DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 72 svojim se putovanjima osvjedočio, da narod i «smreku» zove omorikom. U visokoj šumi (1100 —1120 m.) raste «omorika» pojedince, te se iztiče svojom visinom, jer bude 32, 38 do 42 m. visoka. S njome raste i Pinus nigra, P. silvestris, Abies alba, Picea excelsa, Fagussilvatica, Acer Pseudoplatanus, dočim u sitnogorici nalazimo Rhamnus Carniolica, Lonicera alpigena, od papradi Aspidium Filix mas, A. lobatum i A, an- g u 1 a r e. Podmladka od spomenutog drveća bijaše mnogo, nu od «omorike» nijednog mladog eksemplara. Na krševitim obroncima u jarugama i gudurama raste Picea Omorica hrpimice, ali ne bude tako visoka, kao na planinama. Tamo je prati Pinus nigra, P. silvestris, Fagus silvatica, Picea excelsa, Populus tremnla, Carpinus duiuensis, Ostrja carpinifolia, jedna vrsta vrbe, a od grmlja Spiraea cana, Corjlus Avellana, Rlius Cotinus. Na iztocnim obroncima Igrišnika našao je W e 11 s t e i n mladih omorika u velikoj množini; tu se spušta stablo na 950 m., dočim se na jugo-iztočnim stranama uzpinje 1120 m. visoko. Po Ilempelu i Wilhelmu zalazi kod Višegrada 1400—1600 m. visoko, a prate ju smreka, jela i bukva. Iztaknuvsi postojbine i razprostranstvo «omorike» na redu je, da ju opišemo. Stablo bude 32—42 m., a deblo 14—18 m. visoko, a obsiže u dnu 60—70 cm., duljina prvih grana 1*8—2´5 m. takova su stabla 100—120 godina stara. Debla su uzpravna, obično tanka, krošnja uzko-piramidalna, iglice sivo-zelene. U starih je stabala krošnja veoma gusta, grane vrha visave (herabhiingend), dolnje takove, ali pridignutim vršikama. Ovom spoljašnošću odaje se «omorika» več iz daleka i lahko razlikuje od blizih jela i smreka. Primordijalne su iglice u omorike veoma uzke, 0"5 mm. široke, 10—14 mm. duge i u oštri šiljak iztegnute. One su |