DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 333 —


šdana, ua Ivančici, gdje ga je još g. 1820. našao W i e r z-
b i c k i; raste poEttingeru u šumama križevačko-bjelovarske
županije, oko Slunja i druguda, ali ponajvedma utrešen u
smrekovu ili jelovu šuniTi, nu ne znamo, da li kao samonik
ili ga sadiše. Kod Gospića ima ariša u šumi Jasikoveu, gdje
ga je prije mnogo godina našao pokojni major Sablja r i
jednu nam grančicu sačuvao u svojoj sbirci šumskoga drveća i
grmlja, što se sada čuva u botaničko-fiziologičkom zavodu kr.
sveučilišta u Zagrebu.


Prije bijaše ariš u Gorskom kotaru svakako običniji, nego
li je danas, nu kako mu je zagasito-crveno drvo trajno u vodi
i na zraku, biti će ono uzrokom, da je za prijašnjih vjekova ljuto
stradao. Grede u sobama frankopanskoga grada u Bakru jesu
od ariševa drva, a sigurno i one u Kraljevici, pa u Primorju
možda i po drugim zrinsko-frankopanskim gradovima. I danas
pripovieda puk, da je ariševina dovezena iz Gorskoga kotara.


Osim u Alpama i Karpatima seže ariševo prirodno područje
na moravsko-slezko gorje i moguće južno u česko-moravsko
visočje. On seže u Evropi od Alpa u Daupliineu do Sedmogradske,
prama sjeveru do 50° sjeverne širine, južno do južnih
alpinskih ogranaka. Hrvatske i južne Ugarske. N v m a n ga
navodi i za Crnogoru i Hercegovinu, dočim ga P a n č i ć ne
bilježi za Srbiju. Uzpinje se 900 — 2100 m. visoko.


Iztičemo; da ariš mienja boju svojih ženskih resa, koje
mogu biti crvenkasto-žutkaste ili crvene (var. r u b r a), žute
poput sumpora (var. s u 1 p h u r e a), a budu kadkad i zelenkaste
ili biele (var. a 1 b a). Bielu cvatuću jednu formu sa 5 cm.
dugim češerikama, opisao je W i 11 k o m kao var. p a 11 i d i-
flora.


Bor olbiciii. Piniis silvcstris L,


Bor obični ili bor divlji, ako i nije tako ugledan kao
smreka, jela ili ariš, to je ipak i borova šuma našemu oku
mila, a zna se, da je medju našim Četinarima upravo obični
boi- ponajkoristniji.