DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 40 <-- 40 --> PDF |
288 dočim jela segne u Pirenejama do 200U m. visine, u Alpama druguje sa smrekom. U Zagrebačkoj gori raste jela i smreka u visini od 1035 m. (Sljeme), na Ivančici 1062 m., iiu kako daleko ide u vertikalnom pravcu na južnoj hrvatskoj visočini, nije mi poznato, dočim joj je u Gorskom kotaru najveća visina sa smrekom na Velikom Obruču 1377 m. Smreka je stablo sjevernih i sjevero-iztočnih djelova Europe, dočim jeli prijaju krajevi južni i jugo-zapadni.: Od jele nema toliko odlika kao od smreke, a poznamo do sada Abies alba var. v i r g a t a (Schlangentanne), koja nalikuje na smreku-jadidu ; var. p e n d u 1 a (Hange- ili Trauertanne), u koje ne samo grane sa ograncima, ved i svrži vise kao u strmogleda, a ima i odlika, u koje su iglice bodljave (var. spinescens). U jelvicima ima više čistina, nego li u smrekovnjacima, za to se tu biline sabraše više u nutrini, a manje na okrajcima. I jelovoj šumi ne manjka Gvodvera repens Epipactis viridiflora i Galium rotundifolium. Na pećinama sam našao Melandrjum rubrum, Moehringi a museosa , koja svojim kao mlieko bielim cvietcima buji u razpuklinama, uzdižući se nad mahovinu ili paprad Asplenum viride. Na mršavu tlu nije riedka V e r o n i c a o fficinalis, na vlažnim, osojnim mjestima Car dam ine Impatiens; od papradi Aspidium Filix mas, a na suhim šumskim okrajcima u tisuće i tisuće eksemplara značajna paprad Blechnum Spicant. Još ču spomenuti dvie biline-pratilice koje jelovoj šumi ne manjkaju nikada, a to su Pvrola rotundifolia i osobita oblika Monotropa hvpopvtis , (Fichtenspargel; gemeines Ohnblatt), kao bilina nametnica u koje je blieda i sočna stablika pokrivena ljuskama, a grozdasta ucvatost s početka pokunjena. Od grmova našao sam u jelvicima Rosa alpina, liko v ac (Daphne Mezereum), grozdić a 1 p i n s k i (Ribes |