DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 395 — Iglice su na mladim bilinama (a riedko na starijima) uzano-bodkaste, zašiljene, odstojeće, a do 6 mm. duge, na starijim 1 — 2 mm., trouglasto jajolike, prilegle, pokrivajući se criepoliko, te su ne samo tupije od onih u somine, nego i kraće, često jedva dulje nego li široke. Smričići su krugljasti, do 12 mm. debeli, nataknuti na 5 mm. duge stabke, kad su zreli crveno-zagasiti, slabo orošeni. U nalićne somine klekinje su klimave (nickend), zagasitocrne, niodro-orošene. Kod nas u Hrvatskoj bilježim za briku do sada samo jedno stanište. Raste na pećinama vrha Ravne kod Drivenika u Vinodolu, a desno od puta, što vodi na planinu. Tu sam ju našao 14. lipnju g. 1(S79., nu ne imajući ploda, a nikakove za onda izporedjujuće gradje, mislio sam, da je J. Sabina, što ovom prilikom izpravljam*. Tisa. Taxus baccata L. Tis ili tisa (Eibe) bijaše u prijašnje doba u nas dosta obična, dočim biva sada sve to riedja. Kako joj je drvo ne samo liepo, već tvrdo i žilavo, sjekli su tisu seljaci ili za svoju porabu ili ju u gradovima prodavali tokarima. Tisa voli svježe, vlažno tlo i hladovita mjesta, pa je zato vidimo i uz gorske potoke i potočiće pojedince ili hrpimice, gdje druguje sa smrekom, jelom, bukvom ili javorom. Gdje tih uvjeta ne staje, tamo tisa gine, dok i pogine i zato je mnoga i mnoga na krčevinama propala. Najviše je tise dakako uništila sjekira, pa je uništuje i danas, ako nije porasla na nepristupnim pećinama, na sunovratnim stienama ili u krševitim provalijama, kamo ne može čovjek, ni njegova sjekira. Tokari pravili su od tisovine pipe, kojih bijaše prije u Zagrebu po sajmovima mnogo, nu danas bivaju sve riedje, jer seljaci prave od tisovine bukare, žlice, pa ima u gornjoj Krajini sela, gdje nema kuće bez tisovine. * D. Hire: Flora okolice Bakarske. Rad jugosl. akademije. Zagreb. 1884., poseb. odtis. str. 118. |