takovih se je smreka izgubio; uzrast mu je postao ne
ugledan, sbijen´.


Pod suhim vrhom ima snježnica zatrpana viečnim sniegom,
a na pećinama nizke smreke osobita oblika. Kraj debla se na
njima tako razrasao, kao da je od tiesta i da se razpuzao,
dočim se korenje težko probija medju razpuklinama žestoka
vapnenca.


Iz Gorskoga kotara širi se smreka do Moravica i Vrbovskoga,
pokrivajući visoke bregove oko Stubice, Nadvučnika,
Plemenitaša i Severiua. Ne spušta se prama Kupi, i tu su
šume bukove i hrastove.


Od Vrbovskoga širi se smreka na Gomirje uz rieku Dobru,
odkuda prelazi na Veliku Kapelu.


Liepe su šume oko Modruša, Jezerana na Skamnici, kod
Brinja, te izmedju Lešča i Perušiča (Janječka kosa , oko Plaškoga,
Jesenice, Plitvičkih jezera (gornjih) i okolici.


Ima smrekovih šuma u Zumbergu, na Maceljskoj gori, u
Zagrebačkoj gori na sljemenu i u gori Bistranskoj.


Smreke, koje se iztiču osobitom invidualnošcu i koje Niemac
zove «Wetterfiehten», a rastu obično po čistinama, nisam


* Ovo de biti P. excel8a var. alpestri a Brilgger, koja u alpama stvara
i Sume te se uzpinje 1600—1800 m. visoko. Briigger je nabrojio na 35 cm, debelu
stablu 100 godova, na drugom od 75 cm. 150—160 godova. Daje dobro drvo za
gusle i glasovire. Ovamo ide valjda kostruŠasta smreka, koju navodi Ettinger
za Gorski kotar i planine rieČko-modruSke Županije.