DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 70 —


naturwisseDSchaftliche Zeitschrift» članak «Ein aussterbender
Nadelbaum d. europaischen Waldflora», dočim je uvaženi list
«Die Gartenflora» lanjske godine uz opis donio i sliku tog
čudnovatog drveta.


R. Wettstei n pribrao je do godine 1890. poznatu mu
gradju u cjelinu i napisao monografsku studiju o omoriki u
publikacijama carske akademije u Beču i ukrasio je sa 5 tabla,
od kojih je druga obojena*. Ovo je studija to zanimivija, jer je
Wettstei n omoriku proučavao u njezinoj postojbini.
Upoznajmo na temelju te studije omoriku pobliže. Dr.
F*ančid, botanizirajuči marljivo Srbijom, dodje g. 1876. do
Zaovine i Rastišta (Crvena stiena) u jugozapadnoj Srbiji, te stane
zapanjen, kad zagleda stablo, koje do onda nije vidio. Seljaci
mu rekoše, da je to «omorika», pa da je ima i u Bosni (Visegrad),
a u Crnoj gori u Drobnjacima. Ascherso n primi


g. 1877. sbirku bilja od bivšega konzula Blau-a i nadje
medju njima jedan eksemplar od omorike, koja je ubrana na
Ozrenu kod Sarajeva. G. 1887. vidio je omoriku kod Zaovine
J. Bornmiiller, nu godinu dana kasnije priobči dr. Beck,
koji je putovao Bosnom, da «omorike» nije vidio ni oko Višegrada,
ni na Ozrenu kod Sarajeva.
Ovo bijaše uzrokom, da se je dr. W e 11 s t e i n spremio
na put, obašav kotare Zvornik, Tuzlu dolnju, Srebrenicu i Vlasenicu
do medje višegradskoga kotara. Na sjevernim bregovima
(44" sjev. širine) omorika ne raste. Tu je u šumama našao
smreku, jelu, bukvu, bor, jasen i grabar. Tek kad je prošao
najjužnijim krajevima kotara srebrničkoga, minuo slojeve trachyta
i škriljevaca, a stupio na tlo vapneno, zagleda pojedine
eksemplare od omorik e oko Igrišnika, a u visini od 1100 m.
Brojna je na krševitim obroncima jaruga rieke Drine, kao i
na onima Tovarnice i Ljutice, s kojih se otvara vidik na visove
susjedne Srbije, gdje je Wettstei n prepoznao omoriku
dalekozorom.


* Omorika — Fichte, Picea Omorika (Panč.) Sitzungabericlite đ. K. Akađemie
d. Wissenschaften. Bnd. XCIV, X. Heft. Wien, 503—56´.