DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 349 —


pristojba. Pitanje je sada, koji dio od tih 2b for. pripada
pravoužitniku ?


§. 25. ne dozvoljava, da N. ostane bez diela, ali ako je
taj materijal zbilja vriedan 25 for, to onda na svaki naein
po tom paragrafu pripada svih tih 25 for. istom pravoužitniku,
tako bar glasi treća alinea §. 25.


Treda alinea §. 22. jest po mojem mnienju manjkava,
jer ne kaže izrično, kada se smije proizvod zaplieniti. Jer ako
se ne smije kupcu, nego prodavcu, onda je ova ustanova manje
vise iluzorna.


Četvrta alinea stoji u opreci sa §. 25., dočim kod ovakovog
materijala ne može biti niti govora o kakovoj šumsko j
šteti, nego o doznačenom materijalu pravou
ž i t n i k a, a da je tome tako, to priznaje i zadnja alinea
toga paragrafa, jer ne dozvoljava kazneni progon radi takova
postupka.


Dakle, kako vidismo, ono što §. 22. zabranjuje, ono čini
§. 25. samo u prenesenom djelokrugu, dočim sam §. 22. ne
dozvoljava za takav prestupak kazneni postupak, a jer pravoužitnici
imovnih obćina ne mogu učiniti kazneni prestupak,
ved prekršaj šumske štete, ove pako prekršaje razpravljaju kr.
kotarske oblasti, nastaje pitanje, tko imade odluku izreci
proti onomu pravoužitniku, koji je svoj doznačeni mu drvni
materijal prodao, darovao ili zamienio ?


S toga molim, da bi se iztaknuto nesuglasje, odnosno opreke
izmedju §§. 22. i 25. razbistrile, ili da bi se našao kolega,
koji bi moje i mojih jednomišljenika krive nazore izpraviti
dobroti! imao. Stankovečki.


Odnošaj činovnika imovnih obćina prema zemaljskim
i državnim šumarskim činovnicima.


V


Činovnikom i službenikom imovnih obdina ne može se zaniekati
svojstvo javnih organa — (§. 101. i 181. k. z.), jer
pod državnim nadzorom upravljaju javnim (obćinskim imetkom);




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 350 —


a pošto medju inimi poslovi obavljaju šumsko redarstvo, dakle
vrše i posao vladin, to se i odnošaj tih činovnika napram
imovnim obćinam, koji je uredjen zakonom, a ne privatnimi
statuti ili ugovori, mora prosuditi ne samo u karnostnom, nego
i u svakom inom j)ravcu, sasma analogno odnošaju državnih
činovnika i poslužnika naprama državi, t. j . taj se odnošaj ima
smatrati kao javno administrativne, a ne pako kao privatno
pravne naravi.


članak 20. zakona o imovnih obćina u hrv.-slav. vojnoj
krajini od 15. lipnja 1873., medju inim naročito odredjuje:


»Imenovanje (šumarskih činovnika) može bivati samo pod
istimi uvjeti, što su propisani za naimenovanja činovnikah krajiške
zemaljske uprave.»


Dočim opet §. 6. zakona od 11. srpnja 1881., kojim se
vazjašnjuju, odnosno preinačuju neke ustanove zakona od 15.
lipnja 1873. o imovnih obćina u hrvatsko-slavonskoj vojnoj
krajini ustanovljuje još sliedeće:


»Ustanova, sadržana u članku 20., da plaće službujućih
imovno obćinskih šumskih činovnika barem onoliko iznašati
moraju, kao i plaće državnih, u području vojne krajine namještenih
šumskih činovnika, proteže se i na mirovine imovno
obćinskih šumskih činovnika, kao i na obskrbu njihovih udovica
i njihove sirotčadi.»


Iz ovih zakonitih ustanova jasno izbija, da bivše c. i kr.
krajiške šumske činovnike zamjeniše kr. drž. šumski činovnici
i šumski činovnici imovnih obćina sa jednakimi pravi; iz česa
sliedi, da su službeni odnošaji tih činovnika izjednačeni.


