DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 86 —


Osobne viesti.


ImenOTaiija. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
obnašao je imenovati: abiturijenta šumarstva Andriju Lončarić a privremenim
šumarskim vježbenikom kod gjurgjevačke imovne obćine sa
sustavnom pripomoći; abiturijenta šumarstva Rudolfa Kolibaš a privremenim
kr. šumarskim vježbenikom kod kr. kot. oblasti u Virovitici
sa sustavnom pripomoći.


Premještenja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
obnašao premjestiti; kr. kot. šumara Bogoslava Ko sovic a iz službenih
obzira od kr. žup. oblasti u Varaždinu kr. zemalj. vladi, odjelu za unutarnje
poslove.


Izbor gradskoga šumara. U sjednici zastupstva kr. i slob. grada
Križevca obdržavanoj dne 9. siečnja t. g. izabran je gradskim šumarom
šumarski pristav imovne obćine križevačke Juraj Dražio .


UmirOTljenje. Sa 1. siečnja t. g. umirovljen je na vlastitu molbu
Mijo Zobundjij a šumarnik imovne obćine ogulinske.


Zakoni i normativne naredbe.


Mormatirna naredba kr. hry.-slaT.-dalni. zemaljske rlade,
odjela za unutarnje poslove od 17. studenoga 1898. br. 41.996.
ex 1897. glede umirovljenja lugara kod krajiških imornili obćina*.


Zaključkom gremijalne sjednice kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje
poslove, obdržavane dne 10. svibnja 1898. pod toč. VI. ustanovljeno
je, da se kod riješavanja pitanja «kojib se načela valja držati
kod umirovljenja lugarah namještenih kod imovnih obćinah u bivšoj
hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini*, imade uvjek u obzir uzeti naredba
kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 16. siečnja 1898.
broj 28,583.


Ova naredba odredjuje, da će se u slučaju umirovljenja imovnoobćinskih
lugarah odmjerivati u buduće mirovina po odobrenih statutih


* Ova se je naredba morala priobćiti u „Lugarskom viestniku", jer se neposredno
tiče lugara, nu priobćuje se istodobno i u „Šumarskom listu" s namjerom,
da u istom, kao i do sele, izađju sve naredbe tiouće se šumarstva u obde. Ovo držimo
stoga opravdanim, jer mnogi koncem godine samo „Šumarski list" vezati dadu i
sprave, đočim „Lugarski viestnik" lugarom nečlanovom poklanjaju. Osim togaonako ima vrlo malo naredaba, koje su samo lugarom namienjene, pa se u „Lugarskom
viestniku" priobćiti imadu. Uredničtvo.


ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 87


mirovinske zaklade imovno-obćinskih službenikaL, za one lugare, za


koje se može mirovina iz gore rečene zaklade zaista podmirivati; docira


će se ovakove mirovine, koje bi se na teret imovnih obćinah t. j . od


dohodka istih podmiriti imale, od sad i u buduće odmjeriti po


zakonih i propisih valjanih za kr. činovnike i službenike.


Intencija je ove naredbe, da oni lugari, kojih mirovinu podmiruje
imovna občina, budu uzporedjeni sa kr. službenici gledom na njihovo
umirovljenje; jer, da se je kanilo u tom pogledu za lugare stvoriti
posebni položaj, bile bi se za njih izdale specijalne norme.


Kad su dakle lugari uzporedjeni glede umirovljenja kr.
službenikom, to takodjer i za njih imadu vriediti oni propisi, koji valjaju
za kr. službenike; a potom i topogledni propisi, koji nisu više kriepostni
niti za lugare.


Do 2. travnja 1892., bila je za kr. službenike u krieposti carska
naredba od 9. prosinca 1866.


Nu pošto je od rečenog dana za kr. službenike obvezatan zakon
od 10. ožujka 1892. (ob umirovljenju i obskrbi zemaljskih urednikah i
službeuikah), to dosljedno spomenutom valja taj zakon i za spomenute
lugare, kojim nije mirovina jur odmjerena prije 2. travnja 1892., pa bi
se na nje mogla upitna carska naredba uporabiti samo u slučajevih
navedenih u §. 59. cit. zakona od 10. ožujka 1892.


Onim lugarom, kojim je iza 2. travnja 1892. mirovina odmjerena
prema spomenutoj carskoj naredbi, ne bi se smjelo taknuti u jur odmjerenu
mirovinu, buđuč da je njihov predmet jur riješen.


