DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 43 <-- 43 --> PDF |
^ 97 — nas, a u toliko, koliko osim bukvika u nas ima više hrastika, tamo je više četinjača. Mi prodajemo lahko naše hrastove, a oni svoje četinjače; nu mi jedni i drugi ne znamo, što ćemo sa bukovinom, te imamo i mi i oni previše. Akoprem su Njemci uslied boljeg centralnog položaja, veće gustoće pučanstva, većeg bogatstva i velike industrije, u obće u boljem položaju nego li mi, ipak imadu i oni sa svojimi ogromnimi bukvici kubure, kojih ima u Njemačkoj još do 2,050.000 hektara Sve su te bukove šume davale prije nešto veću korist, dok je bukovina, ili bolje rekuć u obće drvo, bilo glavno ogrievo, nu danas upravo zbog silne industrije i guste željezničke mreže glavno je ogrievo kameni ugljen, a u nekih predjelih čak i treset. Ova su se ogrieva zbog svoje jeftinoće, a razmjerno velike uporabne vriednosti, tako svuda udomaćila, dapače mjestimično skoro sasvim iztisla ogrievno drvo, da je ciena istoga u zadnje vrieme dosta osjetljivo pala. Ta je nevolja tim veća, što su sve te prostrane šume gojene kao čisti bukvici, kojim je svrha producirati ogrievno drvo, a to se za čas preinačiti ne može. Pošto pisac priznaje, da upravo bukove šume davaju velike p os r e d n e koristi, to zaključuje, da ih ne valja sasvim napustiti, već ih valja pretvarati u mješovite šume. Na zgodnih mjestih neka se uz bukvu goji hrast, a na drugih četinjače. Uz to mogu se upravo u bukvicih još gojiti i druge vrsti drveća, koje nisu sposobne, da se u čistih šumah uzgajaju, tako: javor, jasen, briest, topola i breza. Velika važnost bukvika leži još u tom, što bukova šuma najmanje od kojekakovih nepogoda, navlastito od zareznika trpi. Sama bukovina — veli pisac — nije tako loših tehničkih svojstva, kako se obćenito misli, pa da bi stoga zaslužila, da se u većoj mjeri kao gradja i tvorivo rabi nego li do sele, tim više, što je uspjelo impregnacijom najveću manu bukovine, naime njezinu slabu trajnost produljiti. Parenjem pako, uspjelo je svladati i krhkoću bukovine, te je to pitanja riešio Thonet, čije su stolice od bukovine tako rekuć svemu svietu poznate. Pisac zaključuje .stoga, da bi se bukovina morala više rabiti navlastito za popodjivanje, jer da su bukove frize dosta trajne i liepe, a mnogo jeftinije od hrastovih, a mogla bi se bukovina i za stube u kucah rabiti. Najvišj pak bukovine morale bi trošiti željeznice, tako, da se služe bukovim podvlakama. Tu bi morala sama država dobrim primjerom prednjačiti: da dade državne zgrade popodjivati bukovim dužicama; da traži za svoje željeznice u što većoj mjeri bukove podvlake; daše za tarac po gradovima upotriebe bukove kocke; a uz to, da se za bukovinu uvedu na državnim željeznieamjeftinijicienici. |