To se potvrdjuje i visokovladnom naredbom odjela za imutarnje
poslove od 15. travnja 1892. broj 16.624, kojom se
priznaje činovnikom imovnih obćina pravo neposrednog izbora
narodnog zastupnika usljed riešenja vis. kr. stola sedmorice od


14.
veljače 1892. br. 421.
Visokovladnom naredbom odjela za unutarnje poslove od
2. lipnja 1892. broj 2.561, izpostavlja se, da činovnike i službenike
imovnih obćina imenuje po ustanovi §. 8. zakona od


ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 57     <-- 57 -->        PDF

- 351 —
11. srpnja 1881. kr. zem. vlada i vrši nad ovimi činovnici i
službenici disciplinarnu vlast po istih disciplinarnili zakonih,
koji valjajvi za državne činovnike i službenike.
Istom visokovladnom naredbom, temeljem ustanove §. 10.
zakona od 15. lipnja 1873. i §. 4. zakona od 11. srpnja 1881.
priznaje se, da su krajiške imovne obćine javne uredbe (otfentliclie
Anstalten) u smislu. §. 199. si. d. k. z. i da su činovnici
imovnih obdina u smislu okružnice c. kr. glavnog zapovjedničtva,
kao bivše krajiške zemaljske upravne oblasti u Zagrebu
od 2. srpnja 1879. broj 2839 pr. javni organi, podpadajudi
pod udar §§. 101. i 181. k. z., jer pod državnom pazkom
upravljaju javnim (obdinskim) imetkom, i budud medju
inimi poslovi obavljaju i šumsko redarstvo, dakle izvršivaju
posao vladin.


Okružnicom visoke kr. zem. vlade od 15. kolovoza 1892.
broj 24.142 odredjuje se naročito, da mirovina i obskrba činovnikom
imovnih obdina, namještenim u području bivše hrv.slav.
vojne krajine, ter njihovim udovam i sirotani pripada ona
ista, »koja državnim šumarskim činovnikom u smislu zakonskog
članka XI. od godine 1885. pripada,» budud su činovnici
imovnih obdina u smislu članka 20. zakona od 15. lipnja
1873. i §, 6. zakona od 11. srpnja 1881. postavljeni u isti
materijalni položaj, u kojem su državni šumarski činovnici u
području bivše vojne krajine.


Visokovladnom naredbom odjela za unutarnje poslove od


2.
veljače 1893. br. 18293J90. iztiČe se naročito ovo:
»Imovne obdine u bivšoj hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini
ustrojene su zakonom od 15. lipnja 1873. i po čl. 27.
toga zakona pridržano je državi vrhovno pravo nadzora nad
cielokupnom upravom imovne obdine, i vrši ga sada kr. zem.
vlada po svomu povjereniku, nadalje: »činovnike i službenike
imovne obdine (Cl. 19. zakona od 15. lipnja 1873.) imenuje po
§. 8. zakona od 11. srpnja 1881. kr. zem. vlada, i ona vrši
nad timi činovnici i službenici disciplinarnu vlast po istih dis^
ciplinarnih zakonih, koji valjajii za državne činovnike.»




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 352 —


Buduć su glasom čl. 10. zakona od 15. lipnja 1873. i
§. 4. zakona od 11. srpnja 1881. dohodci imovnih obćina namjenjeni
u obće koristne svrhe, na koje bi eventualno imala
trošiti država sama, zato su imovne obćine javne uredbe (offentliche
Anstalt) u smislu §. 199. si. d. k. z., a činovnici imovnih
obćina su u smislu §§. 101. i 181. k. z. urednici, imenovani
po kr. zem. vladi, koji, vršeći svoju službu, rade po nalogu,
koji su od javne državne vlasti primili, indi u interesu i
države same, pa za to ti činovnici vrše donekle i poslove vlade,
kako je to i c. kr. glavno zapovjedničtvo, kao zem. upravna
oblast u okružnici od 2. srpnja 1879. broj 1839 pr. (1. z. u.
kom. VIII. od g. 1879.)protumačilo, i za to su činovnici krajiških
imovnih obćina »javni činovnici», imovne su obćine
»javne uredbe», a gospodarstveni uredi krajiških imovnih obćina
imaju se smatrati »javnimi uredi».