Okružnic a kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od


15. kolovoza 1892. broj 24.142. ni malo ne upliva na gore spomenuto
razloženje, buduć da se u toj okružnici samo razpravlja pitanje, da li
se cit. zakon od 10 ožujka 1892. imade uporabiti i na činovnik e
imovnih občinah hrvatsko-slavonske vojne krajine; te se u istoj samo
mimogred spominje, da mirovine službenikah imovnih obćinah i obskrbe
njihovih uđovah sirotah nisu zakonom uredjene, pa za to valjaju glede
njih već u krieposti stojeći mirovinski statuti i odnosne naredbe izdane
u tom pogledu po kr. zemalj. vladi, odjelu za unutarnje poslove.
Dakle i prema ovoj okružnici i nadalje vriedi naredba od 16. siečnja
1891. broj 28583., koje intencija i uporabivost je gore razložena.


Okolnost, da je odmjera mirovine po carskoj naredbi najbližja onoj
u mirovinskih statutih zadruge lugarah nije ovdje odlučna, buduć da te
zadruge imadu privatan značaj, te one nisu bile prigodom odmjere mirovinske
tangente i vremena službovanja, vezane na bud kakov postojeći
mirovinski zakon.


Odmjera mirovine ima se preduzeti prema propisom §. 23. cit.
zakona od 10. ožujka 1892. a nipošto prema propisom §. 25. buduć,




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 34     <-- 34 -->        PDF

da se od upitnih lugarah višja kvalifikacija traži uego od službenikah naređenih
n §. 25., a osim toga je i njihova služba težja i sa velikom odgovornošću
skopčana.


Glede uračunanja vremena, koje je lagar proboravio kod vojuičtva
u slučaju umirovljenja, vriedit če ustanove § 8. zakona od 10. ožujka
1892. sve dotle, dok se mirovina ne bude odmjerivala i zaračunavala
prema spomenutim mirovinskim statutom.


Jedino onim vojnikom, koji su bili uneseni u krajiške popisne
listine, a kašnje stupili u civilnu službu, imade se u smislu previšnjeg
riješenja od 23. ožujka 1870. (Circnlarna naredba od 12. svibnja 1870.
broj 1848. i broj 107. Verordnnngsblatt fiir das k. u. k. Heer 1870.)
uračunati u mirovinu vrieme sproveđeno kod vojničtva, makar je služba
i prekinuta bila, ali samo pod uvjet, ako su u civilnoj službi 10. godina
neprekidno služili.


Što se tom kr. računarskom uredu odnosno na tamošnje očitovanje
od 25. kolovoza 1898. broj 14046. znanja radi priobćuje s pozivom, da
kod odmjere mirovinah za lugare krajiških imovnih občinah prema gore
navedenim ustanovam od slučaja do slučaja postupati ima.


Okružnica kr. lirr.-slaT.-dalm. zemaljske Tlade od 4. siečnja
1899. broj 446. ex 1899. glede prijaTljivanja upravitelja šumskogospođarstvenih
ureda imovnih obćina, kad polaze na službena putovanja,
odnosno kad se sa istih putovanja vrate, upravljena na
zamjenike vladinih povjerenika za pojedine imovne obćine u
bivšoj hrv.-slav, vojnoj Krajini.


Prema stanovam §. 21. naputka c) od godine 1881. za službovanje
i gospodarenje kod imovnih obćinah bivše vojne krajine, dužni su upravitelji
gospodarstvenih uredah imovnih obćinah ovoj kralj, hrv.-slav -dalm.
zemaljskoj vladi odjelu za unutarnje poslove svaki puta prijaviti, kad
god se odpute u službenom poslovanju odnosno pregledavanja radi.


Pošto je pako u interesu službe potrebno, da o takovom putovanju
takodjer obavješteu bude naslov, koji je pozvan prema §. 8. gore spomenutog
naputka, da neprekidno nadzire poslovanje kod gospodarstvenog
ureda, obnašla je kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove odrediti,
da upravitelj gospodarstvenog ureda tamošnje imovne obćine u
budude u svakom slučaju svoj odlazak na službeno putovanje i svoj
dolazak sa takovog putovanja prijaviti imade.


Glede podieljivanja dopusta šumarskom i lugarskom osoblju imovnih
ob´^inah imadu se i nadalje obdržavati ustanove ovdašnje naredbe od


30. studenoga 1883. broj 19.663. ex 1882. (Sbirka naredabah i propisah
uprave unutarnje knjiga II. strana 223.), nu i u tom slučaju imade se
dan nastupa dopusta, kao i povratka s istoga naslovu pravodobno prijaviti.