DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 446 — od B-a ako mu, nakon diobe usljedivše — pošto je izcrpljena kompetencija, dopita pravo na gradjevno drvo za podignuće sgrade, ne mogu shvatiti. Prizna li se B-u pravo na to gradjevno drvo, onda mu se takovo mora dati samo pod uvjetima, pod kojima ga svi drugi dobivaju, jer je on u tom slučaju pi´avoužitnik kao svak drugi. H. §. 22. naputka A. zakona od li. srpnja 1881 Pod tim naslovom upustio se je g. Stankovečki u «Šum. listu» za kolovoz, i rujan OA^e godine u razglabanje zakonskih ustanova u duhu, koga podnipošto odobriti ne mogu. Na temelju netočnog tumačenja naišao je on na prividno protuslovne ustanove vrlo važnog diela naputka A. Iz prve al. naslovom iztaknutog paragrafa dolazi g. Stankovečki do zaključka, da svaki pravoužitnik mor a upotriebiti svoju kompetenciju spmo za sebe, pa makar mu ona i ne bila potrebna. G. kolega dobro zna, da naše zakonske ustanove, koje govore 0 pripadnosti pravoužitnik a, izrično iziskuju, da se pravoužitnikom dade, u koliko je to u obće moguće, u naravi samo ono, što im je za vlastitu kućnu potrebu neobhodno nuždno. Ka toj obćenitoj ustanovi bazira se očevidno i 1. al. §. 22., kad kaže: Pravoužitnikom nije dozvoljeno za kućnu porabu bezplatno ili uz smanjenu šumsku pristojbu dobiveno drvo za gradju ili ogriev prodati ili za druge vriednostne predmete zamjeniti, ili darovati. Ako je pravoužitnik pod timi uvjeti dobio samo ono, što mu je za kućnu porabu neobhodno nuždno ( što zakon uvjek predpostavljati mora), ne može biti govora o 0 tomu, da mor a upotriebiti ono, što mu nije potrebno, jer ono, što mu nije potrebno (za kućnu porabu), nije mogao (ili bolje rekuć smio) u obće dobiti. Isto tako, kao što ne stoji ni tvrdnja o prisilnom primanju nepotrebnoga, ne stoji ni tvrdnja g. kolege, da §§. 22. i 25. 0 3 u očitoj oprječi. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 447 — U §. 25. je govora o prištednji dohodaka drva šumskih dijelova, odredjeni h za udovoljenje pravoužitničkih pripadaka. Valja tu točno razlikovati za podmirbu odredjenih i za podmirbu zaista izdanih drva. Kada se pravoužitnikom doznačuju prema intenciji zakona samo drva, koja sii´ im neobhodno nuždna za kudnu porabu, ne može biti ni govora o kakovoj prištednji na zaista izdanima drvima. Nn kako se pripadnost pravoužitnika prema prihodu šuma unapried ustanovljuje, mogu lahko nastati prištednje usljed razlike medju predvidnom i faktičnom potrebom. A tu prištednju samo mogao je imati pred očima zakonodavac stvarajue ustanovu §. 25. Treća ali. §. 22. ovlašćuje kontrolne organe, da mogu odnosni šumski proizvod prestupitelju, ako je na čin u zatečen, oduzeti i prodati. Tu ja ne vidim manjkavosti, koju vidi g. Stankovečki, jer ne vidim, da ta ustanova čini kakovu razliku izmedju kupca i prodavaoca, već govori o prestupitelju, a to je u nazočnom slučaju i kupac i prodavaoc. Prema gornjem tumačenju odpada i prigovor o oprjeci medju četvrtom al. §. 22. i 25. U hrvatskom tekstu zakona doduše govora je o šumskoj šteti, nu iz njemačkog teksta razabiremo, da to ima biti šumska odšteta (pristojba Waldtaxbetrag), te da se tu radi samo o lapsusu ili prevodnom ili tiskovnom. Konačnom upitu g. kolege, tko ima odluku izreći, odgo vara sama ustanova zadnje al. §. 22. Timi redci htio sam udovoljeti želji vrlo poštovanog kolege, izraženoj pri zaključku uvodno pomenutog razlaganja i naglašujem, da je ustanova §. 22. velika blagodat za imovne obćine i članove im, jer se njom baš hoće da ukloni neracijoualan postupak. Dobro bo znamo, da se vrlo lahko dogadja, da bi pravoužitnik gdje kad rado prodao i ono, što mu je neobhodno nuždno za podmirbu kućnu, što mora da je štetno po nj, a i štetno po cielu imovnu obćinu, jer mu ona, naročito kod gradje |