DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 446 —
od B-a ako mu, nakon diobe usljedivše — pošto je izcrpljena
kompetencija, dopita pravo na gradjevno drvo za podignuće
sgrade, ne mogu shvatiti.


Prizna li se B-u pravo na to gradjevno drvo, onda mu
se takovo mora dati samo pod uvjetima, pod kojima ga svi
drugi dobivaju, jer je on u tom slučaju pi´avoužitnik kao svak
drugi. H.


§. 22. naputka A. zakona od li. srpnja 1881


Pod tim naslovom upustio se je g. Stankovečki u «Šum.
listu» za kolovoz, i rujan OA^e godine u razglabanje zakonskih
ustanova u duhu, koga podnipošto odobriti ne mogu.


Na temelju netočnog tumačenja naišao je on na prividno
protuslovne ustanove vrlo važnog diela naputka A.


Iz prve al. naslovom iztaknutog paragrafa dolazi g. Stankovečki
do zaključka, da svaki pravoužitnik mor a upotriebiti
svoju kompetenciju spmo za sebe, pa makar mu ona i
ne bila potrebna.


G. kolega dobro zna, da naše zakonske ustanove, koje
govore 0 pripadnosti pravoužitnik a, izrično iziskuju, da se pravoužitnikom
dade, u koliko je to u obće moguće, u naravi samo
ono, što im je za vlastitu kućnu potrebu neobhodno nuždno.
Ka toj obćenitoj ustanovi bazira se očevidno i 1. al. §. 22.,
kad kaže: Pravoužitnikom nije dozvoljeno za kućnu porabu
bezplatno ili uz smanjenu šumsku pristojbu dobiveno drvo za
gradju ili ogriev prodati ili za druge vriednostne predmete zamjeniti,
ili darovati. Ako je pravoužitnik pod timi uvjeti dobio
samo ono, što mu je za kućnu porabu neobhodno nuždno (
što zakon uvjek predpostavljati mora), ne može biti govora o
0 tomu, da mor a upotriebiti ono, što mu nije potrebno, jer
ono, što mu nije potrebno (za kućnu porabu), nije mogao (ili
bolje rekuć smio) u obće dobiti.


Isto tako, kao što ne stoji ni tvrdnja o prisilnom primanju
nepotrebnoga, ne stoji ni tvrdnja g. kolege, da §§. 22. i 25.
0 3 u očitoj oprječi.