DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 87


mirovinske zaklade imovno-obćinskih službenikaL, za one lugare, za


koje se može mirovina iz gore rečene zaklade zaista podmirivati; docira


će se ovakove mirovine, koje bi se na teret imovnih obćinah t. j . od


dohodka istih podmiriti imale, od sad i u buduće odmjeriti po


zakonih i propisih valjanih za kr. činovnike i službenike.


Intencija je ove naredbe, da oni lugari, kojih mirovinu podmiruje
imovna občina, budu uzporedjeni sa kr. službenici gledom na njihovo
umirovljenje; jer, da se je kanilo u tom pogledu za lugare stvoriti
posebni položaj, bile bi se za njih izdale specijalne norme.


Kad su dakle lugari uzporedjeni glede umirovljenja kr.
službenikom, to takodjer i za njih imadu vriediti oni propisi, koji valjaju
za kr. službenike; a potom i topogledni propisi, koji nisu više kriepostni
niti za lugare.


Do 2. travnja 1892., bila je za kr. službenike u krieposti carska
naredba od 9. prosinca 1866.


Nu pošto je od rečenog dana za kr. službenike obvezatan zakon
od 10. ožujka 1892. (ob umirovljenju i obskrbi zemaljskih urednikah i
službeuikah), to dosljedno spomenutom valja taj zakon i za spomenute
lugare, kojim nije mirovina jur odmjerena prije 2. travnja 1892., pa bi
se na nje mogla upitna carska naredba uporabiti samo u slučajevih
navedenih u §. 59. cit. zakona od 10. ožujka 1892.


Onim lugarom, kojim je iza 2. travnja 1892. mirovina odmjerena
prema spomenutoj carskoj naredbi, ne bi se smjelo taknuti u jur odmjerenu
mirovinu, buđuč da je njihov predmet jur riješen.


Okružnic a kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od


15. kolovoza 1892. broj 24.142. ni malo ne upliva na gore spomenuto
razloženje, buduć da se u toj okružnici samo razpravlja pitanje, da li
se cit. zakon od 10 ožujka 1892. imade uporabiti i na činovnik e
imovnih občinah hrvatsko-slavonske vojne krajine; te se u istoj samo
mimogred spominje, da mirovine službenikah imovnih obćinah i obskrbe
njihovih uđovah sirotah nisu zakonom uredjene, pa za to valjaju glede
njih već u krieposti stojeći mirovinski statuti i odnosne naredbe izdane
u tom pogledu po kr. zemalj. vladi, odjelu za unutarnje poslove.
Dakle i prema ovoj okružnici i nadalje vriedi naredba od 16. siečnja
1891. broj 28583., koje intencija i uporabivost je gore razložena.


Okolnost, da je odmjera mirovine po carskoj naredbi najbližja onoj
u mirovinskih statutih zadruge lugarah nije ovdje odlučna, buduć da te
zadruge imadu privatan značaj, te one nisu bile prigodom odmjere mirovinske
tangente i vremena službovanja, vezane na bud kakov postojeći
mirovinski zakon.


Odmjera mirovine ima se preduzeti prema propisom §. 23. cit.
zakona od 10. ožujka 1892. a nipošto prema propisom §. 25. buduć,