DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 286 ~ ramidalne, u starosti zaokružene krošnje. Odaje se bielo-sivom korom, uzpravno stojedim češerikama, dvobojnim iglicama, koje su s gora zelene, s dola sa dvie bielo-modraste pruge ukrašene. Uglednoga oblika radi zove ju Niemac «Edeltanne», a srebrnasto se prelievajude kore radi i «Silbertanne» ili «Weisstanne», dočim je ?astne orijaše i starce ozvao «Konigstanne». Naš narod pozna ovo stablo kao jelu , a zove ju i j e 1 v a ili j e 1 i k a, mladu j e 1 i c ili j e 1 v i c ; šumu u kojoj je porasla jelvikom, a drvo jelovinom, ona mu je <^tankovrha, vitka, tankovita», pa ju je upleo i u pjesmu. U Zagorju zovu jelu h o j k a ili boja, u Gorskom kotaru b 1 0 j k a, h 1 0 j a. li u j k a ili buja, a zovu ju nalično i Slovenci, ali nismo nikada čuli, da bi narod jelu zvao «borovina », pa baš ni u Zagrebu, gdje je uz smreku, k Božiću obična. Jelove šume najljepše su šume u našoj domovini, a osobito onda, kad druguju sa bukvom. Jela je utrešena i u smrekovu šumu, a ima je pojedince i u bukovoj, ali ima u nas i divotnih jelvika, naročito u Gorskom kotaru. Ogromna Bitorajska šuma, od podnožja do Jožine plane (gdje počima bukva), zarasla je jelom. Krasan je jelvik na Benkovcu, na Malom i Velikom Eogoznu kod Fužine, a svakako najbujniji u domovini u Brložkom, gdje se je jela zbila u gustu šumu. Kod Čabra počima jela kao šuma na Vrhovcima, odkuda se stere do Tršča, a od ovdje preko Prbaca do Gerova. Oko prvoga mjesta porasla je jela tako visoko, da valja okomiti glavu, da joj omjeriš visinu. Ovdje ima stabala u dvoj e troje i četvero sraslih; ima ih u dnu sraslih, a prama vrbu prostih, nu najzanimivija je ona hrpa, u kojoj su se jele srasle u prilici lire. Sto dalje idemo od Gorskoga kotara prama sjeveru i iztoku domovine, to biva jela sve to rjedja. Ima je pojedince na Samoborskoj gori, na Maceljskoj gori, na Ivančici, u Slavoniji oko Daruvara, Vočina, Zvečeva, Stražemana (po Kanitzu ) a našli smo ju g. 1894. i oko Duboke, Jankovca i na Velikom Papuku, ali samo pojedince. |