DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 360 —


svoja ledja naprtiti, znajuć, da se djela ovakove ruke gotovo svagdje
samo zajeđaičkim radom više valjanih stručnjaka sastavljaju. Ovo je
sasvim i razumljivo, jer se je šumarsko-lovačka znanost zadnjih decenija
tako naglo razvila, da će se jedva naći stručnjak, koji bi sve grane ove
uauke skroz temeljito i n detalje poznavao, a toga se takovom djelu hoće.


Kad smo pročitali predgovor ovoga djela, zebnjom smo stali čitati
pojedine stranice istoga i stavljati naše opazke, da pisano podvrgnemo
stvarnoj, pravednoj, a po mogućnosti blagoj kritici. Na žalost sve više
dolažasmo do osvjedočenja, da je g. pisac postavljeni si cilj promašio.
Ima tu ponajprije kojekakovih izraza, koji u obće u šumarsko-lovački
leksikon ne spadaju, navlastito su skroz suvišni u djelu ovako malenog
obsega. Već toga radi pravi ovo djelo utisak nekog čudnovatog tumačenja
kojekakvog stranog nazivlja. Uz ovu iztaknutu manu nije s toga
čudo, da u tom djelu mnogo toga ne ima, što bi ono absolutno sadržavati
moralo. Mnogo bi pisati morali, kada bi samo jedan dio onoga
spomenuti htjeli, što je g. pisac izostavio, a u naše m bi se šumarskolovačkom
leksikonu u prvom redu spomenuti moralo. S toga ćemo samo
primjer a radi spomenuti, da je pisac, govoreći o šumarskim školama
spomenuo mnoge inozemne zavode, nu jedin i domaći zavod križevački,
gdje je velika množina naših šumara svoje stručno znanje stekla, n i
spomenu o nije, ipak bi mu svaki mogao mnogo stvarnih pogriešaka
u ovom t. z. š.-l. leks. za malo vremena naći. Sto da velimo o tom,
kako je g. pisac orisao naše šumarsko družtvo? Ono, što je o njem spomenuo,
ima samo neku historijsku važnost, dočim ni spomena ne ima o
našem ribarsko-lovačkom družtvu. Kad ne nalazimo onoga, što bi u prvom
redu i u ovakovom djelu spomenuto biti moralo, ne čudimo se, da i
mnogog drugog nema, ali su se zato unj uvukle već davno poznate
»sriemsko-slavousko-hrvatske divlje životinje, zvieri i ptice«, pak i >šumsko
grmlje i drveće« i to, gotovo u potpunom svom broju i prostom originalnom
ruhu.


čitav ovaj t. z. šum.-lov. leksikon vrvi, bez obzira na jezične mane,
sasvim nerazumljivim, a skroz primitivnim! i površuimi i krivimi defiaicijama.
Opetovano kažemo, da ćemo samo primjera radi nekoliko ih
spomenuti, da se cieujeni čitaoc upozna s tim pisanjem. G. pisac na
strani 52 veli: »drvare nje — Holztriftung — znači plavljenje drva
ua vodi« (??), nadalje na strani 53: »drvna punoća — Vollholzig —
nazivljemo, kad čitava debla nisu nikada sasvim pravilni materaatični
čunj, već čine mjestimice prehvat, t. j . debla su na nekim mjestima
deblja, te se tako zvanim pronadjenim (Č) inbenikom drvne punoće —
VoUholzigkeitsfaktor— nadoknadi*. Odmah dalje veli g. pisac: »drvn a
zalih a — Holzvorrath — je složena glavnica na jednoj plohi, na kojoj