DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 253 —


Danas mora šumar obzirom na promjene u konsumu ovako
računati.


Francuzka duga i bačvarska gradja nije više odlučan
takmac i ne odlučuje ciene (Spanjolsko-američki rat učinit ce
iznimku).


Promet spao je na 50*^/^, i padati će još i dalje, a rasti
6e u Americi, a 2—6 godina uplivati če na to i hrastik, koji
je u Španjolskoj za 18,0 iO.000 franaka kupljen.


Mi zato možemo uztvrditi, da se od g. 1890. kupci:


1. najviše jagme za one hrastove sastojine, koje su blizu
pilana i najljepše tehničke deblovine, iz kojih se mogu proizvadjati
ne samo trupci za susjednu pilanu, nego i trupci za
inozemne odaljene pilane, dakle sa što manjim odpadkom, jer
tim dalje odpremne troškove podnose.
Jer pako znademo, da je ciena rezanoj hrastovoj robi od
g- 1890. do danas skakala 20—25*^/0, onda se ne smijemo čuditi^
da se i sada razprodaje u takvih šumah i znatno bolje,
nego li prije g. 1890.


U trgovačkih krugovih poznat je taj skok, ali su šumari
nedovoljno u to upudeni, kao i to, da prodja rezane robe raste
i da će još rasti i da je obče trgovačko mnienje, da su tržištne
ciene i za to postigle več sada kulminaciju, sto potvrdjujem
i ja dometkom, da napred ipak za to ne de, jer će medjuto
Amerikanci našoj rezanoj robi u put doči.


Šume dakle, koje su se od g. 1890.—1898. najbolje prodavale
i prodati mogle, jesu one oko velikih pilanah kod
Vrbanje, Slatine, Gjurgjenovca. Normanaca, Siska, Belišca i t. d.


Nu dvojbeno je pitanje, da se je šumoposjednik uz poskok
ciene za gore označenih 20—25^io koristio, što bi kod temeljite
prociene biti moralo.


Eno u «Šumar, listu» br. 2. g. Kozarac dokazuje, da je
erar i investicionalna zaklada samo oko 10—lff\o viška postigla,
a to bi značilo, da je trgovac umjesto šumovlnstnika
ostatak viška povukno.