DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 83 —


lovite, ali mogu biti i valovite, riedje nazubljene, odkuda su
nastale razne odlike (var. I]lyricum, comutatum, Ibericum, heterotomum;
Lapad kod Dubrovnika); prvu i drugu spominje
dr. Borba s za naše primorje*. Peteljka je u lista i do decimetar
duga, obično vijugava.


Veoma je značajan za našu floru crveni javor (Acer
obtusatum; đer stumpfblattrige Ahorn) naročito za šumu bukovu.
Ime mu odtuda, što su mu mlade grančice, peteljke i sitno
lišče «crvene*.


Mlado je lišće na licu zeleno, golo, na naličju pepeljavo,
gusto-sivo pusteno, uz rebarca dlakovo, prelievajuće. Odlikom
je dlanasto-petolapo, križke su tupe ili zašiljene, kratke, tupozubaste,
podina srčasta, obrub pusteno trepavast, peteljka i na
decimetar duga.


Zrelo je lišće jajoliko-krugljasto ili okrugljasto, manje pusteno
i trepavasto, križke široke, dolnje kadkad posve prikraćene,
gornje dulje, zaokružene, obrubom valovito ili skoro cjelovito.


Cvjetni su grunjići suvovrati, peteljke duge, brojni cvjetovi
jasno-žuti, krilca golih, grbasti plodovi su više ili manje uzdignuti.


Crveni javor širi se balkanskim poluostrvom, ima ga u
Italiji i Algiru. Poznamo ga iz Bosne, Hercegovine, Crne gore,
Dalmacije, Istrije i južne Ugarske; gojen uspieva još kod Christianije**.


Crveni javor značajan je za Gorski kotar, gdje sam ga


g. 1883. odkrio uz šumske okrajke u dolini rieke Kupe kod
Grbaela, a g. 1884. našao ga kod Iševnice nedaleko Broda.
Nu tu je grmolik, pa me je toga radi iznenadilo, kad sam godinu
dana kasnije u Ljeskovoj dragi kod Kuželja našao krasna
i visoka stabla, kakova je dr. Borba s vidio u Lici izmedju
* Species Acerum Hungariae atque Peninsulae Baloanae. — U Srbiji zovu
žestilj po dru. Pančiću „paklen, maklen, tvrdak".
Velenovskv ne navodi ove vrsti za Bugarsku,dočim je dr. Borbas (1. c.) navodi
baš po njegovim eksemplarima za planinu Vitas i za Srbiju A. italum Pančid.