DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 393 —


jednu zove Neilreich globosa, a šmrikulje su joj krugljaste,
a kad zrele crvenkaste do crno-zagasite, dočim su u odlike
ellipsoide a elipsoidne, na podini zaužene i zagasito crnomodre*.


Krupnozrna morska borovica kod nas je običnija, dočim
je u Istriji i Dalmaciji riedja, a osobito liepa na Braču, Rabu
i Hvaru. Obje se šire u zemljama, što leže oko Sredozemnoga
mora; ima ih i u Hercegovini (Gljiva kod Trebinja, Drača kod
Pridvoraca) u Crnoj gori, a ne manjkaju Bugarskoj, dočim
nam nije poznata iz Bosne. U Srbiji raste «crvena fenja» na
kopaoničkom podgorju, izpod Stola idući Maglicu, a najviše
oko Raške u Cačanskoj.


Somina. Juuiperus Sabiiia L.


(J. foetida Spacli; Sabina officinalis Garcke
(1858.) — Sadebaum, Sabenbaum, Sevenbaum).
Somina je obično povaljen ili pridignut, riedje izpravan
grm i značajan za planine južne Evrope, uzpinjući se u Alpama
i preko 2300 m. visoko. Pojedince je porasao i na sjevernim
Alpama i na Karpatima, gdje ju Slovaci zovu «klašterka
». Ima je u Maloj Aziji, Kavkaziji i u toplijim krajevima
sjeverne Azije. N j m a n ju navodi i za Pireneje, Ape-
nine, Dalmaciju, Crnu goru, Bosnu, Srbiju i Banat.


U Dalmaciji ima somine na Paklenici i Biokovu, u Crnoj
gori, gdje ju zovu «somiua» kao i u Srbiji, raste ua Bieloj
gori, Durmitoru i Komu, u Srbiji po nepristupnim krševinama
na Stolu i iza Zloga u Crnorečkoj, u krševitoj provaliji poznatoj
pod imenom Gaura Lazaru.


Za Hrvatsku zabilježio nam sominu prvi dr. Kling graff,
koju je našao na gori Samoborskoj, ali vrlo žalimo, da
je nema u njegovu herbaru. Pokojni Zelebor, bivši pristav
dvorskoga muzeja u Beču, putovao je gornjom Krajinom godine
1863. i 1865., botanizirao na Kleku, Visočici, oko Plit


* Beitrag zur Flora der Militargrenze Oroatiena (Verhanđl. d. k. k. zool. bot.
Gesellsch. Wien. Bd. XVIII., p. 762--770).