Prema iztaknutom su činovnici imovnih obćina ravnopravni
sa državnimi u bivšoj vojnoj krajini, što je jasno i odtale,
jer isti, naime jedni i drugi zajedno izmjeniše c. i kr.
šumarske činovnike u postojavšoj vojnoj krajini, što zajedno vrše
iste dužnosti prema svomu djelokrugu, koje su prije vršili c. kr.
šumarski činovnici.


U postojavšoj vojnoj Krajini za sada ne ima kralj. zem.
šumara, a takove ovdje nedvojbeno opet zamjenjuju šumarski
činovnici imovnih obćina, vršeć one dužnosti, koje kralj zem.
šumari u starom provincijalu vrše.


Zato su u svom svojstvu i takovim šumarskim činovnikom
po svojoj zadaći i šumarski činovnici u bivšoj vojnoj Krajini
uzporedjeni.


Njekoji šumski činovnici imovnih obćina, kao i državnii zemaljski, obnašaju čast zemaljskih kulturnih viećnika, njeki
su stalni gospodarski izvjestitelji, drugi su opet u gospodarskom
družtvu — odnosno u gospodarskih podružnicah — na mjestu,
njeki su povjerenici kod viših šumarskih državnih izpita, kao
i kod izpita za lugarsko osoblje — jednom riečju, u javnom
životu vrše ti činovnici javne dužnosti zajednički sa državnimi
i zemaljskimi šumari i inimi činovnici.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 59     <-- 59 -->        PDF

— 353 —


Suviše je izticati, da je bilo, da ih je, i da će biti pričuvnih
častnika u vojsci, koli šumarskih činovnika državnih,
toU zemaljskih i imovnih obćina.


Prema svemu tomu šumarski činovnici imovnih obćina u
bivšoj vojnoj Krajini uzporedo stoje sa šumarskimi činovnici
državnimi i zemaljskimi, imajuć zajedničke javne i obće dužnosti,
a za to je i opravdano, da sii sa istimi i izjednačeni.


Ta mi okolnost za to namiče pitanje, zar nije dosljedno,
da i šumarski činovnici imovnih obćina u području bivše vojne
Krajine zaslužuju pogodnost na putovanju na državnih željeznica,
koji uživaju i činovnici državni i zemaljski?


Imovne obćine u području bivše vojne Krajine svom pripravnošću
su podupirale dosadanje izgradnje željeznica i pripravne
su podupirati i u buduće takove izgradnje, te u tu svrhu
rado ustupaju nuždno zemljište, j)a i donekle ta okolnost uz
naročito prednavedene činjenice vojuje za to, da se i činovnikom
imovnih obćina podieli ista pogodnost putovanja na državnih
željeznicah, koja je državnim i zemaljskim činovnikom n
dio pala.


Ove obstojnosti ponukaše me na ove redke, ter radi opravdane
ravnopravnosti šumarskih činovnika državnih, zemaljskih
i imovnih obćina u bivšoj vojnoj Krajini obraćam se na slavno
predsjeđničto našeg hrv.-slav. šumarskog družtva s molbom, da
bi se slavnoisto na nadležnom mjestu zauzeti blagoizvolilo,
6 bi se i ovom opravdanom zahtjevu udovoljilo, da tako i činovnici
imovnih obćina u bivšoj vojnoj Krajini postanu dionici
one pogodnosti kod putovanja na državnih željeznica, koje činovnici
državni i zemaljski jur uživaju.


Sudim, da je ova molba gornjimi činjenicami podpuno
obrazložena i opravdana, te da ne će biti prigovora s nikoje
strane, da činovnici imovnih obćina i u tom pravcu sa ostalimi
izjednačeni budu.


U Petrinji, mjeseca lipnja 1898.


V. Benak.